REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1169/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člane vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. R. iz V., OIB …, zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. M. i Lj. B., protiv 1. tuženice Općine Breznica, OIB …, zastupane po punomoćniku B. P., odvjetniku u V. T. i 2. tuženice Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi naknade štete, odlučujući o reviziji 2. tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž-278/2020-2 od 19. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu broj Pn-226/2019-44 od 27. veljače 2020., u sjednici održanoj 8. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija 2. tuženice Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezana je 2. tuženica isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 200.000,00 kn sa zateznom kamatom, kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 38.163,75 kn sa zateznom kamatom; dok je u odnosu na 1. tuženicu tužbeni zahtjev odbijen uz obvezu tužiteljice da naknadi 1. tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je u odnosu na 2. tuženicu prvostupanjska presuda za iznos od 180.000,00 kn sa zateznom kamatom dok je za iznos od 20.000,00 kn tužbeni zahtjev odbijen. U odnosu na 1. tuženicu prvostupanjska presuda je preinačena i prihvaćen tužbeni zahtjev da 1. tuženica zajedno s 2. tuženicom tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 180.000,00 kn i troškove postupka u iznosu od 38.163,75 kn sa kamatom te troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.515,63 kn.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 2350/2021-2 od 9. lipnja 2021. dopuštena je revizija 1. tuženice u odnosu na pravna pitanja:

"1. Jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 75/15, 125/11 i 78/15) za odgovornost za štetu od opasne stvari (drva kestena), ukoliko nije utvrđeno tko je vlasnik nekretnine na kojoj je drvo kestena raslo, odnosno ukoliko nije utvrđeno je li cesta na kojoj je to drvo raslo javna ili nerazvrstana cesta u smislu Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 22/13 i 54/13)?

2. Je li obveza vlasnika opasne stvari za naknadu štete od te stvari prema odredbama Zakona o obveznim odnosima solidarna s obvezom osobe koja je sukladno odredbama Zakona o cestama te Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 26/03) dužna održavati zelene površine i drvorede uz cestu koja prolazi kroz naselje?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju 2. tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlaže da se revizija prihvati i drugostupanjska odluka preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine. Potražuje i trošak revizije.

5. U odgovoru na reviziju 1. tuženica osporava navode iste u cijelosti.

6. Revizija 2. tuženice nije osnovana.

7. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 1. ZPP, samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koja je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, posredne oštećenice, za naknadu neimovinske štete nastale uslijed smrti bliske osobe - sina, pok. N. Č., koja je nastupila od posljedica pada drva kestena na njega.

9. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je sin tužiteljice smrtno stradao ... u mjestu B., na način da je na njega palo drvo kestena koje se nalazilo na nekretnini označenoj kao k.č.br. 1941, Z.U. 1989, K.O. B., javno dobro u općoj uporabi, vlasništvo 2. tuženice kojom upravljaju H. a. d.o.o. Z.,

- da se radilo o stablu starom 100-tinjak godina, visine 20 m, položenom neposredno uz kanal koji se proteže uz županijsku cestu M.-B.-D. a služi za potrebe izgrađene autoceste,

- da u vrijeme štetnog događaja nekretnina na kojoj se nalazilo drvo nije imala upisanog nositelja prava vlasništva već je bila upisana kao javno dobro, ali je bio sačinjen i u Katastru proveden parcelacijski elaborat,

- da postoji doprinos oštećenika u visini od 10% zbog činjenice da je na dan štetnog događaja bilo jako nevrijeme pa da je on mogao biti svjestan mogućnosti pada stabla.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su smatrali 2. tuženicu pasivno legitimiranom temeljem odredbi čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO).

11. Revidentica se u bitnom poziva na dio obrazloženja drugostupanjske odluke prema kojem nije sa sigurnošću utvrđeno da li je stara cesta kroz mjesto B., u naravi spojna cesta između naselja M. B. i B., javna ili nerazvrstana cesta.

12. U odnosu na odluke usporedbom kojih je, kao razlozima važnosti, dopuštena revizija, za navesti je:

- da je rješenjem revizijskog suda broj Rev 1396/10-2 od 19. prosinca 2012. odbačena revizija jer pitanje: "...nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, tim više što je, nakon donošenja drugostupanjske odluke protiv koje je podnesena revizija, odredbom čl. 101. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11) uređeno da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi.",

- da Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-I-6326/2011 od 7. veljače 2017. navodi: "Prema tome, cjelokupno zakonodavno uređenje pravnog statusa cesta u Republici Hrvatskoj od 1990. godine do danas jest takvo da: - u razdoblju od 1990. do 2009. godine potpuno isključuje pravo vlasništva; - u razdoblju od 2009. do 2011. godine ostaje isključeno pravo vlasništva svih subjekata izuzev države, što znači da Republika Hrvatska, na temelju samog zakona, stječe pravo vlasništva; - u razdoblju nakon stupanja na snagu ZoCest-a//84/11-92/14 (2011. godina i nadalje) ostaje isključeno pravo vlasništva svih subjekata izuzev države, time da, osim države, pravo vlasništva na dijelu cesta mogu, na temelju samog zakona, steći i jedinice lokalne samouprave.".

13. Prijepornim se u ovom stadiju postupka, u odnosu na 2. tuženicu, ukazuje je li se opasna stvar - drvo kestena u trenutku štetnog događaja nalazilo na zemljištu koje bi bilo vlasništvo Republike Hrvatske ili jedinice lokalne samouprave - Općine Breznica, time da je i jedan i drugi potencijalni vlasnik nekretnine to na temelju samog zakona, Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13 i 54/13 - dalje: ZC).

14. Prema mjerodavnom pravu, u razdoblju nakon stupanja na snagu ZC, javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (čl. 3. st. 1.), dok je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi (čl. 101. st. 1.).

15. Iz utvrđenja sudova proizlazi da se sporno drvo kestena nalazilo na nekretnini označenoj prema katastarskim podacima na kč. br. 1941, P.L. 1052, K.O. B., posjednika Republike Hrvatske, upravitelja H. a. d.o.o., koja je u zemljišnoj knjizi za K.O. B. predstavljala dio čkbr. 909, Z.U. 794, upisano kao Javno dobro u općoj upotrebi, u naravi stara državna cesta.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke proizlazi da je provedena i promjena upisa uzrokovana provedbom parcelacijskog elaborata izrađenog za potrebe gradnje autoceste Z. - G. i u posjedovnom listu je kč. br. 1941, cesta 14408 m2, upisana u P.L. 1052, K.O. B. na Republiku Hrvatsku, upravitelj H. a. d.o.o., koja odgovara zemljišnoknjižnoj čestici čkbr. 1941, cesta sa 14335 m2, Z.U. 1989, K.O. B. upisanoj na vlasnika Republiku Hrvatsku a upravitelja H. a. d.o.o., u naravi spojna cesta između naselja M. D. - B. - D. Sve navedeno proizlazi i iz posjedovnih listova i zemljišnoknjižnih izvadaka.

17. Budući da prema odredbi čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 75/15, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) za odgovornost za štetu od opasne stvari (drva kestena), odgovara vlasnik nekretnine na kojoj je drvo kestena raslo, te neovisno što u trenutku štetnog događaja nije bilo upisano vlasništvo revidentice u zemljišnoj knjizi (ali jeste posjed u Katastru, prema elaboratu izrađenom za potrebe izgradnje autoceste) vlasništvo je stečeno na temelju samog zakona, pa proizlazi da su nižestupanjski sudovi pravilno pozivom na navedene odredbe ZOO obvezali 2. tuženicu na naknadu štete tužiteljici.

18. U odnosu na drugo pravno pitanje, drugostupanjski sud iako prihvaća sve navedeno i u obrazloženju drži nespornim da je drvo kestena raslo na nekretnini 2. tuženice, obvezuje i 1. tuženicu na naknadu štete tužiteljici držeći da se njena odgovornost temelji na njenoj zakonskoj odgovornosti da održava zelene površine i drvored dijelom kojeg smatra da je bilo i sporno stablo (dakle, ne kao vlasnika nerazvrstane ceste), slijedom čega obvezuje zajedno oba tuženika na naknadu štete.

19. Dakle, ni drugostupanjski sud ne dvoji da je 2. tuženica vlasnica nekretnine na kojoj je raslo drvo kestena, stoga jedinu kontradiktornost ovaj sud vidi u obrazloženju drugostupanjske odluke u odnosu na obvezivanje 1. tuženice na naknadu štete ali to nije predmet ovog revizijskog postupka izuzev u dijelu solidarnosti obveze što je ustvari povoljnija pravna pozicija za 2. tuženicu nego da se radi o njenoj isključivoj odgovornosti, pa stoga od odgovora na drugo pitanje ne ovisi odluka u sporu.

20. Suprotno navodima u reviziji, prvostupanjski sud ocijenio je sve pravno relevantne okolnosti i, sukladno iznijetim činjenicama i predloženim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, donio svoju odluku, a isto tako drugostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio sve žalbene razloge.

21. Dio revizijskih navoda kojima se komentira ocjena provedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima, u suštini predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tih razloga po odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti.

22. Slijedom svega navedenog reviziju tuženice valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.

Zagreb, 8. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.