REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4435/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Dubrovnika, D., OIB … , protiv tuženice N. M., D., OIB … , koju zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-115/2023-3 od 6. srpnja 2023., kojima je potvrđena presuda i djelomično potvrđeno te djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-530/22 od 8. prosinca 2022., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja odbija se kao neosnovan.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu dva pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju st. 2. toga članka zato što su joj povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje i mirno uživanje vlasništva zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tužitelj na taj prijedlog nije odgovorio.
3.1. Prvo u prijedlogu naznačeno pitanje glasi: „Da li je parnični sud obvezan poštovati pravna stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske izražena u odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo podnositelja ustavne tužbe?“. Prema čl. 385.a st. 1. ZPP, jedna od pretpostavki za dopuštenje revizije je i ta da se u povodu nje može očekivati odluka o pravnome pitanju koje su nižestupanjski sudovi u sporu razmatrali. U ovome sporu niti jedan od nižestupanjskih sudova nije razmatrao pitanje je li obvezan poštivati „pravna stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske izražena u odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo podnositelja ustavne tužbe“, a nije ni izrazio shvaćanje da to ne mora. Zato se ne radi o pravnome pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.2. Drugo u prijedlogu naznačeno pitanje glasi: „Da li se zbog odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se ukida akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe može smatrati da je otpala osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obvezni odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022), kada u takvoj odluci Ustavni sud obrazloženjem ne dovodi u pitanje osnovu temeljem koje je podnositelj nešto stekao?“. Tuženica naznačivši ga previđa da su nižestupanjski sudovi pošli od toga da se naplatila od tužitelja na temelju pravomoćnoga rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko - neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko – pravne poslove od 15. ožujka 2012. Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo je presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2018. i presudu Upravnog suda u Splitu od 20. rujna 2017., a ne rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko - neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko – pravne poslove od 15. ožujka 2012. koje je bilo osnova za naplatu tužiteljice. To je rješenje potom poništio Upravni sud u Splitu presudom od 21. srpnja 2022. i time je, prema shvaćanjima nižestupanjskih sudova, otpala osnova po kojoj se tuženica naplatila od tužitelja. Zato ovo pitanje nije važno za odluku u sporu.
4. Zbog navedenoga u prijedlogu naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP pa je na temelju čl. 389.b st. 1. toga Zakona odlučeno kao u t. I. izreke.
5. Pozivanje na povredu temeljnoga ljudskoga prava na pravično suđenje tuženica ničim nije ni obrazložila, a pozivanje na povredu prava mirnoga uživanja vlasništva zbog navodne pogrešne primjene materijalnoga prava nije učinila vjerojatnim. Zato je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u t. II. izreke.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
