REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1691/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća i mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R., P., B. T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćenik D. M., odvjetnik u P., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćenik H. I., odvjetnik u Z., radi izračuna obveze vraćanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-885/2016-2 od 10. prosinca 2018., kojom je preinačuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-19/2016-7 od 27. svibnja 2016., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-885/2016-2 od 10. prosinca 2018., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu Z. b. d.d., skraćena tvrtka Z. b.d.d., registrirano sjedište na adresi ..., ..., koje društvo je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem subjekta upisa (MBS) ..., OIB: ..., da u roku od 30 dana po donošenju ove presude o svom trošku izvrši izračun konverzije neispunjene tražbine koju ima prema tužitelju T. R., OIB: ..., iz P., B. T., i to tražbine iz kredita temeljenog na Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3207782799 na dan 31. listopada 2006. godine, potvrđenom (solemniziranom) po javnom bilježniku A. B. iz P., posl.br. Ou-732/2006 od 3. studeni 2006. godine, otkazanom po zapisniku o priopćenju otkaza ugovora o kreditu sačinjenog po javnom bilježniku A. B. iz P., Ou- 177/2014 od 6. listopada 2014. godine, koja je u ispunjenju regulirana ugovorom o namjenskom kreditu za restrukturiranje obveza broj 7106908549 sklopljenom na dan 3. ožujka 2015. godine, potvrđenom (solemniziranom) po javnom bilježniku M. V. iz P., posl.br. Ov-1452/2015 od 12. ožujka 2015. godine, sve sukladno pravilima iz Zakona o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 18. rujna 2015. godine, javno objavljenom u službenom listu Republike Hrvatske koji izdaje društvo Narodne novine d.d. na dan 25. rujna 2015. godine u broju 102/2015, a koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine.

II Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu Z. b. d.d., skraćena tvrtka Z. b. d.d. Z., da tužitelju T. R. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.550,00 kuna, sa z. z. kamatom koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od 27. svibnja 2016. godine pa do isplate, a u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda je preinačena te je tužbeni zahtjev odbijen a tužitelju je naloženo nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.937,50 kn.

3. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su stranke sklopile Ugovor o potrošačkom kreditu 3207782799 dana 31. listopada 2006., ugovor je denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a radi ispunjenja obveza tužitelja, 3. ožujka 2015. sklopljen je Ugovor o namjenskom kreditu, restrukturiranje obveza kojim su obveze stranaka izražene u valuti HRK. Svoju obvezu iz ugovora od 3. ožujka 2015. tužitelj je ispunio.

7. Tužitelj smatra da ima pravo na konverziju kredita iz 2006. prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09 i dr. – dalje: ZPK), izmijenjenim i dopunjenim Zakona o izmjeni i dopunama zakona ZPK ("Narodne novine", broj 102/2015 – dalje: ZIDZPK)., kojim je ZPK dopunjen glavom IV, a ta glava uređuje konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da iz odredaba čl. 19.a ZPK proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu smatrajući da iz odredbe čl. 19.a st. 2. ZPK proizlazi da se odredbe o konverziji kredita u ovom slučaju ne primjenjuju pa da tužitelj zbog toga nema prava niti tražiti izračun konverzije, tj. izračun obveze plaćanja.

10. Revizija je podnesena zbog pravnog pitanja kojim tužitelj pita ima li potrošač pravo na konverziju kredita u kojem su obveze stranaka vezane uz valute CHF, te tražiti izračun obveze vraćanja u situaciji kada su obveze stranaka uređene novim ugovorom za restrukturiranje obveza, denominiranim u HRK, prema odredbama glave IV ZPK.

11. Ocijenjeno je da je pitanje zbog kojeg je podnesena revizija važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, jer se postavljeno pitanje odnosi na sve one mnogobrojne slučajeve u kojima su obveze iz kredita denominiranih u CHF ili s valutnom klauzulom u CHF prestale sklapanjem novog ugovora kojim su obveze stranaka restrukturiranje, kao u konkretnom slučaju.

12. Prema odredbi čl. 19.a st. 2. ZPK, na koju se poziva drugostupanjski sud, uređeno je da se odredbe ove glave primjenjuju na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.

13. U konkretnom slučaju obveza tužitelja iz kredita denominirana u CHF je prestala sklapanjem kasnijeg ugovora kojim su restrukturirane obveze stranaka.

14. Međutim, drugostupanjski sud je izgubio iz vida odredbu čl. 19.c st. 2. ZPK, a prema toj odredbi st. 1. istog članka (koji propisuju način izračuna konverzije kredita) na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

15. Dakle, iz odredbe čl. 19.c st. 2. ZPK proizlazi da korisnik kredita ima pravo tražiti konverziju kredita prema odredbi čl. 19.c st. 1. ZPK, bez obzira na to što je ugovor o kreditu denominiranim u CHF, ili sa valutnom klauzulom u CHF, prestao.

16. Treba naglasiti da se ovakvim tumačenjem odredaba ZPK postiže svrha konverzije kredita prema odredbi čl. 19.b ZPK, a prema toj odredbi cilj odredaba ZIDZPK/22 jest da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da koristio kredit denominiran u Eur, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF (kao u konkretnom slučaju) izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Eur.

17. U suprotnom potrošač bi ostao bez mogućnosti neutraliziranja štetnih učinaka problematičnih potrošačkih ugovora o kreditu denominiranih u CHF, odnosno denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u onim situacijama u kojima ti učinci nisu otklonjeni kasnijim ugovorom kojim su obveze stranaka restrukturirane.

18. Dakle, pogrešno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo odlučujući o žalbi tuženika, a kako nema uvjeta za preinačenje drugostupanjske presude (nisu razmotreni drugostupanjskom odlukom svi žalbeni navodi), na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješeno je kao u izreci.

19. U nastavku postupka treba ponovno odlučiti o žalbi imajući u vidu sve izloženo, razmotriti sve odlučne navode žalbe te donijeti zakonitu odluku o žalbi.

20. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.