REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3385/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari po tužbi 1. tužitelja J. T., OIB ..., iz Z., i 2. tužiteljice M. T., OIB ..., iz Z., koje zastupa punomoćnik T. Č., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženice D. K., OIB ..., iz Z., 2. tuženika Z. K., OIB ..., iz Z., i 3. tuženice S. K., OIB ..., iz Z., koje zastupa punomoćnik I. C., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, te u pravnoj stvari po protutužbi 1. tuženice D. K., OIB ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik I. C., odvjetnik u Z., protiv 1. tužitelja J. T., OIB ..., iz Z., i 2. tužiteljice M. T., OIB ..., iz Z., koje zastupa punomoćnik T. Č., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu 1. tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1720/2022-7 od 7. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4646/20-43 od 24. veljače 2022., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog 1. tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog 1. tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica D. K. je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1720/2022-7 od 7. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4646/20-43 od 24. veljače 2022. pod točkom I. izreke, kojom je utvrđeno da su tužitelji J. T. i M. T. stekli pravo vlasništva nekretnine i to zk. čbr. 8935 livada, površine 974 m2 upisana u zk.ul. 4209 k.o. S. što je tuženica D. K. dužna priznati i trpjeti da se tužitelji upišu kao vlasnici nekretnine u zemljišnoj knjizi.
2. Tuženica u prijedlogu postavlja sljedeće pitanje:
„Je li sud ovlašten utvrđivati stjecanje vlasništva dosjelošću, ako je poznato da postoji pravna osnova, odnosno da je nekretnina stečena naplatnim pravnim poslom?“.
2.1. Tuženica u prijedlogu ističe da su joj od strane nižestupanjskih sudova povrijeđena postupovna prava koja ugrožavaju pravnu sigurnost i vrijeđaju ustavna prava tuženice na pristup sudu i pravično suđenje uključujući i pravo na obrazloženu odluku u okolnostima u kojima sudovi nisu odgovorili na ključne tvrdnje tuženice te tako ne dajući niti jedan razlog o odlučnim činjenicama, pa stoga u prijedlogu postavlja pitanje:
„Je li ostvarena povreda postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost i povredu ustavnih i konvencijskih prava stranke na pristup sudu i pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu drugostupanjsku odluku (čl.375 Zpp-a) u okolnostima u kojima prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, a drugostupanjski pri odlučivanju o žalbi tuženice u pogledu odlučnih žalbenih razloga tuženice protiv prvostupanjske presude ne odgovaraju na tvrdnje tuženice (ne daju razloge o odlučnim navodima iznijetih tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka?“.
3. Obrazlažući razloge važnosti navedenih pitanja 1. tuženica se pozvala na odluke revizijskog suda broj Revd-1915/2021 od 12. svibnja 2021., broj Revd-3993/2022 od 20. prosinca 2022., te odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž-1350/2018 od 25. rujna 2019.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a stavak 1. i članak 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i utvrđenim činjenicama u postupku. U vezi s postavljenim pitanjem, razlozi važnosti nisu odgovarajući zato što odluka - Županijskog suda u Zadru broj Gž-1350/2018 od 25. rujna 2019., ne odgovara činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda, pa se utoliko ne može ni zaključiti da je u vezi s tim pitanjem praksa drugostupanjskih sudova neujednačena.
5.1. Drugo postavljeno pitanje nije važno za odluku u ovom sporu, pa stoga ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer tuženica u sadržaju tog pitanja polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjska odluka nije dostatno obrazložena odnosno da ne sadržava jasne razloge o odlučnim činjenicama.
6. U odnosu na tvrdnje tuženice o povredama ustavnih i konvencijskih prava, revizijski sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP.
6.1. Naime, činjenica da tuženica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
7. Uz navedeno, valja reći da revizijske odluke na koje se 1. tuženica pozvala u prijedlogu (broj Revd-1915/2021 od 12. svibnja 2021. i Revd-3993/2022 od 20. prosinca 2022.) nisu primjenjive u konkretnoj situaciji jer revizijski sud u tim odlukama nije zauzeo pravno shvaćanje koje bi davalo odgovor na postavljena pitanja, a koje bi bilo različito od shvaćanja suda u pobijanoj presudi.
8. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljeno pitanje nije važno u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje je odbijen na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. ZPP te je riješeno kao u točki I. izreke.
9. Kako tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
