REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-436/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F. iz P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u P., protiv tuženika I. m. s. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. B. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. i p. u R., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 1879/2022-2 od 18. listopada 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-337/2019-33 od 18. ožujka 2022., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1879/2022-2 od 18. listopada 2022. i sudi:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-337/2019-33 od 18. ožujka 2022.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu 574,00 Eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je tuženik I. M. S. d.o.o., OIB:... dao tužitelju M. F., OIB:..., odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika broj:IMT-ROT-/2019 od 10. listopada 2019. te da prema tome radni odnos nije prestao.

Poništavaju se odluke tuženika I. M. S. d.o.o., OIB:... o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika broj:IMS-ROT-/2019 od 10. listopada 2019.

Nalaže se tuženiku I. M. S. d.o.o., OIB:... da tužitelja M. F., OIB:... vrati na radno mjesto prodavača, sve u roku od 8 dana i da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa od 10. listopada 2019. pa nadalje.

Nalaže se tuženiku I. M. S. d.o.o., OIB:... da tužitelju M. F., OIB:... naknadi parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,30% tekućom od dana objave ove presude pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stana kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju M. F., OIB:... da tuženiku I. M. S. d.o.o., OIB:..., naknadi trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2022. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.".

2. Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen (točka I. izreke), tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 2.500,00 kuna/331,81 Eur, u roku od 15 dana (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu 2.500,00 kuna/331,81 Eur sa zateznom kamatom od 18. ožujka 2022. do isplate (točka III. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka (točka IV. izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2763/2023-2 od 17. listopada 2023. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

"1. Predstavlja li bitnu povredu obveza iz radnog odnosa i opravdani razlog za otkaz ugovora o radu prodavaču neizdavanje računa kupcu koji je robu platio gotovinom i naknadno (nakon odlaska kupca koji je robu platio gotovinom) izdavanje računa za tu istu robu u formi R-1 računa na ime osobe koja nije kupila tu robu?" "2. Gubi li poslodavac, sklapanjem novog ugovora o radu s radnikom, pravo radniku otkazati ugovor o radu za povrede obveza iz radnog odnosa koje je radnik počinio dok je bio na snazi prijašnji ugovor o radu s tim istim radnikom za isto radno mjesto?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predložio je ovom sudu prihvaćanje revizije i preinačenje drugostupanjske presude, uz obvezivanje tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka.

5. U odgovoru na reviziju, tužitelj je predložio odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, uz dosudu troška podnošenja odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je tuženik dao tužitelju odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 10. listopada 2019. te da radni odnos nije prestao, zahtjev za poništenje odluke tuženika o otkazu ugovora o radu od 10. listopada 2019., uz nalaganje tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto prodavača u roku od 8 dana i da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa od 10. listopada 2019. pa nadalje.

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu na radnom mjestu prodavača kod tuženika posljednjih 10 godina, te da su stranke posljednji put regulirale svoj odnos sklapanjem Ugovora o radu 1. travnja 2019. za radno mjesto prodavač u Regiji Z., Maloprodajno područje P.,

- da je tužitelju pobijanom Odlukom o otkazu od 10. listopada 2019. redovito otkazan ugovor o radu od 1. travnja 2019. zbog skrivljenog ponašanja temeljem odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR),

- da je u pobijanoj Odluci o otkazu od 10. listopada 2019. navedeno da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 1. travnja 2019. zbog toga što je provedenom internom istragom u razdoblju od 18. veljače 2019. do 28. veljače 2019., nakon analiza ispisa trake blagajne MPM P. V. V. i video snimke nadzornih kamera s MPM P. V. V. za to razdoblje, utvrđeno je da je tužitelj u veljači 2019. izdao ukupno 4 nevjerodostojna R1 računa naslovljena na D.B. P. o., što da poslodavca dovodi do zaključka da je radnik htio pogodovati određenom pravnom subjektu s namjerom ostvarivanja protupravne imovinske koristi za sebe ili drugog,

- da su fiktivni R1 računi izdani 8. veljače 2019., 13. veljače 2019. i 15. veljače 2019. na način da tužitelj, nakon što su kupci natočili E. D. B. gorivo i platili u gotovini, nije tim kupcima izdao račune, nego je nakon što su kupci napustili maloprodajno mjesto, izdao R1 račune na ime D.B. P. o.,

- da takvo tužiteljevo postupanje u radu nije bilo u skladu s tuženikovom Uputom izdavanja računa na maloprodajnim mjestima, obzirom da je u uputi navedeno da se R1 računi izdaju isključivo na zahtjev kupca sa svim elementima koji omogućavaju ostvarivanje prava na povrat poreza na dodanu vrijednost poreznim obveznicima sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost.

10. Prvostupanjski sud je ocijenio da, sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR, na tuženiku kao poslodavcu je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, što da je u konkretnom slučaju tuženik dokazao, te da opisano postupanje tužitelja predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava donošenje redovitog otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika (čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR). Pritom je utvrđeno da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane (čl. 119. st. 2. ZR), dok je ocjena prvostupanjskog suda da se od tuženika nije trebalo očekivati da zbog utvrđenih povreda radnih obveza tužitelja pisano upozori na mogućnost otkaza (čl. 119. st. 1. ZR), jer je narav i način kršenja obveza iz radnog odnosa tužitelja takva da navedeno nije opravdano zahtijevati (u vrijeme obavljanja nadzora tužitelj je u kratkom vremenskom razdoblju u četiri navrata na isti način povrijedio svoju radnu obvezu, postupajući s namjerom).

11. Nadalje je ocijenjeno da okolnost što je u tijeku postupka otkazivanja tuženik s tužiteljem sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme nije odlučna, budući da je postupak otkazivanja trajao više mjeseci, te je nakon izrade Izvješća o nadzoru bilo potrebno obaviti konzultacije s pravnom službom, a upravo je u tom periodu došlo do cikličkog obnavljanja ugovora o radu koje je uobičajeno pri tuženiku, u kojemu su, kao velikom trgovačkom društvu, odvojeni postupci otkazivanja i sklapanja ugovora o radu. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da sklapanje novog ugovora o radu (za isto radno mjesto) za vrijeme trajanja procedure otkazivanja nije promijenilo namjeru tuženika kao poslodavca da sankcionira otkazom povredu radnih obveza počinjenu od strane tužitelja.

12. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tužitelja te je preinačio prvostupanjsku presudu, polazeći od toga da povreda radi koje je tužitelju otkazan ugovor nije počinjena za vrijeme važenja ugovora o radu koji se otkazuje (tužitelju je otkazan ugovor o radu zbog povrede radne obveze koju je počinio u veljači 2019., u vremenu koje je prethodilo sklapanju ugovora o radu od 1. travnja 2019., koji ugovor je otkazan pobijanom odlukom), te da je tuženik sklapanjem novog ugovora o radu nakon počinjenih povreda pokazao da je nastavak radnog odnosa moguć. Drugostupanjski sud je ocijenio da povrede radne obveze koje se tužitelju stavljaju na teret nisu takve prirode da bi opravdale otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, zauzimajući pritom shvaćanje da bi za takve povrede iz radnog odnosa bilo mjesta pisano upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa (čl. 119. st. 1. ZR).

13. U reviziji, tuženik ističe da je shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojemu u konkretnom slučaju tužiteljeve povrede radne obveze nisu takve da bi opravdale otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja protivno sadržaju i smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, te ukazuje na postupanje radnika koje je izravno protivno pozitivnim propisima (odredbama Općeg poreznog zakona, Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, Zakona o računovodstvu) te aktima poslodavca koji reguliraju postupanje radnika prodavača (Uputom izdavanja računa na maloprodajnim mjestima). Pritom upućuje na odluku revizijskog suda broj Rev 3019/2018-2 od 26. svibnja 2020., donesenu u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

14. U odluci broj Revr 3019/2018-2 od 26. svibnja 2020. (u tom slučaju je također bila riječ o tužitelju prodavaču na benzinskoj postaji kojemu je otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja), ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje da "priroda poslova (za radno mjesto prodavača) koje je tužitelj morao obavljati kod tuženika, koju prirodu karakterizira potreba za odgovornim ponašanjem, zahtijeva savjesnog ili poštenog, korektnog, discipliniranog radnika - koji će poštivati propisano ili uobičajeno i naloženo mu ponašanje i voditi brigu o imovini poslodavca te njegovoj djelatnosti i njegovom poslovnom ugledu, pa je i tuženik imao pravo očekivati i zahtijevati i od tužitelja (kao uostalom i od svih svojih radnika) da savjesno i korektno ispunjava svoje ugovorene radne obveze - sve i u smislu odredaba čl. 4., 6. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ, br. 35/2005. i 41/2008.) i odredbe čl. 8. st. 1. ZR-a. Međutim, tužitelj se nije ponašao u skladu s takvim standardom ponašanja - a nižestupanjski sudovi pravilno su ocijenili (sve u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a) da je svojim ponašanjem kršio radne obveze (u okviru čega je počinio i osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa), što po težini i karakteru toga kršenja, a uz uvažavanje svih okolnosti i njegovih interesa i interesa tuženika, opravdava dani mu redoviti otkaz ugovora o radu".

15. Slijedom navedenog, ovaj sud je shvaćanja da je tužitelj, neizdavanjem računa kupcima koji su plaćali gotovinom za utočeno d. gorivo te potom izrađivanjem R1 računa na ime uvijek istog vlasnika obrta, i to četiri puta tijekom kraćeg vremenskog razdoblja (deset dana), s namjerom postupio protivno tuženikovoj Uputi izdavanja računa na maloprodajnim mjestima izdavajući nevjerodostojne R1 račune na ime osobe koja nije kupila gorivo, što predstavlja obavljanje radnih zadataka na način koji je protivan obvezama preuzetima ugovorom o radu i samoj prirodi posla prodavača, koji zahtijevaju provjerljiv i transparentan rad radnika koji će voditi računa o ugledu poslodavca.

15.1. Stoga je ocjena ovog suda da je tužitelj takvim postupanjem višekratno kršio obveze iz radnog odnosa, te da su povrede radne obveze koje se tužitelju stavljaju na teret takve prirode da predstavljaju tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR (što ujedno predstavlja odgovor na prvo postavljeno pitanje).

15.2. Obzirom na opisano postupanje tužitelja (ponovljene istovjetne povrede radne obveze u kratkom vremenskom razdoblju obuhvaćenom obavljenim internim nadzorom), ovaj sud smatra da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da pisano upozori tužitelja na obveze iz radnog odnosa i da mu ukaže na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza (čl. 119. st. 1. ZR).

16. U odnosu na drugo pitanje naznačeno u reviziji, valja istaknuti da je u ovom konkretnom slučaju utvrđeno da je tuženik, veliko trgovačko društvo, kao poslodavac imao praksu ciklički obnavljati ugovore o radu. Tijekom trajanja postupka otkazivanja tužiteljevog ugovora o radu (koji postupak je započeo po izvršenom internom nadzoru, nakon kojeg je dostavljeno izvješće o nadzoru direktoru, te su održane sastanci različitih službi tuženika da bi isto rezultiralo prijedlogom da se tužitelju otkaže ugovor o radu dostavljenom uredu direktora društva) istovremeno je odvojeno tekao postupak cikličke obnove ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem, za isto radno mjesto.

16.1. Imajući na umu navedena utvrđenja, te osobito činjenicu da je riječ o istom radnom mjestu prodavača na benzinskoj postaji, s istim ugovorenim obvezama tužitelja kao radnika, čime je dakle sadržaj radnog odnosa sklapanjem novog ugovora o radu ostao nepromijenjen, ocjena ovog suda je da u takvom slučaju poslodavac sklapanjem novog ugovora o radu nije izgubio mogućnost radniku otkazati ugovor o radu za povrede obveza iz radnog odnosa koje je radnik počinio dok je bio na snazi prijašnji ugovor za to isto radno mjesto (što predstavlja odgovor na drugo pitanje naznačeno u reviziji).

17. Budući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je, prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke.

18. Tuženik je u cijelosti uspio s revizijom te je ovaj sud ocijenio osnovanim trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i same revizije, uvećano za stopu PDV, što znači da tuženiku na ime sastava prijedlog za dopuštenje revizije pripada zatraženih 199,00 Eur, te mu za sastav revizije pripada 375,00 Eur, što sveukupno iznosi 574,00 Eur (točka II. izreke), sve to na temelju čl. 166. st. 2. ZPP, tbr. 10. t. 1. i 6., u svezi tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju, jer ih nije određeno zatražio, niti je dokazao da je iste platio.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić, v.r.