REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-409/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. K. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu K.&P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2480/2022-2 od 21. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1661/20-38 od 25. travnja 2022., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2480/2022-2 od 21. veljače 2023. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1661/20- 38 od 25. travnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke, te se predmet u navedenom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: ..., da tužitelju R. B., Z., OIB:..., isplati iznos od 37.461,12 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 19,59 kn od dana 30.6.2008 do isplate

- 9,91 kn od dana 30.9.2008 do isplate

-131,42 kn od dana 31.10.2008 do isplate

- 50,00 kn od dana 30.11.2008 do isplate

-154,88 kn od dana 31.12.2008 do isplate

-170,92 kn od dana 31.1.2009 do isplate

-178,18 kn od dana 28.2.2009 do isplate

-158,19 kn od dana 31.3.2009 do isplate

-164,36 kn od dana 30.4.2009 do isplate

-133,37 kn od dana 31.5.2009 do isplate

-110,53 kn od dana 30.6.2009 do isplate

-116,60 kn od dana 31.7.2009 do isplate

-128,63 kn od dana 31.8.2009 do isplate

-127,59 kn od dana 30.9.2009 do isplate

-115,42 kn od dana 31.10.2009 do isplate

-138,24 kn od dana 30.11.2009 do isplate

-156,56 kn od dana 31.12.2009 do isplate

-182,58 kn od dana 31.1.2010 do isplate

-176,61 kn od dana 28.2.2010 do isplate

-211,96 kn od dana 31.3.2010 do isplate

-205,25 kn od dana 30.4.2010 do isplate

-218,30 kn od dana 31.5.2010 do isplate

-331,39 kn od dana 30.6.2010 do isplate

-308,12 kn od dana 31.7.2010 do isplate

-379,23 kn od dana 31.8.2010 do isplate

-354,66 kn od dana 30.9.2010 do isplate

-315,14 kn od dana 31.10.2010 do isplate

-398,52 kn od dana 30.11.2010 do isplate

-504,61 kn od dana 31.12.2010 do isplate

-429,49 kn od dana 31.1.2011 do isplate

-458,40 kn od dana 28.2.2011 do isplate

-424,86 kn od dana 31.3.2011 do isplate

-430,96 kn od dana 30.4.2011 do isplate

-572,93 kn od dana 31.5.2011 do isplate

-586,76 kn od dana 30.6.2011 do isplate

-694,14 kn od dana 29.7.2011 do isplate

-644,45 kn od dana 31.8.2011 do isplate

-577,75 kn od dana 30.9.2011 do isplate

-570,59 kn od dana 31.10.2011 do isplate

-565,45 kn od dana 30.11.2011 do isplate

-597,26 kn od dana 31.12.2011 do isplate

-625,00 kn od dana 31.1.2012 do isplate

-628,71 kn od dana 29.2.2012 do isplate

-609,53 kn od dana 31.3.2012 do isplate

-622,49 kn od dana 30.4.2012 do isplate

-631,34 kn od dana 31.5.2012 do isplate

-616,44 kn od dana 30.6.2012 do isplate

-620,36 kn od dana 31.7.2012 do isplate

-609,18 kn od dana 31.8.2012 do isplate

-585,36 kn od dana 30.9.2012 do isplate

-611,11 kn od dana 31.10.2012 do isplate

-623,47 kn od dana 30.11.2012 do isplate

-614,47 kn od dana 31.12.2012 do isplate

-565,89 kn od dana 31.1.2013 do isplate

-607,16 kn od dana 28.2.2013 do isplate

-610,77 kn od dana 31.3.2013 do isplate

-594,59 kn od dana 30.4.2013 do isplate

-544,28 kn od dana 31.5.2013 do isplate

-543,00 kn od dana 30.6.2013 do isplate

-555,35 kn od dana 31.7.2013 do isplate

-575,17 kn od dana 31.8.2013 do isplate

-602,61 kn od dana 30.9.2013 do isplate

-588,46 kn od dana 31.10.2013 do isplate

-598,48 kn od dana 30.11.2013 do isplate

-609,84 kn od dana 31.12.2013 do isplate

-616,90 kn od dana 31.1.2014 do isplate

-631,84 kn od dana 28.2.2014 do isplate

-626,95 kn od dana 31.3.2014 do isplate

-610,42 kn od dana 30.4.2014 do isplate

-605,12 kn od dana 31.5.2014 do isplate

-607,52 kn od dana 30.6.2014 do isplate

-626,28 kn od dana 31.7.2014 do isplate

-642,07 kn od dana 31.8.2014 do isplate

-638,80 kn od dana 30.9.2014 do isplate

-652,46 kn od dana 31.10.2014 do isplate

-661,73 kn od dana 30.11.2014 do isplate

-656,27 kn od dana 31.12.2014 do isplate

-657,79 kn od dana 31.1.2015 do isplate

-657,79 kn od dana 28.2.2015 do isplate

-657,79 kn od dana 31.3.2015 do isplate

-657,79 kn od dana 30.4.2015 do isplate

-656,74 kn od dana 31.5.2015 do isplate

sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do dana 31. srpnja 2015.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015.g. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da naknadi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 13.249,48 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 25. travnja 2022. godine, pa do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu se na dosuđeni parnični trošak dosudi zatezna kamata koja se do dana 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.".

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu pod točkom I. izreke.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2871/2023-2 od 4. listopada 2023. tužitelju dopustio

podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke zbog sljedećih pravnih pitanja:

1. "Protivi li se članku 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF i primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?"

2." Prilikom restitucije na osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF, treba li sud uzeti u obzir razdoblja otplate kredita u kojima je tečaj CHF bio niži od onog koji je vrijedio na dan isplate kredita (tzv. negativne razlike)?".

4. Tuženik je na temelju dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) samo zbog prvopostavljenog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao potrošača, za isplatu preplaćenih iznosa kredita po Ugovoru o kreditu, sklopljenom među strankama 28. svibnja 2008., zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

9. Polazeći od toga da je prethodno pitanje u ovom postupku pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), čl. 1111. ZOO i čl. 1115. ZOO u vezi s odredbama čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP) i čl. 99. ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, te odredbi Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, kojim je u čl. 118. propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.1. Prema ocjeni sudova sporne odredbe su ništetne jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, a iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Pritom su se sudovi, primjenom odredbe čl. 502.c ZPP, pozvali na pravne učinke odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kao i presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te je utvrđeno da je među ostalim bankama i tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banke nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa je time postupljeno protivno odredbi čl. 96. st. 1. ZZP/07 i čl. 97. ZZP/07, te suprotno odredbama ZOO/05.

9.2. Tuženica u reviziji, obrazlažući razloge važnosti za postavljeno pravno pitanje navodi da su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 81. ZZP/03 (pravilno čl. 96. ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora) kad su zaključili da tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora jer ta odredba nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu niti u ovom pojedinačnom postupku. Naime, tuženica je predlagala izvođenje dokaza saslušanjem djelatnice tuženice, na okolnost pojedinačnog pregovaranja odnosno na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja ugovora o kreditu davala odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovorih odredbi. Sudovi su izvođenje tog dokaznog prijedloga ocijenili nepotrebnim, te su odluku utemeljili na odlukama donesenim u kolektivnom sporu.

10. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2. istog članka). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka). Isto je propisano odredbom čl. 96. st. 1., 2., 3. i 4. ZZP/07 koji se primjenjuje u ovoj parnici s obzirom na dan sklapanja ugovora o kreditu.

11. Po ocjeni ovog suda, na temelju odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03 odnosno čl. 96. st. 4. ZZP/07, neovisno o utvrđenjima sudova u odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima, tuženici (trgovcu) je dopušteno, u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo. Kada tuženici ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu), temeljila na pravnoj presumpciji koja u nijednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

12. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Protivan je odredbi čl. 81. ZZP/03 (jednako kao i odredbi čl. 96. ZZP/07) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda, prema kojem se o odredbama potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredaba o valutnoj klauzuli u CHF ugovora o kreditu) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedokinje koju je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

13. Iz navedenog proizlazi da su sud prvog stupnja i sud drugog stupnja, pogrešno primijenili odredbu čl. 81. st. 4. ZZP/03 (odnosno odredbu čl. 96. st. 4. ZZP/07) i postupili protivno načelu procesne ravnopravnosti stranaka kad su neosnovano odbili dokazni prijedlog tuženice za saslušanje djelatnice banke na okolnost pojedinačnog pregovaranja, te su na taj način tuženicu onemogućili u raspravljanju.

14. Stoga su obje nižestupanjske presude ukinute i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

15. U ponovljenom postupku sudovi će uvažavajući pravno shvaćanje revizijskog suda o postavljenom pravnom pitanju, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu te o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić, v.r.