Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1705/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja, te Marijana Miletića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. S., OIB: ..., Australija, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva L. i V. i P. d.o.o., S., protiv tuženika L. S., OIB: ..., S., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva P. i P. d.o.o., S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4144/2022 od 1. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana a djelomično prihvaća kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-P-4144/2022 od 1. lipnja 2023. potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan da isplatiti tužiteljici iznos od 20.000,00 AUD u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. rujna 2016. pa do isplate, kao i pod točkom II. izreke u odnosu na prihvaćeni dio troška postupka, dok se za više traženo u pogledu kamata od 10. ožujka 2016. do 16. rujna 2016. zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 20.000,00 AUD u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 10. ožujka 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici troškove postupka u iznosu od 5.938,63 eura/44.744,64 kuna1 zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 1. lipnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 39.733,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude i to prihvaćenog dijela zahtjeva žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 80/22 i 153/22 - dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja pa se predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za isplatu iznosa od 20.000,00 AUD u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućim zateznim kamatama s osnova zajma.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je iz preslike bankovnih transakcija i bankovne transakcije od 10. ožujka 2016. utvrđeno da je tužiteljica na račun tuženika uplatila dva puta po 10.000,00 AUD i to 11. srpnja 2016. i 10. ožujka 2016.,

- da je iz izjave tužiteljice od 26. studenog 2018. utvrđeno da tužiteljica potvrđuje da je dva puta i to 10. ožujka 2016. i 11. srpnja 2016. posudila tuženiku po 10.000,00 AUD, a koji iznos tuženik da nije vratio,

- da je iz potvrde o izvršenoj transakciji od 12. ožujka 2016. utvrđeno da je L. S. na račun A. S. uplatio 13.000,00 AUD,

- da je iz računa broj 00059 od 12. siječnja 2016. utvrđeno da ih je ispostavio L. S. na ukupan iznos od 2.925,00 dolara, broj sati 65, satnica 45,00 dolara (račun ne sadrži pečat, niti potpis),

- da je iz računa broj 00068 od 3. travnja 2016. utvrđeno da je isti ispostavio L. S. na ukupan iznos od 1.710,00 dolara, broj sati 35, satnica 45,00 dolara (račun ne sadrži pečat, niti potpis),

- da je iz računa broj 00057 od 16. prosinca 2015. utvrđeno da je isti ispostavio L. S. na ukupan iznos od 3.510,00 dolara, broj sati 78, satnica 45,00 dolara (račun ne sadrži pečat, niti potpis),

- da je 14. ožujka 2019. P. S. podnijela ODO-u Split kaznenu prijavu protiv L. S. zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevara – djelo opisano i kažnjivo u članku 236. stavak 1. i 2. KZ-a ,

- da je ODO Split pod poslovnim brojem KO-DO-80/21. od 27. siječnja 2021. podnijelo optužnicu protiv L. S. zbog počinjenja produljenog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – opisano u članku 236. stavak 1. i 2. KZ-a, sve u svezi članka 52. KZ-a,

- da je Općinski sud u Splitu pod poslovnim brojem Kov-71/21. 10. ožujka 2022. donio rješenje kojim je na temelju članka 354. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku/08. potvrdio optužnicu ODO-a Split pod poslovnim brojem KO-DO-80/21. od 27. siječnja 2021. protiv okrivljenika L. S. zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – opisano u članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11., sve u svezi članka 52. KZ/11. kao osnovanu,

- da je iskaz tuženika nelogičan, proturječan sam sebi, nema uporište u niti jednom izvedenom dokazu te se kao takav ne prihvaća,

- da svjedok D. S. sva saznanja o predmetu spora crpi od tuženika, svog brata, čiji iskaz da nije prihvaćen, pa nije ni relevantan za predmet spora, niti iz istog proizlazi išta novo u odnosu na iskaz tuženika

- da je iz porezne prijave tuženika za 2015. i 2016. razvidno da on nije ostvarivao nikakav prihod od rada za obrt tužiteljice,

- da iz e-mail korespondencija koju je T. P., tadašnja partnerica L. S., uputila tužiteljici 10. ožujka 2016. – dan prve pozajmice – sadrži bankovne podatke tuženika, a naziv te poruke je pozajmica (a zašto je tako naslovljeno tuženik nije znao objasniti),

- da je tužiteljica vlasnica obrta L. A. D., čiji je osobni račun i račun obrta,

- da je u transakcijama u kojima se isplata vrši u ime obrta navedeno P. S. T. A. L. A. D., a preostale transakcije su osobne, kao što su bile i predmetne, što upućuje na zaključak da je tužiteljica posudila tuženiku 20.000,00 AUD,

- da je sud iskaz svjedokinje T. P., bliske prijateljice tužiteljice i bivše intimne partnerice tuženika, koja je iskazivala o odnosima među strankama i što je prethodilo predmetnoj pozajmici prihvatio kao istinit i uvjerljiv,

- da privatne izjave nemaju dokaznu snagu pogotovo ne u situaciji kada se prigovara njihovoj istinitosti i vjerodostojnosti te kada se jedna od strana protivi njihovu korištenju, nisu dokaz po ZPP-u te iz navedenog razloga izjava J. B. da nije korištena kao dokaz,

- da tuženik nije dostavio izvornike računa, a osim paušalnog prigovaranja navodima tužiteljice nije predložio dokaze na okolnost autentičnosti računa na koje se poziva, pa da je dokazni prijedlog tuženika odbijen.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da su tužiteljica i tuženik bili u dobrim prijateljskim odnosima, da je tužiteljica prethodno garantirala za tuženikov boravak u Australiji, da mu je posudila 2.000,00 AUD za vizu koje je uredno vratio. Na temelju tako izgrađenog odnosa, tužiteljica da je tuženiku, na njegov zahtjev, pristala posuditi u dva navrata po 10.000,00 AUD i to 10. ožujka 2016. i 11. srpnja 2016., s obvezom vraćanja po povratku tuženika iz RH u Australiji, dakle nakon 15. rujna 2016. Tuženik da se pokušao osloboditi obveze prema tužiteljici tvrdeći da utuženi iznos predstavlja naknadu za njegov rad za tužiteljicu. Objašnjavajući navedeno tuženik da je upao u niz proturječnosti i nelogičnosti, koji iskaz, a ne samo iskaz, nego i tvrdnje tijekom postupka, sud ocjenjuje višestrukim pokušajima izbjegavanja obveze prema tužiteljici što da je neprihvatljivo i nedopustivo. To što je tužiteljica napisala "Hvala L." u opisu plaćanja nije nikakav dokaz da se ne radi o pozajmici. Stranke su bile u dobrim odnosima pa da se isto može odnositi na bilo što. Tuženik da ne zna zašto mail kojim T. P. dostavlja bankovne podatke tuženika tužiteljici glasi pozajmica, ali je zato siguran da tužiteljičino "Hvala L." znači da se nije radilo o pozajmici. Neuvjerljivo. Ugovor o zajmu do kojeg je došlo da nastaje samim sporazumom stranaka, dakle riječ je o konsenzualnom ugovoru, a za valjanost tog ugovora nije potreban pisan oblik. Kako tuženik nije tužiteljici vratio posuđen iznos to da je u obvezi vratiti isti sa pripadajućim kamatama od dospijeća do isplate, a sukladno članku 9. i 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO).

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

9. Ovako utvrđeno činjenično stanje glede glavne stvari žalbenim navodima žalitelja nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri tom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

10. S obzirom na pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud je prvog stupnja pravilno primijenio i materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja i obvezao tuženika da vrati tužiteljici iznos od 20.000,00 AUD u protuvrijednosti kuna. Naime, iz tijeka postupka nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica tuženiku u dva navrat posudila iznos od 10.000,00 AUD i to 11. srpnja 2016. i 10. ožujka 2016., koje iznose tuženik nije vratio dok, a ne može se prihvatiti tvrdnja istog da se isplata navedenih iznosa odnosi na naknadu za izvršeni rad spram tvrtke tužiteljice, jer tako nešto nije dokazao (nema evidencije o radu), niti te tvrdnje tuženika proizlazi iz kopije dostavljenih računa (jedan od računa datiran je i potpisan u vrijeme kada tuženik nije bio u Australiji jer je u Australiju stigao 15. rujna 2016. te su neki od računa-identični- izdani za isti posao). U transakcijama u kojima se isplata vrši u ime obrta navedeno je P. S. T. A. L. A. D., a preostale transakcije su osobne, kao što su bile i predmetne, pa i to upućuje na zaključak da je tužiteljica posudila tuženiku 20.000,00 AUD, kako se i tvrdi u tužbi. Naime, i iz mail korespondencija koju je T. P., tadašnja partnerica L. S., uputila tužiteljici 10. ožujka 2016. – dan prve pozajmice – sadrži bankovne podatke tuženika, a naziv te poruke je pozajmica a zašto je tako naslovljeno tuženik nije znao objasniti. To što je tužiteljica napisala "Hvala L." u opisu plaćanja u navedenim okolnostima nije dokaza da se ne radi o pozajmici.

11. Odredom članka 499. stavak 1. ZOO propisano je da ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Stoga je tuženik dužan vratiti tužiteljici ukupno pozajmljeni iznos od 20.000,00 AUD.

12. Članka 500. stavak 1. ZOO propisano je da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate. Iz tijeka postupka proizlazi da se tuženik obvezao vratiti posuđeni iznos nakon povratka iz RH u Australiju 15. rujna 2016. a kako to i proizlazi iz saslušanja svjedokinje T. P., koji datum povratka tuženik nije osporavao, pa je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je na iznos od 20.000,00 AUD tužiteljici dosudio kamate od 10. ožujka 2016., jer je tuženik došao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze na isplatu iznosa od 20.000,00 AUD od 16. rujna 2016. obzirom da se obvezao taj iznos vratiti do tog dana, pa tužiteljica ima pravo na kamatu u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO koja teče od prvog slijedećeg dana od dospijeća obveze.

13. Slijedom izloženog, kako u preostalom dijelu pobijane presude nisu ostvareni navodi žalbe, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupaka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, žalbu tuženice je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP u odnosu na glavnicu.

14. Iako je djelomično prihvaćena žalba tuženika i preinačena pobijana presuda (u pogledu kamata), valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka zasnovanu na valjanom obračunu nastalih troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnik („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22- dalje Tarifa) budući tužiteljica nije uspjela u neznatnom dijelu zahtjeva (članak 154. stavak 5. ZPP) zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Pri tomu tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka obzirom da nije uspio u žalbi u odnosu na glavnicu tužbenog traženja, radi čega je odlučeno kao u izreci.

15. Institut aktorske kaucije osnovan je u interesu tuženika kako bi mu se omogućilo da se iz iznosa osiguranih troškova, na kojemu stječe zakonsko založno pravo, može namiriti u slučaju po njega povoljne sudske odluke ukoliko se na strani tužitelja pojavljuje stranka koja je strani državljanin ili apatrid bez prebivališta u Republici Hrvatskoj, time da je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom ukoliko sud prije odluke o glavnoj stvari nije odlučio o njegovom prijedlogu o osiguranju troškova. Međutim, o predmetnom zahtjevu odlučuje prvostupanjski sud na temelju odredbe iz članka 63. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/17. i 67/23.) odnosno, na temelju odredbe iz članka 63. stavak 3. toga Zakona, tuženik koji je pravodobno postavio zahtjev da mu tužitelj osigura parnične troškove nije dužan nastaviti postupak u glavnoj stvari sve dok se pravomoćno ne odluči o njegovu zahtjevu, a ako zahtjev bude usvojen, dok tužitelj ne položi osiguranje. Slijedom navedenog, ovaj sud o zahtjevu za osiguranje parničnih troškova tuženika u konkretnoj pravnoj stvari nije odlučivao, budući o tom postavljenom zahtjevu odlučuje prvostupanjski sud.

U Splitu 8. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović