REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revx-428/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženice LH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Berislavu Živkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-69/2018-2 od 23. siječnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2507/16-42 od 2. studenog 2017. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2507/16-47 od 12. ožujka 2018., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom 271.419,95 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2006. do isplate (točka I. izreke), te je naloženo tužiteljici da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 53.125,00 kn (točka II. izreke).

2. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu (toč. I. izreke), te odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 6.250,00 kn (toč. II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući istu u cijelosti iz svih revizijskih razloga sukladno čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, i vratiti predmet na ponovni postupak.

4. Tuženica u odgovoru na reviziju predlaže istu odbiti, te traži trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povratom uloženih sredstava u obnovu tuženičine obiteljske kuće.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica podnijela zahtjev za obnovu u ratu oštećene obiteljske kuće, u kojem je navedeno da je u kući u [adresa] u [adresa] prebivala do izbivanja rata na tom području, no da tuženica do izbijanja rata na tom području nije prebivala u navedenoj kući, već u stanu u [adresa], koji je otkupila 1993. Nadalje, utvrđeno je da se čl. 8. st. 1 ugovora o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće koji je sklopljen 21. lipnja 1995. tuženica kao korisnik obvezala da obnovljenu kuću neće prodati u roku od 10 godina računajući od završetka obnove, te da su aneksom ugovora o obnovi u ratu oštećene obiteljske kuće od 14. svibnja 1996. u čl. 9. dodani novi stavci 2. i 3. u kojima je navedeno da ukoliko korisnik postupi protivno čl. 8. ugovora ili je dao netočne podatke za ostvarivanje prava na obnovu obiteljske kuće koji su osnova za zaključivanje ugovora, obvezan izvršitelju vratiti revalorizirani iznos ukupno uloženih sredstava i to po okončanoj obračunskoj situaciji.

8. Prvostupanjski sud, čija utvrđenja i pravna stajališta prihvaća drugostupanjski sud, utvrdio je da je tužiteljici najkasnije prilikom održavanja ročišta pred upravnim tijelom 5. travnja 2001. u postupku utvrđivanja prava na obnovu izvođenjem radova na unutarnjem uređenju bilo poznato da je tuženica u zahtjevu za obnovu obiteljske kuće dala neistinite podatke temeljem kojih je ostvarila pravo na obnovu, da je od tada mogla zahtijevati da se vrate uložena sredstva u obnovu, te je, s obzirom da je tužba podnesena 21. travnja 2006., odbio tužbeni zahtjev, jer je protekao opći zastarni rok od pet godina, a primjenom čl. 360. st. 1., čl. 361. st. 1. i čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

9. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. 11. Tužiteljica u reviziji navodi da je drugostupanjski sud, kao i prvostupanjski sud, pogrešno utvrdio koje su činjenice sporne, a koje nesporne, i na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo te počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

12. U reviziji tužiteljica ponavlja žalbene navode da se ovdje radi o potraživanju koje je nastalo zbog raskida ugovora, te navodi da se spornim pitanjem kada je došlo do raskida i je li isti uopće raskinut nije vodio ni prvostupanjski niti drugostupanjski sud. Tužiteljica smatra da je obveza tuženice na povrat izvršenog ulaganja dospjela u trenutku pokretanja parničnog postupka jer je podnošenjem tužbe raskinut ugovor o obnovi.

13. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga revizijski navodi kojima tužiteljica osporava pravilnost činjeničnog stanja, ustrajući na činjeničnim tvrdnjama da je ugovor raskinut, koje je (kako se navodi u obrazloženju drugostupanjske odluke, što tužiteljica u reviziji nije osporila) iznijela kao nove činjenice tek u žalbi, nisu dopušteni pa ih stoga ovaj revizijski sud nije razmatrao niti uzeo u obzir pri odlučivanju.

14. Kako tužiteljica pogrešnu primjenu materijalnog prava temelji samo na navedenim prigovorima, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, budući da revident u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog tog revizijskog razloga, a što je bio dužan učiniti u smislu izričite odredbe čl. 386. ZPP, revizijski sud nije uzeo u obzir.

16. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

17. Tuženici nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek