REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-623/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB …, R., kojega zastupa punomoćnik A. S. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo …, OIB …, Z., kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-103/2023-2 od 7. lipnja 2023., kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-172/2020-25 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Prihvaća se revizija, preinačuje presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-103/2023-2 od 7. lipnja 2023. i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-172/2020-25 od 9. siječnja 2023. u točkama I., II. i IV. izreke i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu …, Z., OIB: …, da tužitelju I. K., OIB: …, R., isplati iznos od 8.157,14 eura / 61.460,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom i to:

-na iznos od 318,53 eura / 2.400,00 kuna od dana 20.04.2015.godine,

-na iznos od 278,72 eura / 2.100,00 kuna od dana 20.06.2015.godine,

pa do 31.07.2015. godine prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO (izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima iz NN 78/15) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-na iznos od 139,36 eura / 1.050,00 kuna od dana 20.09.2015.godine,

-na iznos od 238,90 eura / 1.800,00 kuna od dana 20.10.2015.godine,

-na iznos od 19,91 eura / 150,00 kuna od dana 20.11.2015.godine,

-na iznos od 258,81 eura / 1.950,00 kuna od dana 20.12.2015.godine,

-na iznos od 218,99 eura / 1.650,00 kuna od dana 20.01.2016.godine,

-na iznos od 179,18 eura / 1.350,00 kuna od dana 20.03.2016.godine,

-na iznos od 218,99 eura / 1.650,00 kuna od dana 20.04.2016.godine,

-na iznos od 258,81 eura / 1.950,00 kuna od dana 20.06.2016.godine,

-na iznos od 298,63 eura / 2.250,00 kuna od dana 20.08.2016.godine,

-na iznos od 119,45 eura / 900,00 kuna od dana 20.09.2016.godine,

-na iznos od 258,81 eura / 1.950,00 kuna od dana 20.10.2016.godine,

-na iznos od 258,81 eura / 1.950,00 kuna od dana 20.12.2016.godine,

-na iznos od 39,82 eura / 300,00 kuna od dana 20.01.2017.godine,

-na iznos od 238,90 eura / 1.800,00 kuna od dana 20.03.2017.godine,

-na iznos od 39,82 eura / 300,00 kuna od dana 20.04.2017.godine,

-na iznos od 258,81 eura / 1.950,00 kuna od dana 20.05.2017.godine,

-na iznos od 238,90 eura / 1.800,00 kuna od dana 20.07.2017.godine,

-na iznos od 218,99 eura / 1.650,00 kuna od dana 20.09.2017.godine,

-na iznos od 258,81 eura / 1.950,00 kuna od dana 20.11.2017.godine,

-na iznos od 22,56 eura / 170,00 kuna od dana 20.12.2017.godine,

-na iznos od 293,32 eura / 2.210,00 kuna od dana 20.01.2018.godine,

-na iznos od 270,75 eura / 2.040,00 kuna od dana 20.03.2018.godine,

-na iznos od 22,56 eura / 170,00 kuna od dana 20.04.2018.godine,

-na iznos od 180,50 eura / 1.360,00 kuna od dana 20.06.2018.godine,

-na iznos od 361,00 eura / 2.720,00 kuna od dana 20.08.2018.godine,

-na iznos od 225,63 eura / 1.700,00 kuna od dana 20.10.2018.godine,

-na iznos od 293,32 eura / 2.210,00 kuna od dana 20.12.2018.godine,

-na iznos od 293,32 eura / 2.210,00 kuna od dana 20.02.2019.godine,

-na iznos od 315,88 eura / 2.380,00 kuna od dana 20.04.2019.godine,

-na iznos od 180,50 eura / 1.360,00 kuna od dana 20.08.2019.godine,

-na iznos od 361,00 eura / 2.720,00 kuna od dana 20.09.2019.godine,

-na iznos od 361,00 eura / 2.720,00 kuna od dana 20.10.2019.godine,

-na iznos od 22,56 eura / 170,00 kuna od dana 20.11.2019.godine,

-na iznos od 248,19 eura / 1.870,00 kuna od dana 20.12.2019.godine,

-na iznos od 345,08 eura / 2.600,00 kuna od dana 20.01.2020.godine,

do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO (izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima iz NN 78/15) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

2. Nalaže se tužitelju I. K. nadoknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u iznosu od 896,22 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.157,14 EUR/61.460,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I izreke), naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.928,63 EUR/14.531,25 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je odbijen dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.831,97 EUR/21.337,50 kn (točka II izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva u točki I i II izreke kojim se zahtijeva isplata "pod prijetnjom ovrhe" (točka III izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 796,81 EUR/6.000,00 kn (točka IV izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (točka I, II i IV izreke prvostupanjske presude).

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 4241/2023-2 od 3. siječnja 2024. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pravnih pitanja:

"I. Smatra li se svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove policijski službenici Republike Hrvatske (temeljem Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu) vrše u zonama koje su, iako fizički smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa te se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe Republike Hrvatske, kao da su obavljene u općini u Republici Hrvatskoj koja je najbliža tom graničnom prijelazu, radom izvan stalnog mjesta rada, za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 104/13, dalje u tekstu: KU/13), odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 112/17 i 12/18, dalje u tekstu: KU/17 ili se smatra radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji rad nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka?

II. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014. kojim se tumače članci 55. i 56. KU/13, a kojim je dano tumačenje vezano za granični prijelaz D. u Republici Sloveniji (policijski službenici koji su izvanredno upućeni na rad u D., koji granični prijelaz nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima, te se radi o željezničkom graničnom prijelazu i policijski službenici svoj posao obavljaju u vlaku tijekom vožnje vlaka i ulaze do 3 km u područje druge države), primjenjivati i prilikom donošenja odluka o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je revizija dopuštena.

5. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbiti.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana presuda je sukladno odredbi članka 391. stavak 3. ZPP ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja radi kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je potraživanje tužitelja, službenika za graničnu kontrolu postaje granične policije R. na graničnim prijelazima P.-S. i L.-N. u razdoblju od veljače 2015. do veljače 2020. s osnove neplaćenom terenskog rada.

9. Među strankama je prijeporno predstavlja li tužiteljev rad na graničnom prijelazu P.-S. i L.-N., a koji granični prijelazi se nalaze u nadležnosti postaje granične policije R. na teritoriju Republike Slovenije, terenski rad.

10. Naime, prijeporno je predstavlja li tužiteljev rad na ta dva granična prijelaza rad u inozemstvu ili rad u Republici Hrvatskoj.

11. Nižestupanjski sudovi su zauzeli stajalište da tužiteljev rad, na navedenim graničnim prijelazima, predstavlja rad izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlen te da sukladno odredbi članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13 – dalje: KU/13) i odredbi članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17 – KU/17) tužitelj ima pravo na dodatak za rad na terenu.

12. Pogrešno je stajalište nižestupanjskih sudova da tužitelju pripada utuženi terenski dodatak zbog činjenice što mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije. To stoga, što tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za graničnu kontrolu, obavlja poslove postaje granične policije R., koja obuhvaća i granične prijelaze P.-S. i L.-N., odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza u Hrvatskoj i u Sloveniji, a zbog čega tužitelj nije radio izvan stalnog radnog mjesta, u kojem je zaposlen. Tužiteljevo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije, u kojem je ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu, a pri čemu se njegove službene radnje, obavljene u zoni Republike Hrvatske kao susjedne države, smatraju kao da su obavljene u postaji granične policije R., sukladno međudržavnom Sporazumu od jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu od 14. travnja 2003. ("Narodne novine – međunarodni ugovori" broj 2/04 – dalje: Sporazum).

13. Dakle, prema međudržavnom sporazumu sastavni dio tužiteljevog radnog mjesta je njegov rad u zoni na području Republike Slovenije, koji rad nema obilježje rada izvan njegovog stalnog radnog mjesta.

14. Ovakvo pravno stajalište izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-450/2023-2, Rev-1186/2022, Rev-17/2023, Rev- 521/2023 itd.

15. Slijedom navedenog odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje glasi:

Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa zakonom o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog radnog mjesta za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu dodatka na rad na terenu u smislu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 153/13, 71/16 i 123/16), odnosno članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19). To stoga, što nadležnost postaja granične policije obuhvaća i područje graničnih prijelaza koji su fizički smješteni na području Republike Slovenije sukladno Sporazumu te predstavljaju zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tih graničnih prijelaza i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

16. Odgovor na drugo postavljeno pravno pitanje glasi:

Tumačenje zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu odredbe članka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljen posebnog rasporeda obnašati službu na području G. D., uz službeno ovlaštenje za rad na G. D., izdano na temelju odredbe članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice, koji su raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.

17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 391. stavak 7 ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Tuženik je u konačnici u cijelosti uspio u sporu, pa mu je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo dosuditi trošak parničnog postupka prema Troškovniku (strana 151 spisa) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) i to: trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 132,80 EUR, za pristup na 3 ročišta prema Tbr.9/2 – za svaki po 66,40 EUR, za pristup na 2 ročišta (22. 7. 2022. i 22. 11. 2022.) prema Tbr.

9/1 – za svaki po 132,80 EUR te za sastav prijedloga za dopuštenje revizije prema Tbr. 10/1 zatraženi iznos od 298,62 EUR.

Tuženiku je dakle dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 896,22 EUR (točka 2. izreke ove presude).

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.