REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-470/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnica Z. P. odvjetnica u S., protiv prvotuženice M. Ć. iz Z., M., OIB:…, drugotuženika S. Ć. iz Z., OIB:…, trećetuženika D. Ć. iz Z., M., OIB:… i četvrtotuženice N. Š. iz Z., OIB:…, (kao nasljednika pokojnog S. Ć. iz Z., OIB:…), radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž-481/16-2 od 7. studenog 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, broj Povrv-726/13 od 18. studenoga 2015., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika E. B. broj: Ovrv-897/13 od 25. travnja 2013. godine, kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku da ovrhovoditelju (sada tužitelju) u roku od 8 dana isplati iznos od 203.005,33 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos od:

- 1.375,00 kn teče od 4. rujna 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- 64.448,22 kn teče od 18. kolovoza 2009. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- 137.182,11 kn teče od 15. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu isplati troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo polugodištu uvećano za pet postotnih poena koja teče od 25. travnja 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine , a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika E. B. broj Ovrv-897/13 od 25. travnja 2013. godine u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju ovršni trošak preko iznosa od 3.125,00 kuna.

III. Nalaže se tuženiku da namiri tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"1. Odbija se žalba tuženika S. Ć.2 kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv -726/13 od 18. studenog 2015.

2. Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje kao neosnovana i potvrđuje točka II. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv- 726/13 od 18. studenog 2015.

3. Odbija se žalba tuženika S. Ć.2 kao neosnovana i potvrđuje točka III. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv -726/13 od 18. studenog 2015., u dijelu kojem je tuženiku S. Ć.2 naloženo da tužitelju Hrvatskom zavodu za osiguranje namiri parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kuna, a djelomično uvažava žalba tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, te djelomično preinačuje točka III. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-726/13 od 18. studenog 2015., tako da se tuženiku S. Ć.2 nalaže da tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje uz već dosuđeni parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kuna, nadoknadi i dodatni parnični trošak u iznosu od 2.380,00 kuna, odnosno sveukupni parnični trošak u iznosu od 11.755,00 kuna.".

3. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a tužitelju naložiti da im naknadi trošak revizijskog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tuženici u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navode da su i drugostupanjski i prvostupanjski sud tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Tvrde da obje nižestupanjske presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, da proturječe same sebi i razlozima navedenim u obrazloženju, da u istima nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su navedeni razlozi nejasni ili proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također tvrde da sudovi nisu adekvatno primijenili odredbu čl. 8. ZPP te nisu potpuno i istinito utvrdili relevantne činjenice temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Osim toga, tuženici iznose niz činjeničnih navoda kojima osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Suprotno navodima revidenata iznesenim u reviziji drugostupanjski sud je, kao i prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijane presude naveo sve razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana drugostupanjska presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, to prema ocjeni ovoga suda tijekom drugostupanjskog niti prvostupanjskog postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

9. Tuženici u reviziji neosnovano navode da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

10. Tuženici u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. i bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP za koju tvrde da je počinjena i pred drugostupanjskim sudom, dovode u pitanje činjenična utvrđenja i osporava zaključak sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva što u biti predstavlja prigovore činjenične naravi. Takvim navodima tuženici zapravo iznose vlastite stavove o ocjeni provedenih dokaza i izvode drukčiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Činjenične navode iznesene u reviziji, kojima tuženici u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznose činjenice i daju vlastitu ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje osnovanosti takvih navoda. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio neosnovanim revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iznesen u reviziji.

12. Predmet spora jest regresni zahtjev tužitelja da mu prednik tuženika isplati iznose koje je tužitelj isplatio oštećenicima M. i J. R., djeci smrtno stradale A. R., na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6742/04 od 27. svibnja 2009. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-129/10 od 18. rujna 2012. Predmet spora jest i regresni zahtjev tužitelja da mu prednik tuženika isplati iznos koji je tužitelj isplatio majci A. R., L. O., na temelju presude istog prvostupanjskog suda broj Pn-3946/05 dana 30. travnja 2008. koja je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn- 3841/08 od 10. svibnja 2011.

12.1. U navedenim postupcima prednik tuženika S. Ć.2 sudjelovao je kao umješač i u istima je utvrđen njegov doprinos nastanku štetnog događaja, prometne nesreće … 2002. u kojoj je sudjelovao vozeći neosigurani radni stroj, bager i u kojoj nesreći je smrtno stradala A. R.

13. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev ocijenivši da je u ovom slučaju zasnovan intervencijski efekt propisan odredbom čl. 208.a st. 1. ZPP, time što treba navesti da prednik tuženika u ovoj parnici nije niti navodio u čemu bi se ogledalo eventualno pogrešno vođenje spora Hrvatskog ureda za osiguranje, kao tuženika u navedenim postupcima, u kojima je utvrđen omjer suodgovornosti S. Ć.2 za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50% i 60%. Primjenom odredbe čl. 86. st. 4. Zakona o osiguranju (''Narodne novine'' broj: 9/94, 20/97, 50/99, 116/99 i 11/02 - dalje: ZO) sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa koje je tužitelj isplatio oštećenicima, koji iznosi su određeni razmjerno utvrđenoj suodgovornosti S. Ć.2 za nastanak štetnog događaja.

14. Odlučujući povodom žalbi stranaka drugostupanjski sud je djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu i djelomično ju je preinačio u odluci o troškovima postupka. Pritom je zaključio da je sud prvog stupnja o prigovoru zastare odlučio pravilnom primjenom općeg zastarnog roka od pet godina propisanog odredbom čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO). Sud drugog stupnja je ocijenio da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena odredba čl. 208. st. 1. ZPP o intervencijskom efektu, te da je iznos isplaćen oštećenicima koji tužitelj zahtijeva u ovoj parnici, pravilno obračunat prema pravomoćno utvrđenom omjeru suodgovornosti S. Ć.2 za nastanak štetnog događaja.

15. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru iznesenog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu je li drugostupanjski sud, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 86. ZO u vezi s čl. 178. st. 4. ZOO i čl. 208. st. 1. ZOO odnosno pitanje je su li isplaćeni iznosi naknade štete obračunati prema omjeru utvrđene suodgovornosti prednika tuženika za nastanak štetnog događaja.

16. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su prihvatili tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

17. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

18. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

19. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

20. Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka je nedopuštena.

21. Odlučujući o dopuštenosti revizije tuženika kojom se pobija drugostupanjska odluka u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka treba navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

22. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

23. Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić, v.r.