REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-858/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa]/6, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku, Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R- 377/2023-3 od 11. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-37/2023-4 od 14. travnja 2023., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija tuženici protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-377/2023-3 od 11. prosinca 2023., radi pravnog pitanja koje glasi:

„ Je li ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu do 1. lipnja 2014. , priznati kao višednevni rad u dežurstvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnosti na radnom mjestu (izdvojenom vojnom objektu), uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je sukladno tada važećim propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, i to Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09 i 118/12) i Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09) propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe te da pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske koji zbog potrebe službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo i isplaćuje im se pripadajući dodatak?“.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-377/2023-3 od 11. prosinca 2023., prijedloge za dopuštenje revizije podnijeli su i tužitelj i tuženica, a radi pravnih pitanja navedenih u prijedlozima.

2. U odnosu na prijedlog tužitelja, postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 115/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ pitanjima u kojima predlagatelj polazi od utvrđenja suprotnih onima utvrđenim u predmetnom postupku.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st.1.i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, pa je riješeno kao u izreci pod toč. II.

4. U odnosu na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, ista je predložila da joj se dopusti podnošenje revizije u odnosu na pitanje navedena u izreci ovog rješenja, a obrazlažući važnost tog pitanja u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP pozvala se na presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2290/2022 od 13. prosinca 2022. i presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-274/2020 od 4. studenog 2021. kao i na odluku ovoga suda poslovni broj Revd-4116/2022-2 od 4. travnja 2023.

5. Prijedlog tuženice je dopušten.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i 387. st. 1. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, a navedena u izreci ovog rješenja, važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a posebice zbog različite prakse drugostupanjskih sudova na koju se tuženica pozvala u odnosu na postavljeno pitanje.

7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP-a riješiti kao u izreci pod toč. I. izreke.

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek