Poslovni broj: Gž-538/2023-3

 

 

                          

Poslovni broj: Gž-538/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Marijanke Salopek predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB ..., Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. o. d.d., OIB ..., Z., ..., kojeg zastupa punomoćnica I. G. Z., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3023/2019-39 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća  održanoj 7. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja M. M. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 Pn-3023/2019-39 od 21. travnja 2023.

 

              II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja M. M. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik plati 25.815,25 eura/194.505,00 kn sa zateznim kamatama od 20. listopada 2011. godine do isplate te naknadi trošak parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (točka I izreke) te je naloženo tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka tuženiku od 4.818,67 eura/36.306,25 kn sa zateznim kamatama od 21. travnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana (točka II izreke).

              2. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tužitelj iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, ili da je ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

              4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

              5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

 

              6. Na žalbene navode valja navesti da je tužitelj prvotno postavljenim zahtjevom zahtijevao isplatu iznosa od 194.505,00 kn sa zateznim kamatama od 20. listopada 2011. godine do isplate, dok je tijekom postupka i nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari smanjio zahtjev na način da je zahtijevao isplatu iznosa od 4.700,00 kn sa zateznim kamatama od 11. veljače 2012. do isplate. Budući da navedeno smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, na koje povlačenje tuženik nije pristao, to je pravilno prvostupanjski sud pobijanom presudom odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu. Radi navedenog prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 193. stavka 2. ZPP, na što prema sadržaju žalbe ukazuje tužitelj.

 

              7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u svezi ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 29. srpnja 2011. te imovinske štete radi tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i uništenih stvari, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

 

              8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 8. ZPP kako to opisno ističe tužitelj.

 

              9. Prvostupanjski sud je utvrdio: da su stranke 5. prosinca 2011. sklopile sporazum o izvansudskoj nagodbi kojom se tuženik obvezao tužitelju platiti 12.360,00 kn na ime cjelokupne štete nastale povodom prometne nesreće od 29. srpnja 2011. te je tužitelj izjavio da se isplatom te naknade smatra u cijelosti namirenim sa svojom tražbinom po tom štetnom događaju, odričući se bilo kakve dalje tražbine jer je ta naknada stvarna šteta koju je pretrpio u štetnom događaju, visina koja jest određena sporazumno, prihvaćajući sve sadašnje i buduće okolnosti o kojima ovisi visina štete; da se radi o zakonitoj i pravovaljanoj izvansudskoj nagodbi jer je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-6412/2014 od 28. rujna 2017. odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev radi poništaja navedenog sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 5. prosinca 2011., dok je dopunskom presudom od 19. veljače 2020. pravomoćno odbijen i tužiteljev tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti tog sporazuma; da je liječenje tužitelja završeno 10. veljače 2012. godine, a nakon sklapanja izvansudske nagodbe 5. prosinca 2011. pa do završetka liječenja nije nastupilo tužitelju pogoršanje zdravstvenog stanja, no od 5. prosinca 2011. do završetka liječenja mu je bila potrebna tuđa pomoć od 8 tjedna kumulativno u opsegu 2x3 sata tjedno te je trpio bolove jakog intenziteta kumulativno 30 dana, a što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

 

              10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilan je materijalno pravni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadom utužene neimovinske i imovinske štete jer tužitelj zahtjev temelji na onim štetnim posljedicama koje su mu bile poznate i predvidive u vrijeme sklapanja izvansudske nagodbe od 5. prosinca 2011. i u odnosu na koje je sklopio navedenu izvansudsku nagodbu.

 

              11. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je nakon sklapanja izvansudske nagodbe od 5. prosinca 2011. došlo do nepredviđenog ili bilo kakvog pogoršanja njegovoga zdravstvenog stanja i da bi mu zbog toga nastala utužena šteta. 

 

              12. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da, iako je liječenje tužitelja završeno dva mjeseca i pet dana nakon sklapanja navedene izvansudske nagodbe, tužitelj je na fizikalne terapije bio upućen i obavljao ih je od 1. prosinca 2011. tj. 4. dana prije sklapanja izvansudske nagodbe te je mogao predvidjeti potrebu tuđe pomoći i njege kao i mogućnost trpljenja fizičkih bolova tijekom trajanja te terapije, budući je u vrijeme sklapanja navedene izvansudske nagodbe već počeo s tim terapijama na osnovi liječničkih uputa, tim više što je na rehabilitaciji bio od 31. kolovoza 2011. do 23. listopada 2011. u Krapinskim Toplicama gdje je već proveo medicinsku gimnastiku te je i samim tim znao i mogao predvidjeti posljedice i fizikalne terapije koju je otpočeo 1. prosinca 2011. (potrebu tuđe pomoći i njege i trpljenje fizičkih bolova nakon sklapanja izvansudske nagodbe), slijedom čega se tužitelj potpisom predmetne izvansudske nagodbe odrekao i buduće štete nastale i tom fizikalnom terapijom.

 

              13. Predmetna izvansudska nagodba ima konstitutivno značenje, ona je dvostrani ugovor i stvara nova prava i obveze između stranaka koje su je sklopile te se prava i obveze između stranaka prosuđuju u skladu s njenim odredbama.

 

              14. Stoga je na pravilno i potpuno utvrđeno stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje ZOO) kada je zahtjev tužitelja odbio, jer nisu ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za naknadu utužene štete tužitelju (članak 150. ZOO i članak 1045. ZOO), a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

 

              15. Prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka jer tužitelj u parnici nije uspio.

 

              16. Odluka o troškovima parničnog postupka dosuđenih tuženiku pravilna je i zakonita i po osnovi i po visini troškova koji su tuženiku priznati, i to prema vrijednosti predmeta spora sukladno visini zahtjeva o kojem je pobijanom presudom odlučeno, a koju odluku tužitelj niti ne osporava određeno obrazloženim žalbenim navodima, već kao posljedicu svog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari.

 

              17. Radi svega naprijed navedenog žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, a kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

 

              18. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom to mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP) pa je taj njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II izreke presude ovog suda).

 

                                             U Sisku 7. prosinca 2023.