REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5209/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. E. iz Z., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica D. L. N., odvjetnica iz Odvjetničkog društva L. i p. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1338/20-4 od 27. siječnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2325/18-23 od 13. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.
r i j e š i o j e:
I. Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1338/20-4 od 27. siječnja 2021. zbog pravnog pitanja koje glasi:
"Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene odnosno kamata, može opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?“.
II. Tuženiku se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1338/20-4 od 27. siječnja 2021. zbog pravnog pitanja koje glasi:
"'Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, "Narodne novine", broj 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili u potpunosti obeštećeni po pitanju ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu te time izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?''.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1338/20-4 od 27. siječnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2325/18-23 od 13. veljače 2020.
2. Na prijedloge nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da su u odnosu na pravna pitanja tužitelja i tuženika, a koja su navedena u izreci ovog rješenja, ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja valja reći da glede spornog pravnog pitanja postoji različita praksa sudova drugog stupnja, kao što je to primjerice odluka Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-115/20 od 1. rujna 2020., na koju se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije pa je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Tuženik je u prijedlogu naznačio sljedeća pravna pitanja:
"1) Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, "Narodne novine" broj 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili u potpunosti obeštećeni po pitanju ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu te time izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu;
2) Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti;
3) Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđenja iz takve presude tumačiti na način kojim uspostavlja novu neravnotežu u ugovornom odnosu stranaka odnosno u razrješenju međusobnih odnosa nakon što je ugovorni odnos prestao, pružajući tužitelju zaštitu kojom izravno intervenira u samu narav takvog ugovornog odnosa, zadirući pritom u kreiranje poslovne politike i odlike kreditnih proizvoda koje tuženik kao kreditna institucija nudi na tržištu, nalažući isplatu po osnovi "preplaćenih" kamata kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa i kao je ugovoren fiksni tečaj kroz cijelo razdoblje otplate, dakle, tretirajući ugovorni odnos stranaka sukladno uvjetima koji nisu u sporno vrijeme postojali na tržištu ugovorni odnos stranaka sukladno uvjetima koji nisu u sporno vrijeme postojali na tržištu?
4) Može li se, u tumačenju i primjeni utvrđenja iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, na individualni ugovorni odnos u pogledu kojeg tužitelj zahtijeva pravnu zaštitu, dozvoliti sudu da intervenira na način koji ne ide k utvrđenju postojanja eventualne odgovornosti za štetu i, posljedično, visine same štete u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, već k arbitrarnoj jednostranoj izmjeni bitnih uvjeta ugovora iz kojeg proizlazi tužbeni zahtjev, a koje postupanje izravno zadire u poslovanje financijske institucije glede kreiranja pojedine kategorije kreditnih proizvoda, kao i u samovoljnu i nedopuštenu "korekciju" tržišnih uvjeta u pogledu kreiranja tečaja valute uz koju je vezana glavnica kredita, što u konačnici dovodi do toga da se potrošača neosnovano stavlja u povoljniji položaj nego što je to mogao biti u trenutku sklapanja ugovora o kreditu (jer mu se "nadoknađuje šteta" čija visina utvrđena primjenom arbitrarnih i nepostojećih uvjeta kreditiranja i tržišnih uvjeta koji određuju tečaj valute i to od strane suda koji je za takvu intervenciju u ugovorni odnos stranaka bez njihove obostrane privole apsolutno nenadležan?
5. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom /drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?“.
6. Obrazlažući razloge važnosti tuženik ističe da su pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda nepodudarna s pravim shvaćanjem izraženim u rješenju revizijskog suda broj Gos-1/2019-5 od 11. prosinca 2019., zatim odlukama Suda Europske unije broj C-567/20 od 5. svibnja 2022., kao i zbog toga što o istim pitanjima postoji i neujednačena praksa drugostupanjskih sudova jer je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda suprotno pravnom shvaćanju na kojem su utemeljene presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-457/2018 od 15. lipnja 2020., Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-85/2014 od 13. studenoga 2018., Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1654/2017 od 12. studenoga 2018. i dr. Ujedno je kao razlog važnosti istaknuta i nezakonitost uzrokovana pogrešnom primjenom materijalnog prava.
7. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da je prvo postavljeno pitanje koje se odnosi na postojanje pravne osnove i prava pozivanja na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu važno pitanje jer se o tom pitanju revizijski sud još nije izjasnio, a o njemu postoji različita praksa županijskih sudova. Stoga su u takvim okolnostima u ovoj pravnoj stvari ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP u odnosu na dosuđujući dio pobijane presude, radi čega je u odnosu na ovo pitanje riješeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Za ostala pravna pitanja valja reći da se radi o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
Zagreb, 8. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
