REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3597/2019-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja N. K. iz K. S., OIB:..., II-tužitelja P. D. d.o.o. iz K. S., OIB:..., III-tužitelja S. M., pokojnog J. iz S., OIB:..., i IV-tužiteljice A. K., OIB:..., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Č., M., Ž. Š. d.o.o. u Z., protiv tuženika Grad Split, OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i p. d.o.o. u S., radi isplate, odlučujući o reviziji i dopunama revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7411/16-9 od 12. ožujka 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-520/14 od 22. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i dopuna revizije tuženika od 7. svibnja 2019., te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7411/16-9 od 12. ožujka 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-520/14 od 22. kolovoza 2016., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se dopuna revizije tuženika od 9. prosinca 2019. kao nepravodobna.

III. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti I-IV-tužiteljima srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima iznose i to: I-tužitelju 43.109.967,18 kuna, II-tužitelju 17.177.450,62 kuna, III-tužitelju 3.169.787,36 kuna i IV-tužiteljici 33.585.761,66 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, dok je za dulje zatraženi tijek zakonske zatezne kamate, a za razdoblje od 24. siječnja 2013. pa do 26. srpnja 2014. zahtjev tužitelja odbijen (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.728.056,08 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu stavka I. izreke i u dijelu stavka II. izreke kojim je tužiteljima dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.663.181,08 kuna sa zatraženom zateznom kamatom (toč. I.). Preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu stavka II. izreke kojim je tužiteljima dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.663.181,08 kuna do iznosa od 1.728.056,08 kuna (za iznos od 61.875,00 kuna) na način da su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadu parničnog troška za iznos od 61.875,00 kuna sa zatraženom zateznom kamatom (toč. II.). Ujedno je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka (toč. III.), te su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (toč. IV.).

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju iz čl. 382. st. 1. i. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Tuženik je podnio i pravodobnu dopunu revizije 7. svibnja 2019., kao i podnesak od 9. prosinca 2019. s kojim je postupljeno kao s dopunom revizije.

5. U odgovoru na reviziju I-IV-tužitelji predlažu reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu, te traže trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija i dopuna revizije od 7. svibnja 2019. su osnovane, dok je dopuna revizije od 9. prosinca 2019. nepravodobna.

7. Revizijski sud je reviziju tuženika razmotrio kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, u odnosu na svakog tužitelja, prelazi 200.000,00 kuna.

8. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužitelji suvlasnici zk.č.br. 135/1, 135/84 i 135/85 k.o. K., dok je I-tužitelj vlasnik u cijelosti nekretnina u katastarskoj općini Ž. i to čest.zem. 6365/1 i čest.zem. 6365/4,

- da je tuženik donio 12. veljače 2013. Zaključak o utvrđivanju popisa nerazvrstanih cesta na području Grada Splita, Službeni glasnik Grada Splita 8/13 na kojem se pod šifrom ... naznačuje .... kao nerazvrstana ulica, u duljini od 891,17 m položene na čest.zem. 135/1 i 135/84 k.o. K., pod šifrom ... .... kao nerazvrstava cesta u duljini od 39,42 m položena na čest.zem. 135/84 sve k.o. K. i pod šifrom ... ... kao nerazvrstana cesta u duljini 488,50 m položena na čest.zem. 6365/1 i 6365/4 sve k.o. Ž.,

- da su stranke 7. ožujka 2013. zaključile Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa na nekretninama položenim na Trgovačko transportnom terminalu S. (dalje: TTTS) kojim su međusobno ugovorile svoja prava i obveze vezano uz planiranu izgradnju nerazvrstanih prometnica na području TTTS zbog kojih planova su bili podnijeti zahtjevi za izdavanje lokacijskih dozvola,

- da su u čl. IV. Sporazuma, ovdje tužitelji, preuzeli obvezu povući žalbe protiv lokacijske dozvole, kao i tužbu podnijetu Upravnom sudu RH radi poništenja rješenja donesenog pod klasom UP/I-361-03/11-02/88,

- da su tužitelji ispoštovali obveze preuzete Sporazumom,

- da su tužitelji zatražili od tuženika, kao suugovarača iz Sporazuma, da se odredi rok u kojem bi tuženik trebao ispuniti svoje preuzete obveze i preciznije odrediti koje područje obuhvaća, odnosno na kojem će izgraditi nerazvrstane ceste,

- da je iz Izvoda iz prostornog plana uređenja Grada Splita vidljivo da na području gdje se nalazi čest.zem. 135/1/84/85 k.o. K. i čest.zem. 6365/1/4 k.o. Ž. ne postoji izgrađena cesta,

- da se prema Podacima o prostoru Grada Splita pod Klasom:350-07/11-01/00394 od 24. studenog 2011. čest.zem. 135/1 k.o. K. nalazi u koridoru planiranih, a ne izvedenih prometnica,

- da je tuženik 9. prosinca 2011. podnio zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za nerazvrstanu cestu, prometnicu sjeverno od rotora TTTS koja se nalazi dijelom na dijelu čest.zem. 135/1/84/85 k.o. K., kao i čest.zem. 6365/1/4 k.o. Ž.,

- da očevidom na licu mjesta utvrđeno da se čest.zem. 135/1 može provoziti između objekata, zgrada, dok sama čestica zemlje predstavlja neuređeni prostor između objekata,

- da čest.zem. 135/1 kat. oznake 626/1 u naravi predstavlja među prostor između izgrađenih objekata, a riječ je o asfaltiranim putovima i parking prostoru,

- da je čest.zem. 135/84 kat. oznake 626/84 u naravi neizgrađena građevinska parcela i dijelom makadamski put, zapuštena nekretnina na kojoj međe nisu jasno vidljive,

- da je kat.čest. 135/85 kat. oznake 626/85 u naravi asfaltirani put ili cesta, dok su čest.zem. 2819/11/12/13/14/15, čest.zem. 2817/8 i čest.zem. 2815/7 u naravi makadamski put, dijelom kanal, a dijelom zelena-neizgrađena površina kojoj su međe dijelom vidljive,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizlazi da je isti procijenio vrijednost zemljišta i poboljšica na način da bi za čest.zem. 135/1 k.o. K. (množeći površinu nekretnine s procjenom vrijednosti) valjalo tužiteljima priznati postignutu korist u iznosu od 108.913.664,00 kuna, za čest.zem. 135/85 k.o. K. iznos od 770.228,48 kuna, za čest.zem. 135/84 k.o. K. iznos od 6.852.524,80 kuna i za čest.zem. 2819/11/12/13/14/15 k.o. Ž. iznos od 2.366.950,08 kuna,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka čest.zem. 2817/7/8 nisu cesta, niti nerazvrstana cesta.

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocjenjujući da nije osnovan prigovor zastare, te da potraživanje tužitelja nije u zastari, obzirom da je zastarni rok od pet godina za potraživanje isplate naknade sukladno odredbi čl. 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06. 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) počeo teći trenutkom stupanja na snagu Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 - dalje: ZOC), 28. srpnja 2011. Naime, na temelju odredbe čl. 101. ZOC je tuženik ex lege stekao pravo vlasništva na nekretninama, koje su do tada bile u vlasništvu tužitelja, a tužba u ovom predmetu je podnijeta 29. srpnja 2014. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da se status ceste (bilo javne, bilo nerazvrstane) može steći samo ex lege stupanjem na snagu ZOC.

Nadalje nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik stekao bez osnove predmetne nekretnine, izuzev čest.zem. 2817/7 i čest.zem. 2817/8, obje položene u k.o. Ž., koje po nalazu i mišljenju vještaka nisu niti nerazvrstana, niti bilo koja druga cesta, jer su predmetne nekretnine obuhvaćene Zaključkom tuženika kao nerazvrstane ceste, te će na temelju ZOC tuženik u budućnosti moći na nerazvrstanim cestama stečeno pravo vlasništva upisati na navedenim nekretninama na svoje ime.

Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da čest. zem. 135/1/84/85 k.o. K. nisu bile javne ceste do stupanja na snagu ZOC, pa da bi se iste mogle smatrati javnim dobrom u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 126. st. 2. ZOC, a što proizlazi iz Podataka o prostoru Grada Splita iz kojih je razvidno da se čest.zem. 135/1/84/85 nalaze u koridoru planiranih, a ne izgrađenih prometnica.

11. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem su tek stupanjem na snagu ZOC nastupili pravni učinci, koji su izjednačeni s učincima provedenog potpunog izvlaštenja, nije pravilno.

12. U konkretnom slučaju ne radi se o parnici radi ostvarenja vlasničkih prava, već o parnici radi ostvarenja novčane tražbine s osnova vlasničkih prava tj. o zahtjevu tužitelja kao (su)vlasnika predmetnih nekretnina da im tuženik umjesto povrata stvari isplati naknadu za oduzetu stvar.

13. Opći zastarni rok kod oduzimanja zemljišta bez provođenja izvlaštenja i bez sklopljene nagodbe za oduzeto zemljište započinje teći onog trenutka kada je faktično nerazvrstana cesta izgrađena i kada više nije bilo mogućnosti tražiti povrat nekretnine od tuženika, koji takvu nekretninu posjeduje bez pravnog osnova. Pravo na povrat nekretnine može se ostvariti sve do onog trenutka dok nije promijenjena namjena nekretnine ili dijela nekretnine, tako da više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed. Od tog trenutka vlasnici takvog zemljišta stječu pravo na naknadu štete ili eventualno naknadu zbog stjecanja bez osnove, sve prema pravilima obveznog prava.

14. Takvo pravno shvaćanje ovaj sud zauzeo je u više svojih odluka (Rev-1823/94, Rev-1555/11, Rev-700/08, Rev-673/22 i dr.).

15. Sukladno odredbi čl. 131. ZOC ceste koje na dan stupanja toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovog Zakona, postaju nerazvrstane ceste.

16. Revident pri tome u reviziji pravilno ukazuje da su nejasni razlozi pobijane presude kada drugostupanjski sud ocjenjuje da nema činjeničnog uporišta tvrdnja da su tužitelji kupovali dijelove predmetnih nekretnina znajući da se radi o cesti iz razloga, jer je postojeća cesta služila za komunikaciju unutar tvorničkog kruga TTTS.

17. Predmetna čest.zem. 135/85 k.o. K. se i u ugovorima o kupoprodaji odnosno ustupanju nekretnina, koji priležu spisu, navodi kao „cesta“, dok se čest. zem. 135/1 navodi kao „površina koja u naravi predstavlja cestu i prostor oko objekta TTTS“, pri čemu je u odnosu na sve predmetne kat.čest. izostalo utvrđenje od kada je nastupila nemogućnost korištenja nekretnina za tužitelje.

18. Drugostupanjskoj presudi pri tome nedostaju prihvatljivi razlozi koji bi opravdali ocjenu (shvaćanje) drugostupanjskog suda da predmetne ceste nisu bile pristupačne većem broju korisnika, posebice kada se uzme u obzirom da iz dokaza provedenih u postupku (nalaza i mišljenja vještaka), ali i same prostorne položenosti prometnica proizlazi da je riječ o prometnicama koje su pristupačne svakome.

19. Također nižestupanjski sudovi ne daju razloge zašto je tužiteljima dosuđena utužena naknada u visini dobivenoj množenjem površine nekretnine sa procjenom vrijednosti, iz čega proizlazi da je dosuđena naknada u odnosu na cjelokupnu površinu predmetnih nekretnina, dok nižestupanjski sudovi u obrazloženju navode da se predmetne prometnice nalaze na dijelu predmetnih kat.čest., kao što i iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je dio čestica ušao u provedbu elaborata evidentiranja nerazvrstanih cesta, a što je označeno i na skicama vještaka te obzirom i iz Zaključka o utvrđivanju popisa nerazvrstanih cesta na području Grada Splita, a na čemu nižestupanjski sudovi temelje odluku proizlazio da su nerazvrstane ceste položene tek dijelom na predmetnim katastarskim česticama.

20. Kako je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova, a time i pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora za sada činjenično stanje odlučno za odluku u ovom sporu, a glede osnovanosti zahtjeva tužitelja ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP obje nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

21. U ponovljenom postupku nižestupanjski sudovi će ujedno otkloniti i počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i donijeti novu i zakonitu odluku dajući jasne i neproturječne razloge od odlučnim činjenicama na koje je ranije ukazano u ovom rješenju. Pritom je potrebno utvrditi koji dio spornih nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu, kada je takva cesta izgrađena, odnosno u kakvom su stanju sporne nekretnine bile u vrijeme kupnje istih od strane tužitelja.

22. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi bila pravovremena i dopuna revizije mora biti podnesena u roku za podnošenja revizije.

23. Iz spisa proizlazi da je tuženiku pobijana drugostupanjska presuda dostavljena 8. travnja 2019. pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tužitelja, bio 8. svibnja 2018. (srijeda).

24. S obzirom da tuženik dopunu revizije od 9. prosinca 2019. nije podnio u roku koji je određen za podnošenje revizije, već protekom tog zakonskog roka to je navedena dopuna revizije nepravovremena u smislu odredbe čl. 389. st. 1. ZPP.

25. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP dopuna revizije tužitelja od 9. prosinca 2019. odbačena kao nepravovremena te je odlučeno kao u izreci rješenja.

26. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 8. svibanj 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.