Poslovni broj: Usž-2056/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice V. R. iz N. G., koju zastupa opunomoćenik I. G., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. G. i D. S., N. G., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostava u Slavonskom Brodu, S. B., radi izvršenja rješenja o uklanjanju izricanjem novčane kazne, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1508/2022-6 od 28. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1508/2022-6 od 28. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje Područnog ureda Osijek, Ispostava u Slavonskom Brodu, KLASA: UP/I-362-02/21-02/956, URBROJ: 443-02- 01-18-22-19 od 12. prosinca 2022.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave ove presude tužiteljici V. R. iz N. G., nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.244,28 Eura (slovima: tisućudvjestočetrdesetičetiri eura i dvadeset i osam centi)

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/21-02/956, URBROJ: 443-02-01-18-22-19 od 12. prosinca 2022. (točka I.) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora (točka II.).

1.1. Pobijanim rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje tuženika KLASA UP/I- 362-02/21-02/956, URBROJ: 44302-01-18-21-03 od 9. prosinca 2021. kojim je tužiteljici naređeno uklanjanje dijela građevina opisanih predmetnim rješenjem postalo izvršno dana 11. travnja 2022. te se tužiteljica prisiljava na izvršenje citiranog rješenja od 9. prosinca 2021. odnosno na uklanjanje dijelova građevine novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn /6.626,14 EUR.

2. Tužiteljica je protiv navedene presude izjavila žalbu pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da joj nije omogućeno učinkovito sudjelovanje u postupku budući joj nije dostavljen spis tuženika, niti je cjelokupan fizički spis predmeta učinjen dostupnim u e-spisu, stoga se na eventualni dio odgovora na tužbu, izvan onog što je bilo dostupno u elektroničkom obliku, nije mogla očitovati. Iz odgovora na tužbu proizlazi da tuženiku nije dostavljen odgovor upravnog tijela na upit inspektora, a iz čega proizlazi zaključak da inspektor ne zna propis temeljem kojeg se određuje koja građevina kategorija i da inspektor zna, ali maliciozno postavlja pitanje u kojem je sadržan odgovor. Nadalje, tvrdi da su joj povrijeđena legitimna očekivanja za pravnu zaštitu pred sudovima i upravnim tijelima kroz pravilnu primjenu materijalnih propisa na način kakav je jednak pred svima te da je povrijeđeno načelo jednakosti, odnosno ravnopravnosti sudionika spora.

2.1. Iznosi da je prvostupanjska odluka kontradiktorna i neobrazložena te da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno u dijelu koji se odnosi na pravila građevinske struke o razvrstavanju po vrsti objekta i visini kazne te u odnosu na najvažniju činjenicu da je za predmetnu gradnju izdana građevinska dozvola po prijedlogu od 2. svibnja 2022., a da je ta činjenica trebala biti utvrđena u ponovljenom upravnom postupku, nakon odluke Upravnog suda od 23. studenoga 2022. Ukazuje na nezakonitost dostave rješenja protiv kojeg je pokrenut upravni spor, odnosno na povredu pravila postupka. Pojašnjava da je rješenje u nezatvorenoj koverti 14. prosinca 2022. pronašla zataknuto na vratima, s vanjske strane te da nije potpisala ni povratnicu ni dostavnicu. Budući je prethodno rješenje tuženika od 28. travnja 2022. poništeno presudom od 23. studenoga 2022., smatra da se predmetno rješenje mora dostaviti adresatu po pravilima o osobnoj dostavi, ali tek nakon ponovljenog postupka. Iznosi da je inspektor takvom potajnom dostavom osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo, a da je tužba pravodobna samo zahvaljujući slučaju. Da se ponovni postupak ispravno proveo, uz sudjelovanje stranke, o čijem se pravu i obvezi radi, bilo bi jasno da je gradnja legalizirana i da kaznu nije potrebno ni moguće izricati. Naglašava da je u ponovljenom postupku tuženik morao utvrditi da je po zahtjevu tužiteljice ishođena građevinska dozvola. Tvrdi da je ponovni postupak rezultirao istim nesavjesnim radom u službi i iskazanom upornošću donošenja nezakonitih i arbitrarnih odluka s obrazloženjima koja su neprovjerljiva i netočna. Opetovano naglašava da se ne radi o ispravno provedenom postupku, niti o ikakvom "izvršenju" presude, da je građevinska dozvola izdana, a upravno tijelo niti sud nisu utvrdili tu pravno relevantnu činjenicu kod izricanja kazne. Tvrdi da je činjenično stanje ostalo neutvrđeno, barem utoliko što nije utvrđeno da je podnesen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, odnosno da je ona izdana, a da tužiteljica nije imala priliku ni na koji način sudjelovati u ponovljenom postupku. Smatra presudu kontradiktornom i pravno netočnom. Pojašnjava da u slučaju legalizacije rušenje nije potrebno, a samim time niti prisiljavanje izricanjem novčane kazne.

2.2. Nadalje tvrdi da se rješenje nije moglo ispitati niti u dijelu u kojem se odmjerava novčana kazna. Pojašnjava da odmjeravanje kazne ovisi o razvrstavanju pojedine zgrade u kategorije 2b ili 3b, kada je investitor fizička osoba, a da je njoj sada po drugi put u postupku ponovnog odlučivanja određena kazna u iznosu od 50. 000,00 kuna, iako je propisani posebni maksimum kojim se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o rušenju definiran iznosom "do dvije prosječne godišnje bruto plaće". Tvrdi da pobijanom presudom nije naveden niti jedan kriterij niti okolnost zbog čega se smatra da je kazna ispravno određena. Navodi da je u konkretnom predmetu riječ o građevini koja spada u 3b skupinu Naputka o načinu rada građevinske inspekcije za koju se ne utvrđuju posebni uvjeti gradnje. U presudi je izostalo utvrđenje činjenica, odnosno razlikovanje i obrazlaganje posebnih uvjeta gradnje od uvjeta priključenja temeljem kojih je Sud mogao donijeti odluku, a slijedom čega je trebao prihvatiti predloženo vještačenje na tu okolnost, jer sud nema dovoljno znanja iz područja građevinske struke da bi o tome mogao sam odlučivati. Samostalno je mogao jedino shvatiti da se radi o zgradi manjoj od 400 m2. Posljedično tome pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, jer je sud propustio utvrditi činjenično stanje, odnosno ispravnu kategoriju građevine pa tek na temelju toga i kaznu, koja je neosnovana u cijelosti jer je građevinska dozvola, nakon presude i poništenja prvog rješenja, izdana.

2.3. Slijedom navedenog predlaže usvojiti žalbu i ukinuti presudu te donijeti odluku o meritumu na način da se poništi prvostupanjska presuda i rješenje tuženika od 12. prosinca 2022. te da se naloži tuženiku vraćanje iznosa od 50.000,00 kuna tužiteljici zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 19. kolovoza 2022. uz nadoknadu troškova postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, podredno poništit prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14.,29/17. i 110/21.

– dalje u tekstu: ZUS) Sud nalazi da je povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je, prethodno citiranim rješenjem tuženika od 9. prosinca 2021. tužiteljici, kao investitorici, naređeno uklanjanje dijela građevine čijom je izgradnjom započela protivno postojećem stanju, i to: izbetonirana 2 AB vertikalna serklaža i AB horizontalni serklaž na katu stambene građevine; montirana 2 lamelirana nosača 15x80 cm; izrađena krovna konstrukcija i položen krovni pokrov; izbetonirano 8 AB stupova 20x40 cm visine do 3,80 m te horizontalni serklaž kolnog provoza; izbetonirana AB ploča iznad kolnog provoza veličine 4,0x10,0 m te ozidani ogradni zid terase (iznad kolnog provoza) visine 90 cm dužine cca 14,0 m, čijom gradnjom je započela na k.č.br. 2116/3 k.o. N. G., u roku od 120 dana od uručenja predmetnog rješenja.

6.2. Ovdje osporeno rješenje doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj 3 UsI-572/2022-15 od 23. studenoga 2022. te se istim, budući je kontrolnim inspekcijskim očevidom od 22. travnja 2022. utvrđeno da tužiteljica nije uklonila, prethodno opisane, bespravno izgrađene dijelove stambene građevine i kolnog prilaza predmetne pomoćne građevine niti je pokrenula postupak za legalizaciju istih, sukladno odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21.) prisiljava na izvršenje naprijed navedenog rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađenih dijelova građevine izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kn/6.636,14 Eur.

7. Prije svega, valja pojasniti da je neosnovan procesni prigovor tužiteljice kojim upire na nezakonitu dostavu pobijanog rješenja tuženika. Naime, osim što iz podataka spisa predmeta ne proizlazi da je prilikom dostave došlo do povrede odredbe članka 85. stavka 3. ZUP-a ("Narodne novine" broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP), eventualnom povredom pravila o dostavi, tužiteljica, u konkretnom postupku, nije izgubila mogućnost da konzumira svoje procesno pravo podnošenja tužbe. Navedenu mogućnost je i iskoristila te je prvostupanjski Sud meritorno odlučio o osnovanosti tužbenih navoda.

8. Međutim, ovaj Sud nije mogao otkloniti pravno odlučan žalbeni navod tužiteljice da prvostupanjski sud, unatoč tužbenom navodu tužiteljice, a ni tuženik, nisu dali valjane razloge u odnosu na precizno utvrđenje kategorije predmetne građevine, a što posljedično dovodi u pitanje i pravilnost utvrđene visine odmjerene novčane kazne.

9. Naime, kao što je prethodno navedeno, rješenjem tuženika tužiteljici je utvrđena visina zapriječene novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kn/6.636,14 Eur, otklanjajući prigovor tužiteljice, prvostupanjski je potvrdio pravilnost takvog utvrđenja uz obrazloženje da je visina novčane kazne pravilno utvrđena budući je navedena kazna određena u skladu s odredbama Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj 80/20., dalje: Naputak).

10. Za utvrđivanje visine novčane kazne mjerodavan je prethodno citirani Naputak koji u tablici 1. članka 14. c propisuje da se na izvršenje rješenja o uklanjanju, donesenog na temelju članka 113. stavka 1., te članka 117. stavka 1. Zakona, izvršenik koji je fizička osoba, prisiljava prvom novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna za 2.a i 2.b skupinu građevina prema Zakonu o gradnji ("Narodne novine", 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), a visina iste novčane kazne za 3.a i 3.b skupinu je 30. 000,00 kuna.

11. Nadalje, odredbom članka 4. Zakona o gradnji koja odredba propisuje razvrstavanje građevina i radova na tim građevinama obzirom na zahtjevnost postupaka u vezi s gradnjom, stavkom 1. je, između ostalog, propisano da 2.b skupinu čine – građevine za koje se utvrđuju posebni uvjeti, a ne provodi postupak donošenja rješenja o prihvatljivosti zahvata za okoliš, odnosno postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš i/ili ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu. Istom odredbom je propisano i da 3.b skupinu – čine zgrade stambene namjene čija građevinska (bruto) površina ne prelazi 400 m2.

12. Osim što rješenje tuženika uopće ne sadrži odredbe Naputka temeljem kojih bi predmetna novčana kazna bila utvrđena, a niti je iz istog vidljivo u koju skupinu građevina bi ista bila razvrstana temeljem prethodno citirane odredbe Zakona o gradnji, obzirom na visinu iste (50.000,00 kuna), za pretpostaviti je da je tuženik konkretnu građevinu, sukladno Zakonu o gradnji razvrstao u 2. b skupinu.

13. Međutim, imajući u vidu opis izvedenih radova čije je uklanjanje naloženo, nije moguće otkloniti prigovor tužiteljice da bi se ovdje radilo o građevini iz 3.b skupine (zgrada stambene namjene čija građevinska (bruto) površina ne prelazi 400 m2), a o utvrđenju koje pravno odlučne činjenice ovisi i visina novčane kazne.

14. Stoga, kako je tužiteljica svojim tužbenim i žalbenim navodima, a imajući u vidu kako podatke spisa upravnog predmeta, dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koje je prethodilo donošenju osporenog rješenja, to se presuda prvostupanjskog suda kao i osporeno rješenje ne mogu ocijeniti zakonitim.

15. Napominje se da ovaj Sud nije razmatrao žalbene navode dane u smjeru postojanja građevinske dozvole za predmetnu građevinu, jer navedenu tvrdnju tužiteljica nije ničim dokazala, a o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži od tuženika vraćanje eventualno uplaćenog iznosa od 50.000,00 kuna se ne rješava u ovom postupku, već isto spada u nadležnost redovnih sudova.

16. S obzirom da je tužiteljica uspjela sa žalbom te je poništena presuda prvostupanjskog suda i usvojen tužbeni zahtjev, to je osnovan tužbeni zahtjev za naknadu troškova spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II. izreke).

17. Tužiteljici je stoga priznat trošak sastava tužbe i pristupa na ročište 28. ožujka 2023. uz pripadajući PDV, a što u zatraženom iznosu ukupno iznosi 1.244,28 Eura. Odluka o troškova temelji se na Tbr. 27. točka 1., 2. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: Tarifa), a sukladno odredbi članka 79. stavka 2. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom. U preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova koji se odnosi na trošak puta i cestarine sud je odbio kao neosnovane jer tužiteljica nije dostavila dokaz vezano za navedeni zahtjev (račun, dokaz da je korišten osobni automobil i dr.).

18. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 8. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić, v.r.