REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-720/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. b. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. i p. u Z., protiv tuženika Ž. M. iz Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & B. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3200/19-2 od 30. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3019/14-35 od 29. travnja 2019., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3019/14- 42 od 19. rujna 2019., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenom rješenjem suda prvog stupnja, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi suda prvog stupnja posl. br. Ivmj- 47/97 od 9. travnja 1998. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 829.203,11 kuna (toč. I.), ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi suda prvog stupnja posl. br. Ivmj-47/97 od 9. travnja 1998. u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 829.203,11 kuna koja teče od 16. svibnja 1997. do isplate, kao i u dijelu ovršnog troška u iznosu od 14.010,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja do isplate (toč. II.), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na iznos od 429.116,51 kuna zakonsku zateznu kamatu tekuću od 17. svibnja 1997. do 31. prosinca 2007. kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 94.310,28 kuna (toč. IV.), te je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.475,00 kuna (toč. V.).

2. Rješenjem suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u točci I. rješenja o ovrsi suda prvog stupnja za iznos od 123.622,54 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 1997. do isplate, te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena.

3. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

4. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3140/2020-3 od 8. ožujka 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

„Ima li imatelj bianco mjenice, ukoliko za to nema posebnog sporazuma ili ovlaštenja, pravo, sam po svojoj volji navesti datum izdavanja mjenice koji se razlikuje od stvarnog dana primanja tj. izdavanja mjenice, i koji se razlikuje od dospijeća zadnjeg anuiteta kredita, odnosno je li imatelj mjenice u smislu čl. 16. st.1. odnosno st.2. ZM, svjesno postupio na štetu dužnika, ili stekao ju zlonamjerno ili pri stjecanju postupio s velikom nepažnjom u slučaju kada je bez posebnog ovlaštenja kao datum izdavanja naveo datum po svojoj volji te naveo datum izdavanja koji nije stvarni datum kada je mjenica izdana i predana imatelju mjenice, koji je ujedno i remitent, i koji samovoljno označeni datum izdavanja ne samo da je nakon dana sklapanja ugovora o kreditu, već i nakon što je dospjela zadnja rata?

Da li se bianco mjenica mora podnijeti na naplatu u roku od 1 godine od stvarnog dana izdanja te predaje prvom vjerovniku, ako nije trasant odredio duži rok, odnosno da li je nastupila zastara ako je podnesena na naplatu nakon toga roka, te da li remitent ima pravo samovoljno, bez posebnog ovlaštenja, produljiti rok za naplatu mjenice?

Da li se bianco mjenica, dana za osiguranje kredita koji dospijeva u anuitetima, za koju nije dano posebno mjenično očitovanje niti za čiju naplatu postoji poseban sporazum mora podnijeti na naplatu i protestirati u roku od dva dana od dospijeća zadnjeg anuiteta jer u protivnom će se smatrati da je mjenica podnesena i protestirana izvan roka?“

5. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojih je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19

– dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st.1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22), predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu.

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

7. Revizija tuženika nije osnovana.

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je osnovni pravni posao Ugovor o kreditu broj 30-110-0388 od 21. siječnja 1992. i Anex ugovora o kreditu broj 30-110-0388 od 1. lipnja 1992. koji su sklopljeni između tužitelja kao kreditora i B. B. kao korisnika kredita na iznos od 109.144,oo DEM, da je rok otplate 5 godina uz kamatnu stopu od 32% godišnje fiksno, koja je izmijenjena Anexom ugovora na 15% godišnje fiksno, da prva rata dospijeva 1. veljače 1992., a po Anexu 1. srpnja 1992., dok zadnja rata dospijeva 1. siječnja 1997., a mjere osiguranja naplate su zalog nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1569 k.o. K. i depozit, odnosno dionice banke u iznosu od 1.800,00 dinara i dvije mjenice potpisane po dva jamca,

- da je mjenica popunjena u Z. 16. svibnja 1997. po naredbi ovdje tužitelja na iznos od 952.825,65 kuna, da se plaćanje izvrši ovdje tužitelju, da je ista na licu mjenice potpisana po D. M. i B. B., dok se na poleđini mjenice nalazi potpis D. M. i ovdje tuženika,

- da je na mjenici u svojstvu trasanta potpisao B. B., u svojstvu avaliste D. M. i tuženik u svojstvu prikrivenog jamca (žiranta),

- da je tužitelj protestirao mjenicu 16. svibnja 1997. kod javnog bilježnika Ž. M. iz Z. te da javni bilježnik obveznicima D. M. i tuženiku nije mogao priopćiti zahtjev za ispunjenje činidbe jer nisu pronađeni na njihovim adresama,

- da iz nalaza i mišljenja grafološkog vještaka proizlazi da je potpis, definiran u formi produženog i složenog parafa, koji se nalazi na poleđini mjenice, kao drugi po redu, napisan vjerojatno rukom ovdje tuženika,

- da je Ugovor o kreditu broj 30-110-0388 od 21. siječnja 1992. u cijelosti dospio na naplatu 1. siječnja 1997.,

- da je prijedlog za ovrhu podnesen 22. svibnja 1997.,

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je na dan specifikacije dugovanja tuženika iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja iznos duga tuženika po predmetnom kreditu iznosio 829.203,11 kuna, a sastojao se od 400.086,60 kuna nepodmirenih zateznih kamata i 429.116,51 kuna nepodmirenog glavnog duga.

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je neosnovan prigovor zastare, budući da sukladno čl. 78. st.2. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94 - dalje: ZM) mjeničnopravni zahtjev imatelja mjenice protiv indosanta i trasanta zastarijeva za godinu dana računajući od pravodobno podignutog protesta, a kako je predmetni protest podignut 16. svibnja 1997., a prijedlog za ovrhu 22. svibnja 1997., nije protekao jednogodišnji zastarni rok. Nadalje nižestupanjski sudovi ocjenjuju da nije od utjecaja što je predmetna mjenica popunjena na blanketu SFRJ, obzirom ista ima sve sastojke mjenice koje za valjanost iste treba imati.

11. U konkretnom slučaju tužitelj je prvi vjerovnik iz osnovnog posla kojem je izdana mjenica i prvi imatelj mjenice, a tuženik je potpisao mjenicu kao prikriveni jamac za obveze iz tog ugovora.

12. Tuženik kao prikriveni jamac, koji odgovara imatelju mjenice kao i dužnik za kojeg jamči, ovlašten je prvom imatelju mjenice prigovoriti protuugovorno ispunjenje mjenice.

13. Bianco mjenica izdana radi osiguranja kredita popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice ju je dužan popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla. Prigovori na označenu dospjelost mogu se uspješno isticati prema vjerovniku iz osnovnog posla, a prema budućem imatelju samo ako je stekao zlonamjerno ili je pri stjecanju postupao s velikom nepažnjom (pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. travnja 2007.).

14. U predmetnoj bjanko mjeničnoj ispravi predanoj tužitelju, kao sredstvu osiguranja kredita, nije bila naznačena mjenična svota i datum izdavanja, te je ta isprava postala mjenicom tek 16. svibnja 1997., kada je popunjena na način da ima potreban propisani sadržaj.

15. Treba imati na umu da je bianco mjenica zapravo buduća mjenica. Naime, takva mjenica, koja nema svih bitnih potrepština, a izdana je s time da se odnosne potrepštine naknadno ispune, još nije mjenica. To je vrijednosni papir, koji prema sporazumu stranaka naknadnim ispunjenjem ima tek postati mjenicom. Sadržaj mjenice se ocjenjuje prema sadržaju kad bianco mjenica bude konačno ispunjena i kad je zapravo postala mjenica u smislu čl. 1. i 2. ZM, kao što je upravo u ovom predmetu slučaj.

16. Elementi koji nedostaju u bianco mjenici su između ostalog mjesto i datum izdavanja mjenice, iznos dospjelih nenaplaćenih obveza i dospjelost mjenice, koja je u slučaju mjenice po viđenju jedna godina od dana izdanja.

17. Bianco mjenica je u ovom slučaju izdana radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu i vjerovnik iz toga ugovora, kao imatelj mjenice, je bio ovlašten popuniti mjenicu koja služi osiguranju njegove tražbine u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla, obzirom da u konkretnom slučaju nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave.

18. Neosnovano revident ukazuje kao sporno pitanje ispunjavanja mjenice vezano za datum izdavanja iste. Naime, tužitelj kao imatelj mjenice, je na predmetnoj mjenici naznačio datum izdavanja kao dan kad je kao vjerovnik ispunio mjenicu, neovisno o tome kad ju je tuženik potpisao, a što u predmetnom slučaju bianco mjenice nije u suprotnosti s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla.

19. Nadalje neosnovano revident navodi da je tužitelj trebao mjenicu predati na naplatu i protestirati u roku od dva dana od dospijeća posljednjeg anuiteta koji je bio 1. siječnja 1997.

20. Sukladno čl. 78. st. 1. ZM svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastaruju za tri godine, računajući od dospjelosti dok sukladno st. 2. mjeničnopravni zahtjevi imatelja mjenice protiv indosanta i protiv trasanta zastaruju za godinu dana, računajući od dana pravodobno podignutog protesta, a ako se u mjenici nalazi odredba „bez troškova“, onda od dospjelosti.

21. U ovom slučaju potraživanje iz osnovnog posla – ugovora o kreditu dospjelo je 1. siječnja 1997., kada je dospjela posljednja mjesečna rata kredita. Kako je u predmetnom slučaju datum izdavanja mjenice 16. svibnja 1997., ujedno i dan plaćanja mjenice, protest je podignut 16. svibnja 1997., a prijedlog za ovrhu podnesen u ovom predmetu 22. svibnja 1997., neosnovan je prigovor zastare iznesen od strane tuženika obzirom nije protekao zastarni rok od jedne godine u kojem zastarijevaju mjeničnopravni zahtjevi tužitelja kao imatelja mjenice prema tuženiku kao trasatu, računajući od dana kada je mjenica trebala biti protestirana.

22. Slijedom iznesenog, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

23. Kako je ovaj revizijski sud utvrdio da razlozi zbog kojih je revizija podnesena, i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojeg je dopuštena, ne utječu na donošenje drukčije odluke, to je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. svibanj 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.