Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Posl.broj: P-545/2022-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović- Husain, u parničnom predmetu tužitelja M. V. OIB ... iz D. S., zastupanog po punomoćnici Đ. K., odvjetnici iz Sv.I.Z. , protiv tuženika P. b. Z. d.d. OIB ... Z., zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Š. M., M., S.&P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 4. travnja 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a potom na ročištu 8. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj ..., sklopljenog 16. ožujka 2006. između tužitelja M. V. OIB ... iz D. S., kao korisnika kredita i P. b. Z d.d. OIB ... , Z., kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i odredbe članka 1. i 6. u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. II Nalaže se tuženiku P. b. Z d.d. OIB ... , Z., da tužitelju M. V. OIB ... iz D. S., isplati iznos od 11.379,82 eur sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, potom od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja

banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče:

- na iznos od 1,26 eur od 30. travnja 2006. do isplate, - na

iznos od 0,94 eur od 31. svibnja 2006. do isplate, - na iznos

od 0,32 eur od 30. lipnja 2006. do isplate,

- na iznos od 0,93 eur od 31. kolovoza 2006. do isplate,

- na iznos od 0,07 eur od 30. rujna 2006. do isplate,

- na iznos od 3,10 eur od 31. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 3,84 eur od 31. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 0,62 eur od 30. studenoga 2007. do isplate,

- na iznos od 6,00 eur od 31. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 4,86 eur od 31. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 17,54 eur od 29. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 16,96 eur od 31. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 10,69 eur od 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 12,88 eur od 31. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 11,11 eur od 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 10,51 eur od 31. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 10,67 eur od 31. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 17,10 eur od 30. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 24,89 eur od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 15,43 eur od 30. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 32,03 eur od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 32,87 eur od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 28,44 eur od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 28,05 eur od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 28,93 eur od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 25,73 eur od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 26,64 eur od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 24,82 eur od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 27,16 eur od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 24,61 eur od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 26,62 eur od 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 25,90 eur od 30. studenoga 2009. do isplate,

- na iznos od 30,43 eur od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 33,11 eur od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 32,46 eur od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 35,85 eur od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 40,93 eur od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 40,00 eur od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 49,04 eur od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 48,30 eur od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 60,48 eur od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 53,15 eur od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 54,94 eur od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 59,21 eur od 30. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 61,98 eur od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 57,03 eur od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 62,00 eur od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 59,54 eur od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 64,23 eur od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 72,38 eur od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 84,01 eur od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 97,74 eur od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 73,08 eur od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 66,72 eur od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 66,32 eur od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 67,76 eur od 30. studenoga 2011. do isplate,

- na iznos od 73,68 eur od 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 75,20 eur od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 72,54 eur od 29. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 72,93 eur od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 74,19 eur od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 75,59 eur od 31. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 73,55 eur od 30. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 72,91 eur od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 68,65 eur od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 72,89 eur od 30. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 74,61 eur od 31. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 73,10 eur od 30. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 71,13 eur od 31. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 70,71 eur od 31. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 69,76 eur od 28. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 74,21 eur od 31. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 67,72 eur od 30. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 67,93 eur od 31. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 67,24 eur od 30. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 68,93 eur od 31. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 70,42 eur od 31. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 71,92 eur od 30. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 72,55 eur od 31. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 74,36 eur od 30. studenoga 2013. do isplate,

- na iznos od 72,52 eur od 31. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 58,93 eur od 31. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 59,98 eur od 28. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 59,17 eur od 31. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 57,18 eur od 30. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 57,41 eur od 31. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 59,14 eur od 30. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 59,66 eur od 31. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 60,24 eur od 31. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 61,51 eur od 30. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 63,07 eur od 31. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 63,44 eur od 30. studenoga 2014. do isplate,

- na iznos od 63,56 eur od 31. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 97,16 eur od 31. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 6.887,92 eur od 16. veljače 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.706,81 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio tipski Ugovor o kreditu broj ... (dalje: Ugovor) koji je solemniziran kod javnog bilježnika A. Đ. iz N. pod brojem ... dana 24. ožujka 2006., kojim je ugovoreno da mu tuženik stavi na raspolaganje kunski iznos u protuvrijednosti 37.008,70 švicarskih franaka (dalje: CHF) sa redovnom kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana i obračunava se u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,35% godišnje, na rok otplate u 180 mjesečnih anuiteta koji prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora iznose 280,29 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja. Ugovorena je namjena kredita za adaptaciju stambenog objekta na zk.ul.br. ... k.o. U.. Navedeni je kredit otplatio prijevremeno, otplativši ga u cijelosti 16. veljače 2015.

2. Tvrdi da su nerazumljive i nepoštene, a time i ništetne:

- odredba članka 4. Ugovora kojom je ugovorena redovna kamata po stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva prema jednostranoj odluci kreditora jer mu tuženik prilikom sklapanja Ugovora nije razumljivo objasnio način formiranja kamatne stope, niti je on u vrijeme sklapanja Ugovora raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, a koja se višekratno povećavala tijekom otplate kredita, a čime je postupao protivno odredbama članka 81. i 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (dalje:ZZP) te

- odredbe članka 1., 4., 6., 7. i 12. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, jer ga tuženik kao jača ugovorna strana prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu budući da mu je tijekom otplate kredita zbog promjene vrijednosti novca porasla mjesečna rata od početno ugovorene za oko 40%, čime je tuženik povrijedio njegov interes kao potrošača postupajući suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP te kršio niz temeljnih načela Zakona o obveznim odnosima.

3. Poziva se na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača i to presudu Trgovačkog suda u Z. poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 13. lipnja 2014., kojima je utvrđeno da su banke, pored ostalih i tuženik kao jedan od tamo tuženih, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita u

potrošačkim ugovorima o kreditima ugovarajući u razdoblju kada je sklopljen i sporni Ugovor nepoštene i ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu švicarski franak te presudu Trgovačkog suda u Z. poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom su nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama u takvim ugovorima o kreditu ugovarane promjenjive stope redovne kamate jednostranom odlukom i ovdje tuženika kao kreditora.

4. Tvrdi da je sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda, dakle da su ništetne naprijed navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli te traži od tuženika vraćanje stečenog po osnovi preplaćenih iznosa anuiteta i to razlike između iznosa koji je platio uslijed povećanja stope redovne kamate jednostranom odlukom kreditora i iznosa koji bi platio prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i razlike iznosa što je platio uslijed povećanja tečaja CHF i iznosa koji bi platio da je primijenjen tečaj CHF u vrijeme sklapanja Ugovora.

5. Stoga osim zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti naprijed navedenih Ugovornih odredbi traži i isplatu više plaćenih iznosa po osnovi rasta stope redovne kamate u odnosu na početno ugovorenu, kao i po osnovi rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme sklapanja Ugovora, potražujući po prvoj osnovi iznos od 34.170,18 kn, a po drugoj iznos od 52.284,70 kn, odnosno ukupno iznos od 86.454,88 kn (što sada čini iznos od 11.474,53 eur). Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka smanjio je kondemnatorni dio zahtjeva potražujući isplatu ukupnog iznosa od 11.379,82 eur, sve sa zakonskim zateznim kamatama na svaki iznos preplate od dana plaćanja pa do isplate.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ga predlaže odbiti u cijelosti. Smatra irelevantnim pozivanje tužitelja na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača budući da se u predmetnoj parnici ne radi o naknadi štete već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove (isplate) u kojoj tužitelj mora dokazati ništetnost spornih ugovornih odredaba u konkretnom Ugovoru. Osim toga, tvrdi da je tužitelj tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi iako je prestao u cijelosti isplatom kredita. Smatra da se utvrđenja iz predmeta u naprijed navedenom kolektivnom sporu odnose na ugovorne odnose u kojima još postoji ugovorni odnos i povreda istoga sukladno odredbi članka 131. Zakona o zaštiti potrošača iz 2009.

7. Smatra neosnovanim tvrdnje tužitelja o nepoštenoj poslovnoj praksi tuženika tvrdeći kako tužitelju sporne odredbe ugovora o kreditu nikako nisu mogle ostati nejasne i nerazumljive jer je tuženik putem svojih djelatnika bio u izravnom kontaktu s korisnicima kredita pa tako i tužiteljem te ga je prilikom davanja općenitih informacija o kreditnim uvjetima upoznao s rizikom od eventualnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, a o čemu je mogao biti upoznat i kroz priopćenja Hrvatske narodne banke, Opće uvjete poslovanja koji su bili na snazi od 1. studenoga 2004. do 14. srpnja 2009., te nakon stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama (2008.) da je učinio dostupnim potrošačima uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke". U tom kontekstu poziva se na priopćenje Hrvatske narodne banke od 25. kolovoza 2006. u odnosu na analizu rizika koji nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom-primjer kredita vezanog uz švicarski franak, a u kojoj analizi je Hrvatska narodna banka utvrdila moguće povećanje rate kredita iz ožujka 2006. u odnosu na ratu kredita iz ožujka 2007. na 17,8%. Također tvrdi kako je tužitelj kao sudionik spornog obveznog odnosa trebao uložiti dužnu pažnju u vidu dobrog domaćina i brinuti o svojim interesima više nego što bi to drugi trebali. Tako je primjerice mogao izabrati opciju od više vrsta ugovora o kreditu, moguće s valutnom klauzulom u valuti eur, ali se odlučio od svega ponuđenog za predmetni Ugovor.

8. Nadalje, tvrdi da je promjena tečaja i kamate u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu kada je tečaj CHF bio izrazito povoljan za tužitelja bila izvanredne prirode što nitko pa ni tuženik nije mogao predvidjeti već je bila odraz stanja na tržištu. Smatra da tužitelj inzistirajući na ništetnosti spornih odredbi nastoji pretvoriti sporni Ugovor u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, a što nije bila volja ugovornih strana čime bi se izazvala povreda načela jednake vrijednosti činidaba.

9. Ukazuje kako je ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope izričito dopušteno odredbama članka 22. i članka 26. ZOO-a.

10. Očitujući se pak na nalaz i mišljenje financijskog vještačenja u svrhu utvrđivanja visine utuženog potraživanja ukazuje da sve i kad bi bilo ispravno utvrđivati visinu tužbenog zahtjeva da je onda potrebno iznos tzv. pozitivne preplate umanjiti za iznos tzv. negativne preplate.

11. Osim toga ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja pozivom na odredbe o stjecanju bez osnove, smatrajući da je za primijeniti odredba članka 225. ZOO-a kojom je propisan zastarni rok od pet godina time da zastara ima teći od dana svakog plaćenog anuiteta. Stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

12. Odlučujući o tužbenom zahtjevu izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (list 7-10 spisa) sa planom otplate (list 11-12), pregled uplata po kreditu (list 13-14), izvod iz knjigovodstvene kartice tuženika (list 15- 23), plan otplate (list 24-25), izračun pretplaćenih iznosa sačinjen po D. j.d.o.o. (list 26-29), Opće uvjete poslovanja tuženika s građanima iz listopada 2004. (list 86-90), Pojašnjenje Hrvatske narodne banke objavljeno 25. kolovoza 2006. (list 91), a provedeno je i financijsko vještačenje po sudskom vještaku A. M. iz S. (list 96-101 i list 184-189).

13. Iako je tuženik predlagao tijekom postupka i saslušanje svjedokinje Lj. B., podneskom od 20. prosinca 2022. je odustao od toga dokaza.

14. Ocjenjujući izvedene dokaze primjenom odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19,80/22,114/22, i 155/23-dalje: ZPP) utvrđeno je da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

15. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj ... sklopljenog između stranaka i solemniziranog kod javnog bilježnika A. Đ. iz N. pod brojem ... dana 24. ožujka 2006., i to u dijelu ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci kreditora, ovdje tuženika i valuti obveze vezanoj za glavnicu u CHF te zahtjev za

isplatu preplaćenih iznosa uslijed tih ništetnih ugovornih odredbi temeljem stečenog bez osnove.

16. Tako je kao nesporno utvrđeno:

-da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj ... 16. ožujka 2006. koji je solemniziran kod javnog bilježnika A. Đ. iz N. pod brojem ... dana 24. ožujka 2006.,

-da je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskom iznosu koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 37.008,70 CHF sa redovnom kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana i obračunava se u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,35% godišnje, uz rok otplate u 180 mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja,

-da je kredit tužitelj podigao radi adaptacije stambenog objekta na zk.ul.br. ... k.o. U., dakle da se radi o potrošačkom kreditu u smislu odredbe članka 3. ZZP-a.,

-da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit prije isteka ugovorenog roka i to 16. veljače 2015., dok je po Ugovoru rok otplate bio 31. ožujka 2021. što proizlazi iz otplatnog plana,

-da je prema otplatnom planu mjesečni anuitet na dan sklapanja Ugovora iznosio kunsku protuvrijednost iznosa od 280,29 CHF obračunato po ugovorenoj redovnoj kamati u vrijeme sklapanja Ugovora od 4,35% godišnje

-da je tijekom otplate kredita stopa ugovorene kamate rasla u odnosu na početnu stopu te je do 1. siječnja 2014. iznosila 5,35%, 6,10%, 5,75%, 5,50%, 5,40%, 5,15% i 5,25%, dok je bila niža od početne kada je snižena na 3,23%, što je razvidno iz plana otplate (list 24-25),

-da je tečaj CHF u odnosu na domaću valutu kunu također rastao tijekom otplate kredita tako da je od početnih 4,681779 kn za 1 CHF do prijevremene otplate kredita 16. veljače 2015. porastao na čak 7,292405 kn za 1 CHF, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. M.

Sporno je jesu li ništetne odredbe Ugovora iz članka 4. o promjenjivosti stope ugovorene redovne kamate jednostranom odlukom tuženika kao kreditora, kao i ugovaranje valutne klauzule vezane glavnicom kredita za valutu CHF te otplatu anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF prema prodajnom tečaju kreditora na dan dospijeća. Sporan je i prigovor zastare novčanog potraživanja te njegova visina.

17. U postupku po tzv. kolektivnoj tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača tužitelja Potrošač-savez udruga za zaštitu potrošača presudom Trgovačkog suda u Z. od 4. srpnja 2013. u predmetu poslovni broj P-1401/12 potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., te presudom Vrhovnog suda R. H. poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su tužene banke, između kojih i ovdje tuženik kao tamo I. tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovarajući redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženih banaka, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarale sa korisnicima kredita, potrošačima i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o promjeni stope ugovorne kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa,

sve na štetu potrošača, sve suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača-dalje:ZZP/03).

18. Istom presudom Trgovačkog suda u Z. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u utvrđeno je i da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, korisnika kredita jer su u istom razdoblju tužene banke, među njima i ovdje tuženik, zaključujući ugovore o kreditima koristile ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije nisu potrošače u cijelosti informirale o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19. U smislu odredbe članka 502.c ZPP-a tužitelj se nesporno kao potrošač iz predmetnog Ugovora ima u ovoj parnici pravo pozivati na ta pravna utvrđenja, dok je teret dokaza suprotno utvrđenom na tuženiku. Dakle, tužitelj u ovoj parnici ne mora posebno dokazivati ništetnost navedenih ugovornih odredbi o kojima je već odlučeno citiranim presudama, dok tuženik može dokazivati suprotno, da je s tužiteljem pregovarao i informirao ga dovoljno o posljedicama zaključenja Ugovora u osporavanim odredbama.

20. Odredbom članka 81. stavak 1. ZZP/03 odnosno članka 96. stavak 1. Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07,125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13,dalje: ZZP) koji je bio na snazi i u vrijeme otplate kredita, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno članku 81. stavku 2. ZZP/03 odnosno članku 96. stavak 2. ZZP smatra se da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed bila formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbama stavka 4. navedenih članaka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

21. No, prema pravilu o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a te u skladu sa odredbom članka 81. stavak 4. ZZP/03 tuženik nije dokazao te svoje tvrdnje, jer nije dao ikakvih dokaza o potpunoj obaviještenosti tužitelja o učinku i mogućim posljedicama ugovaranja spornih odredbi o promjenjivoj stopi ugovorene kamate kao i posljedici mogućeg porasta tečaja valute CHF za koju je vezan iznos kredita. Budući da je odustao od dokaza saslušanjem svjedokinje Lj. B., koja je trebala iskazivati na okolnost informiranosti tužitelja o spornim Ugovornim odredbama, ostalo je neutvrđeno je li uopće ona osoba koja je sa tužiteljem kontaktirala u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora, dok iz drugih dokaza nije utvrđeno na koji je to način tužitelj osobno bio informiran o spornim ugovornim odredbama.

Također

tuženik

ničim

nije

dokazao da tužitelj ne bi bio prosječni potrošač na kojeg su za primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi, a niti ne spori da je Ugovor sačinjen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu i da tužitelj nije imao prilike utjecati na sadržaj spornih ugovornih odredbi. Evidentno je da se kroz razdoblje otplate spornog kredita početna ugovorena kamata od 4,35% povećala čak na 6,10% što je povećanje od 40%, baš kao što je i tečaj CHF u istom razdoblju toliko porastao u odnosu na onaj u vrijeme sklapanja Ugovora. Tvrdnje tuženika da je tužitelj bio slobodan izabrati uvjete kredita i u drugoj valuti ili čak u kunama zasigurno ne utječu na njegovo poštenje spram druge, slabije ugovorne strane, a niti je dokazao da bi kredit pod drugim uvjetima i vezan za drugu valutu uopće nudio tužitelju i da bi bio za njega povoljniji. Tuženik je pravna osoba, specijalizirana za bankarsko i kreditno poslovanje i zasigurno raspolaže i mora raspolagati mehanizmima procjene parametara koji bi mogli utjecati i ubuduće na njegovo poslovanje, pa i u određivanju stope zateznih kamata, a i barem načelnoj predvidivosti kretanja tečaja, za razliku od potrošača fizičke osobe koji uglavnom nema za to stručno znanje.

22. Stoga se utvrđuje osnovanost tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti spornih odredaba Ugovora u odnosu na ugovorenu kamatu po promjenjivoj stopi jednostranom odlukom tuženika (u članku 4.) kao i valutu glavnice vezanu za CHF (koje su sadržane prvenstveno u odredbama članka 1. i 6. Ugovora).

23. Sukladno odredbi članka 232. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. i 3. ZOO-a osnovan je zahtjev tužitelja na isplatu više plaćenih iznosa po osnovi promjenjive stope redovne kamate u odnosu na stopu od 4,35% godišnje važeću u vrijeme sklapanja

Ugovora, kao i po osnovi rasta tečaja CHF kroz vrijeme otplate kredita u odnosu na tečaj u vrijeme stavljanja mu kredita na raspolaganje.

24. Visina novčanog potraživanja tužitelja utvrđena je financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za financije mr. A. M. iz S. iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u razdoblju otplate spornog kredita tuženiku po osnovi rasta stope ugovorene kamate od početnih 4,35% godišnje platio više iznos od 12.957,58 kn, dok mu je po osnovi rasta tečaja valute CHF kroz razdoblje otplate kredita preplatio iznos od 72.783,68 kn, što ukupno čini iznos od 85.741,26 kn što u sada važećoj valuti čini iznos od 11.379,82 eur.

25. Tužitelj je prihvatio u cijelosti takav nalaz i mišljenje vještaka dok je tuženik u podnesku od 29. travnja 2020. ponovio svoje prigovore istaknute tijekom postupka ističući kako se pravo na povrat eventualne pretplate ne može računati u odnosu na početni tečaj CHF u odnosu na kunu kao ni uzimati kao da su stranke sklopile sporni Ugovor uz fiksnu kamatnu stopu kroz cijelo ugovorno razdoblje, jer je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula što je dopušteno pozitivnim pravnim propisima pa tvrdi kako izračun eventualne pretplate nije točan jer proturječi volji ugovornih strana. Tvrdi i da je vještak u danom izračunu tečajne razlike koristio pogrešan datum korištenja kredita 31. ožujka 2006. umjesto 30. ožujka 2006. Također je naveo u podnesku od 12. listopada 2021. kako je vještak trebao uzeti u obzir osim tzv. pozitivne preplate kada je stopa kamate rasla i tzv. negativnu preplatu kada je stopa bila manja od početne. Vještaku je dostavljen prigovor tuženika te je u dopunskom nalazu (list 184-189) odgovorio na istaknute primjedbe i obrazložio da je datum 31. ožujka 2006. kao dan isplate spornog kredita uzeo iz prvog otplatnog plana (list 11), dok je kao datum početka otplate kredita uzet 30. travnja 2006. koji također proizlazi iz dokumentacije u spisu, a i da je u novom obračunu uzeo u obzir i negativne razlike uzrokovane nižom kamatnom stopom u odnosu na početnu što je prikazao u stupcu 11, 11a i 11b te izvršio prebijanje više i manje plaćenog iznosa.

26. Takvim novim izračunom proizlazilo bi da je tuženiku po obje osnove ništetnih ugovorenih odredbi tužitelj više platio 84.995,33 kn, a što je manje za 745,95 kn u odnosu na prvobitni nalaz u kojem nije bilo prebijanja pozitivne i negativne razlike uzrokovane povećanjem odnosno sniženjem stope ugovorene kamate u odnosu na početno ugovorenu.

27. Sud smatra da je vještak stručno i objektivno izradio nalaz i mišljenje, prema pravilima struke i postavljenom zadatku te utvrđuje da tužitelju ima pripasti pravo na isplatu stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi spornog Ugovora kojima je financijski oštećen jer je bio prisiljen platiti više od onog što je mogao očekivati obzirom na visinu stope ugovorene kamate u trenutku sklapanja ugovora i trenutni tečaj CHF u odnosu na kunu te da ne treba umanjivati taj po njemu više plaćeni iznos za onoliko koliko je platio tuženiku manje zbog, u jednom razdoblju otplate kredita, nešto niže kamatne stope od početne (3,23% umjesto 4,35%). To stoga što je tuženik neovisno o volji tužitelja u tom razdoblju smanjio kamatnu stopu, a tu razliku tuženik od njega u ovom postupku nije zahtijevao ni u vidu prijebojnog potraživanja ni protutužbom.

28. Neosnovan je prigovor zastare predmetnog potraživanja.

29. Prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Za ovo potraživanje tužitelja vrijedi opći zastarni rok od pet godina sukladno članku 225. ZOO-a. Prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a prema odredbi članka 245. stavak 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok zastare.

30. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda R. H. od 31. siječnja 2022. kada je ništetnost ustanovljena već u

postupku kolektivne zaštite potrošača zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom sporu povodom pokrenutih individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

31. Sukladno tom pravnom shvaćanju zastarni rok za dio zahtjeva tužitelja po osnovi preplaćene kamate zbog ništetnosti dijela Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi počeo teći 13. lipnja 2014., a za dio zahtjeva po osnovi rasta tečaja CHF dana

15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba podnesena 11. lipnja 2019. utuženo potraživanje nije zastarjelo.

32. Na preplaćene iznose tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a od svakog pojedinog više plaćenog anuiteta do isplate, a njihova visina određena je primjenom odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

33. O zatraženim troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje:Tarifa).

34. Tužitelju su opravdani troškovi sastava tužbe od 100 bodova po Tbr. 7/1 Tarife, zatim za pristup punomoćnika na pet ročišta po 100 bodova sukladno Tbr. 9/1 Tarife, a za sastavljanje podnesaka od 23. rujna 2019., 17. travnja 2020., 29. travnja 2020.

i 25. listopada 2021. i 16. siječnja 2024. po 100 bodova za svaki podnesak primjenom Tbr. 8/1 Tarife, što je ukupno 1100 bodova, a uz primjenu Tbr. 54. Tarife čini iznos od 2.200,00 eur. Uz navedeni trošak opravdan mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 161,26 eur te na presudu u iznosu od 80,10 eur kao i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje od 265,45 eur, što je ukupno opravdanih troškova u iznosu od 2.706,81 eur.

35. Nisu mu priznati opravdanim zatraženi troškovi sastava ostalih podnesaka kao ni trošak pristupa punomoćnika na ročište radi objave presude koji mu ni ne pripada na teret suprotne strane, a niti je punomoćnica na isto pristupila.

U Vrbovcu 8. svibnja 2024.

Sutkinja

Zdenka Kudović – Husain v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude na e-Oglasnoj ploči. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- odvj. Đ. K.,

- odvj. I. M., Z.