REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-560/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J., OIB …, iz Republike Italije, T., …zastupanog po punomoćniku L. P., odvjetniku u C., protiv tuženika A. … d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., …, zastupanog po punomoćniku H. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1110/2022-2 od 23. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2146/2021-80 od 19. srpnja 2022., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se ukida presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 1110/2022-2 od 23. studenoga 2022. i to u dijelu pod točkom II izreke kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2146/2021-80 od 19. srpnja 2022. u točki I. izreke i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 33.905,25 kn (4.500,00 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenoga 2012. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena te se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje na ime imovinske štete isplatu iznosa od 157.019,06 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. rujna 2011. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju S. J. da naknadi tuženiku A. … d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 33.837,50 kn (4.491,01 EUR po fiksnom tečaju 1 EUR = 7.53450 kn), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 28.437,50 kn, kao neosnovan.".

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke u odbijajućem dijelu na ime imovinske štete za iznos od 121.563,81 kn (16.134,29 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2011. do isplate (točka I izreke), preinačena je prvostupanjska presuda u toč. I. izreke te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 36.055,25 kn (4.785,35 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenoga 2012. do isplate (točka II izreke). Također je preinačena prvostupanjska presuda u toč. II. izreke na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III izreke).

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1207/2023-2 od 21. ožujka 2023. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"1. Treba li žalbeni sud kada preinačava odbijajuću odluku prvostupanjskog suda na osnovu odredbe čl. 373. ili odredbe čl. 373.a ZPP-a, a u svezi odredbe čl. 325., čl. 338. ZPP-a, odlučiti o svim spornim pravnim pitanjima u postupku pa tako i odlučiti i od tuženika istaknutom prigovoru zastare potraživanje naknade štete ili se može referirati samo na ono pitanje zbog kojeg je odbijen tužbeni zahtjev u prvostupanjskom postupku (treba li donijeti odluku o svim spornim okolnostima), a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Revt- 424/2017-3 od 28.01.2020. i Rev-3427/2019-2 od 20.09.2020., kao i Ustavnog suda RH U-III-2060/2017 od 21.10.2020.?

2. Dolazi li u smislu odredbe čl. 191. ZPP do preinake tužbe kada tužitelj promijeni činjeničnu osnovu na kojoj temelji tužbeni zahtjev tako da Stranica 6 od 9 promijenjena činjenična osnova predstavlja drugi historijski događaj iako je on formalno ostao isti, odnosno da li je došlo do preinake tužbenog traženja naknade štete s osnova izgubljene zarade kada je tužitelj tužbom izgubljenu zaradu potraživao na temelju ČINJENIČNE OSNOVE BOLOVANJA za razdoblje 120 dana u dnevnim iznosima po 1.000,00 kn temeljem „tablice vrijednosti dnevnica poduzetnika u Italiji“ dok je podneskom od 11.09.2015. tužitelj dodao i još jednu osnovu ovoga trženja naknade štete navodeći da štetu s osnova izgubljene zarade potražuje i za iznos 4.546,00 EUR PO ČINJENIČNOJ OSNOVI NEISPUNJENJA UGOVORA od 10.08.2011.g. po kojemu ugovoru je navodno trebao izvesti posao vrijedan 60.507,26 EUR pa budući ugovoreni posao bez PDV-a iznosi 45.460,00 EUR da bi on zaradio od predmetnog posla 10% odnosno prednje navedenih 4.546,00 EUR (doduše tužitelj potražuje iznos od 4.500,00 EUR) pa ukoliko navedeno predstavlja preinaku tužbe da li je istaknuti prigovor zastare (čl. 230. Zakona o obveznim odnosima) potrebno prihvatiti i odbiti tužbeni zahtjev makar je on formalno ostao isti, a sve pri tome imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev- x-424/2011-2 od 29.01.2014. kao i odluci ŽS u Varaždinu Gž-1202/07-2 od 11.02.2008.?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se odbije žalba tužitelja i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog posljedica prometne nezgode koju je doživio kao putnik u vozilu osiguranika tuženika dana 8. rujna 2011. O zahtjevu za naknadu neimovinske štete je pravomoćno odlučeno, dok je predmet spora u ovom revizijskom dijelu postupka zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete.

8.1. Prvostupanjski sud u odluci navodi da tužitelj potražuje imovinsku štetu u iznosu od 157.019,06 kn, i to: na ime uništene garderoba i stvari u iznosu od 11.075,00 kn, troškove liječenja u Republici Hrvatskoj u iznosu od 19.719,06 kn, troškove taksi prijevoza u iznosu od 3.150,00 kn, izgubljene zarade radi bolovanja 120 radnih dana u iznosu od 120.000,00 kn i troškova odvjetnika u Republici Hrvatskoj radi pokušaja mirnog rješenja spora s tuženikom, u iznosu od 3.075,00 kn.

9. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao da mu je nastala imovinska šteta u iznosu od 157.019,06 kn, pa da mu tuženik nije dužan naknaditi štetu, slijedom čega je tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete odbio, pozivajući se na odredbu čl. 221.a ZPP.

10. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 120.000,00 kn na ime dnevnica za vrijeme od 120 dana, jer da doista nije dokazao da je zbog posljedica ozljeđivanja gubio navedeni iznos, međutim ocjenjuje da tužitelj na ime imovinske štete osnovano potražuje iznos izmakle koristi koji se odnosi na proviziju u visini od 4.500,00 EUR odnosno 33.905,25 kn, s obzirom na zaključeni ugovor o izvođenju radova na adaptaciji stana.

11. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj dokazao da je imao zaključen posao za adaptaciju stana (tužitelj ima u Italiji obrt za izvođenje građevinskih radova) i da je mogao ostvariti proviziju od 4.500,00 EUR (33.905,25 kn), a što nije, budući se ozlijedio 8. rujna 2011. a prema nalazu i mišljenju vještaka s obzirom na zadobivene povrede nije bio u mogućnosti raditi 35 dana. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da su se u ovom slučaju ispunile pretpostavke iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) jer je tužitelj navedeno dokazao dokumentacijom u spisu. Također ocjenjuje da je osnovano potraživanje tužitelja za trošak prijevoza kod nesporne činjenice da je tuženik s tog osnova tužitelju isplatio 1.000,00 kn, a da je visinu dokazao ispostavljenim računima taxi prijevoznika pa je tužitelju s tog osnova trebalo priznati iznos od 2.150,00 kn. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP preinačio u dijelu prvostupanjsku presudu.

12. U odnosu na prvo pitanje, koje se odnosi na dužnost žalbenog suda da, kada preinačava odbijajuću odluku prvostupanjskog suda na osnovu odredbe čl. 373. ili odredbe čl. 373.a ZPP, a u svezi odredbe čl. 325., čl. 338. ZPP, odluči o svim spornim pravnim pitanjima u postupku pa tako i o istaknutom prigovoru zastare potraživanja naknade štete ili se može referirati samo na ono pitanje zbog kojeg je odbijen tužbeni zahtjev u prvostupanjskom postupku (treba li donijeti odluku o svim spornim okolnostima) tuženik je kao razlog važnosti iznio odluku ovog suda broj Revt-424/2017 od 28. siječnja 2020. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje:

"kada žalbeni sud preinačava odbijajuću odluku prvostupanjskog suda na osnovu odredbe članka 373. ili odredbe članka 373. ZPP, u svezi odredbe članka 325. iz članka 328. ZPP dužan je odlučiti i o svim spornim pravnim pitanjima i prigovorima stranaka iznesenim u postupku, odnosno ne može se referirati samo na pravno pitanje zbog kojeg je odbijen tužbeni zahtjev u prvostupanjskom postupku već je dužan odlučiti i o svim prigovorima stranaka iznesenim u postupku."

12.1. To je ujedno odgovor na prvo postavljeno pitanje.

13. Obzirom je tuženik istaknuo prigovor zastare u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koji se odnosi na isplatu provizije (izgubljene zarade) u iznosu od 4.500,00 EUR (33.905,25 kn), a o kojem prigovoru drugostupanjski sud nije odlučio, takvim postupanjem počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer se zbog nedostatka obrazloženja glede prigovora zastare pobijana presuda ne može ispitati. Stoga je u tom dijelu valjalo ukinuti drugostupanjsku odluku, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

14. Drugo postavljeno pitanje je vezano uz prvo, obzirom se ponovo odnosi na zastaru, ali u vezi preinake tužbe. U svakom slučaju, potrebno je odlučiti o prigovoru zastare, zbog čega je i djelomično ukinuta drugostupanjska odluka.

14.1. Naime, odredbom čl. 191. st. 1. ZPP određeno je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, dok prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP, tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

14.2. Dakle, prema navedenoj odredbi ZPP tužba može biti objektivno preinačena zbog tri razloga: a) promjenom istovjetnosti zahtjeva, b) povećanjem postojećeg zahtjeva i c) isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći.

14.3. Promjena istovjetnosti postoji onda kada se prvotno postavljeni zahtjev zasniva na jednom činjeničnom stanju, odnosno jednom pravnom odnosu i kada se novopostavljeni zahtjev, neovisno kako je to nazvano (pojašnjenje, preciziranje i sl.) zasniva na drugim činjenicama, drugom događaju ili pravnom odnosu koji nije identičan prvotnom. Kod takvog preinačenja tužitelj postavlja jedan sasvim novi zahtjev, o kome se do tada nije raspravljalo u parnici koja teče. Tužbeni zahtjev je novi ukoliko tužitelj mijenja njegovu sadržajnu osnovu. Pritom je dovoljno da je tužitelj sadržajno izmijenio jednu od više odlučnih činjenica pa da budu ispunjeni uvjeti za preinaku tužbe po gore citiranim odredbama ZPP.

14.4. Po ocjeni ovog suda, u predmetnoj situaciji riječ je o promjeni istovjetnosti zahtjeva odnosno promjeni činjeničnog supstrata na kojem tužitelj temelji svoj zahtjev za naknadu imovinske štete obzirom izgubljena naknada za bolovanje nije činjenično isto što i izmakla korist zbog izgubljene provizije iz razloga nemogućnosti obavljanja ugovorenog posla.

15. U ponovnom postupku drugostupanjski će sud, u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, ponovno odlučiti o žalbi tužitelja podnesenoj protiv prvostupanjske presude te pritom odlučiti o svim spornim pravnim pitanjima i prigovorima stranaka iznesenim u postupku.

16. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.