REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1114/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica Z. Z.- B., odvjetnica u Z., protiv tuženika K. S. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1373/2021 od 25. siječnja 2023. kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za ispravak presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1373/2021-6 od 27. listopada 2021., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1373/2021 od 25. siječnja 2023. kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za ispravak presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1373/2021-6 od 27. listopada 2021. pozivom na odredbe čl. 382., čl. 385.a i čl. 400. Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije temelji na tuženikovoj subjektivnoj ocjeni i tvrdnji da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući tužiteljici trošak u previsokom iznosu te da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 342. ZPP jer nije prihvatio njegov prijedlog za ispravak drugostupanjske odluke o troškovima postupka. Osim toga, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi zaključak o nepostojanju proturječja između izreke i obrazloženja drugostupanjske odluke u pogledu dosuđenog troška tužiteljici. Zbog navedenog je vijeće ocijenilo kako pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st.
1. ZPP.
4. Budući da u odnosu na postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Prema ocjeni vijeća tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, zbog koje je podnio taj prijedlog. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić, v.r.
