REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-197/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Područni ured Rijeka, Rijeka, Slogin kula b.b., OIB 02958272670, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB 75665455333, (kao pravnog sljednika Basler osiguranja d.d., Zagreb, Radnička cesta 37b), kojeg zastupa punomoćnik Luka Vukasović, odvjetnik u Rijeci, uz sudjelovanje umješača Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Grgić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-763/2023-2 od 15. ožujka 2023., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci broj P-19/2020-67 od 27. prosinca 2022., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-763/2023-2 od 15. ožujka 2023. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos 26.598,65 EUR / 200.407,55 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate (točka I. izreke), tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik plati iznos 63.760,08 EUR / 480.400,35 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke) kao i u dijelu kojim je tužitelj zatražio isplatu iznosa 2.949,55 EUR / 22.223,39 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke). Prvostupanjskim rješenjem tužitelju je dopuštena preinaka tužbe (točka I. izreke), tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 1.407,68 EUR / 10.606,15 kuna u roku od 8 dana (točka II. izreke) te je ujedno tužitelju naloženo naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu 772,69 EUR / 5.821,86 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu pod točkama II. i III. izreke, dok su pod točkom II. izreke prihvaćene žalbe tuženika i umješača te je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod točkom I. izreke na način da je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 26.598,65 EUR / 200.407,55 kuna s pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan. Drugostupanjskim rješenjem je prihvaćena žalba tuženika i prvostupanjsko rješenje je preinačeno u dijelu pod točkom II. izreke na način da je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 8.437,85 EUR / 63.575,00 kn, kao i naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.402,55 EUR / 10.567,53 kn, dok je u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Prihvaćena je žalba umješača te je prvostupanjsko rješenje preinačeno u dijelu pod točkom III. izreke na način da je tužitelju naloženo naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu 5.734,95 EUR / 43.210,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao i troškove žalbenog postupka u iznosu 1.090,17 EUR / 8.213,87 kuna, dok je u preostalom dijelu umješačev zahtjev za naknadu troška postupka odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2503/2023-2 od 12. rujna 2023. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Predstavljaju li računi koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdaje (računi, potvrde o plaćanju, knjigovodstvene kartice, putni nalozi) u granicama svoje ovlasti i u zakonom i statutom propisanom obliku radi izvršavanja svoje javne ovlasti knjigovodstvene (računovodstvene) isprave te ako da, sadrže li iste pisani trag o nastaloj promjeni u bilanci tužitelja te time dokaz o izvršenom plaćanju?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske odluke tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i rješenje, podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. U podnesenim odgovorima na reviziju, tuženik i umješač su predložili reviziju tužitelja odbaciti, podredno odbiti.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je regresna isplata iznosa od ukupno 93.339,10 EUR / 703.262,69 kuna, koju tužitelj potražuje od tuženika na ime troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja osiguranice tužitelja, stradale u prometnoj nesreći koju je kao vozač skrivio tuženikov osiguranik.
8. Drugostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti neosnovanim izrazivši u bitnom shvaćanje da tužitelj prilažući račune koji su mu ispostavljeni na ime troškova liječenja i bolovanja njegove osiguranice, na kojima je sam naznačio da su računi podmireni, nije dokazao postojanje svoje tražbine, jer da takve isprave nemaju svojstvo javne isprave. S obzirom da tužitelj radi utvrđivanja činjenice plaćanja troškova nije predložio financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost izvršenih plaćanja, drugostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije ničim dokazao da je izvršenjem spornih plaćanja za njega nastala šteta.
9. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
10. Ovaj sud je u rješenju poslovni broj Rev 977/2016 od 19. studenog 2019. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:
„račun o kojemu je ovdje riječ, kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava koju poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom i (time) isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge ("bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu") - na kojoj je sam izdavatelj naznačio (potvrdio) da mu je po njoj izvršeno plaćanje, nema u odnosu na sadržaj te takve potvrde plaćenog značaj javne isprave iz smisla odredaba čl. 230. ZPP-a određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama") - a takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja njegovog osiguranika u samo njegovoj naznaci (potvrdi) da je plaćen.“.
11. Drugim riječima, račun tužitelja s potvrdom o plaćanju računa nema dokaznu snage javne isprave u smislu čl. 230. ZPP, ali predstavlja dokaz kao i svaki drugi dokaz izveden u postupku.
12. Imajući u vidu položaj, ovlasti i odgovornosti tužitelja u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja svih osoba koje u Republici Hrvatskoj imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, drugostupanjski sud je propustio ocijeniti i dati razloge zbog čega kraj takvog položaja tužitelja u sustavu javnog zdravstva njegove isprave koje izdaje tužitelj nemaju onaj stupanj vjerodostojnosti koji može izvan svake razumne sumnje dovesti do zaključka da su utuženi izdaci za liječenje zaista i plaćeni zdravstvenim ustanovama također iz sustava javnog zdravstva, pri čemu se tuženiku ne može oduzeti pravo dokazivati suprotno (tako i Rev 111/2022 od 19. travnja 2022., Rev 644/2022 od 20. rujna 2022. te Rev 1068/21 od 8. ožujka 2023.).
13. Stoga je osnovana tvrdnja revidenta, na koju ukazuje naznačujući pitanje postavljeno u reviziji, da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 373. st. 2. ZPP kad je preinačio drugostupanjsku odluku, obezvrijedivši dokaznu snagu priloženih isprava (ne kao javnih isprava) posebno s obzirom na djelatnost i način poslovanja tužitelja, pritom ne dajući razloge za takvu svoju ocjenu.
14. Slijedom navedenog, valjalo je drugostupanjsku presudu i rješenje (kojim je odlučeno o troškovima postupka) ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje, sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP.
15. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točci II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
Broj zapisa: 9-30867-8cbe6
Kontrolni broj: 0b013-3c7d5-5260a
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ante Perkušić, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
