Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-749/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđu Benussi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. S. d.o.o. Č. OIB …, zastupan po direktoru V. M., OIB … iz Č., kao upravitelj zgrade u V., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Z. o. u. G. R. i M. S. u Č., protiv tuženika B. G., OIB … iz V., kojega zastupaju odvjetnici u O. d. M.&P. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama i dopuni žalbe tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Povrv-336/2019-6 od 17. srpnja 2020., 8. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana dok je žalba i dopuna žalbe tuženika u pretežitom dijelu neosnovana, a samo djelomično je osnovana te se presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Povrv-336/2019-6 od 17. srpnja 2020.
a) potvrđuje
- u točki I izreke
- u pobijanom dijelu točke II izreke,
b) preinačuje
- u točki III izreke (kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka) tako da sada ista glasi:
Nalaže se tuženiku B. G., OIB … iz V., da tužitelju G. S. d.o.o. Č., OIB … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 417,46 EUR kn (slovima: četiristotinesedamnaesteuraičetrdesetšestcenti) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i to od 17. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sa zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope i to za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja a za drugo polugodište koja je na snazi od 1. srpnja te godine sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.
II Odbijaju se zahtjevi stranaka da im protivna strana naknadi troškove žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:
" I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. K. M. iz V., posl. broj Ovrv.2/18 od 3. siječnja 2018., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku B. G., OIB … iz V., da tužitelju G. S. d.o.o. Č., OIB …, kao upravitelju zgrade u V., u roku od 8 dana isplati ukupan iznos od 6.702,81 kn (slovima: šest tisuća sedamsto dvije kune i osamdeset jednu lipu), zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to:
- na iznos od 222,24 kn od 21.8.2013. do isplate
- na iznos od 4.856,65 kn od 21.8.2013. do isplate,
- na iznos od 101,84 kn od 21.1.2015. do isplate,
- na iznos od 101,84 kn od 21.2.2015. do isplate,
- na iznos od 101,84 kn od 21.3.2015. do isplate,
- na iznos od 101,84 kn od 21.4.2015. do isplate,
- na iznos od 101,84 kn od 21.5.2015. do isplate,
- na iznos od 101,84 kn od 21.6.2015. do isplate,
- na iznos od 101,84 kn od 21.7.2015. do isplate,
- na iznos od 101,84 kn od 21.8.2015. do isplate,
- na iznos od 101,84 kn od 21.9.2015. do isplate,
- na iznos od 101,84 kn od 21.10.2015. do isplate,
- na iznos od 101,84 kn od 21.11.2015. do isplate,
- na iznos od 101,84 kn od 21.12.2015. do isplate,
- na iznos od 101,84 kn od 21.1.2016. do isplate,
- na iznos od 150,00 kn od 21.2.2016. do isplate,
- na iznos od 150,00 kn od 21.3.2016. do isplate.
II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. K. M. iz V., posl. broj Ovrv.2/18 od 3. siječnja 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku B. G., OIB … iz V., da tužitelju G. S. d.o.o. Č., OIB …, kao upravitelju zgrade u V., - isplati iznos od 1.537,51 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od o na iznos od 101,84 kn od 21.2.2014. do isplate,
o na iznos od 101,84 kn od 21.3.2014. do isplate,
o na iznos od 101,84 kn od 21.4.2014. do isplate,
o na iznos od 101,84 kn od 21.5.2014. do isplate,
o na iznos od 101,84 kn od 21.6.2014. do isplate,
o na iznos od 101,84 kn od 21.7.2014. do isplate,
o na iznos od 101,84 kn od 21.8.2014. do isplate,
o na iznos od 101,84 kn od 21.9.2014. do isplate,
o na iznos od 101,84 kn od 21.10.2014. do isplate,
o na iznos od 101,84 kn od 21.11.2014. do isplate,
o na iznos od 101,84 kn od 21.12.2014. do isplate,
o na iznos od 30,00 kn od 30.6.2017. do isplate,
o na iznos od 129,09 kn od 21.10.2017. do isplate,
o na iznos od 129,09 kn od 21.11.2017. do isplate
o na iznos od 129,09 kn od 21.12.2017. do isplate,
- naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.387,50 kn i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 818,75 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ove iznose.
III/ Nalaže se tuženiku B. G., OIB … iz V., da tužitelju G. S. d.o.o. Č., OIB … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.753,93 kn (slovima: tri tisuće sedamsto pedeset tri kune devedeset tri lipe) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 17. srpnja 2020. do isplate, sve u roku od 8 dana."
2. Protiv te odluke stranke su izjavile pravovremene i dopuštene žalbe a tuženik i dopunu žalbe.
Tuženik pobija točku II izreke pobijene odluke i to za iznos od 1.120,24 kune sa zakonskim zateznim kamatama u kojem dijelu je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika A. K. M. u V. broj Ovrv-2/18 od 3. siječnja 2018. (a trebalo je i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan iako to nije navedeno u izreci pobijane odluke) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava te traži da se u tom dijelu preinači pobijana odluka na način da se održi na snazi platni nalog odnosno prihvati tužbeni zahtjev. Zatražen je i trošak žalbe.
Tuženik žalbom i dopunom žalbe pobija točku I i III izreke pobijane odluke i to kako se navodi u žalbi "iz svih žalbenih razloga", te traži da se žalba i dopuna žalbe prihvate te pobijana odluka u pobijanom dijelu ukine. Zatražen je trošak žalbe.
3. Na žalbe i dopunu žalbe nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja je neosnovana a žalba i dopuna žalbe tuženika je u pretežitom dijelu neosnovana, a samo je djelomično osnovana i to dijelom glede odluke o troškovima postupka.
5. U ovom slučaju radi se o sporu male vrijednosti (članak 458. stavak 1. ZPP).
6. Odredbom članka 467. stavak 1. i 2. ZPP (koja se ima primijeniti u konkretnom slučaju –dakle prije izmjene ove odredbe člankom 96. ZIDZPP/19) presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao upravitelja zgade u V. da mu tuženik s osnova neplaćena zajedničke pričuve, zaduženja s osnove troška nastalih na zajedničkim dijelovima kod uvođenja etažnog grijanja u stambenu zgradu, te troška energetskog certificiranja i pregleda zgrade isplati iznose sa zateznim kamatama kako je to naznačeno u platnom nalogu, odnosno ranije rješenje o ovrsi navedeno u točki 2. obrazloženja ove odluke.
8. Tužitelj žalbom pobija dio točke I izreke pobijane odluke kako je već ranije rečeno i to iz razloga jer smatra da pričuva nije povremena tražbina već zakonska obveza koja proizlazi iz vlasništva nekretnine pa ta tražbina zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (članak 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO). Međutim taj stav ne može se prihvatiti jer tražbina s naslova zajedničke pričuve povremena je tražbina koja zastarijeva u roku od tri godine (članak 226. ZOO). Prvostupanjski sud je u posljednjem odlomku strane 4 i prvom odlomku strane 5 pobijane odluke dao valjane razloge zašto smatra da je prigovor zastare osnovan glede zajedničke pričuve za iznos od 1.120,24 kune sa zateznim kamatama na pojedine iznose, što u cijelosti prihvaća i ovaj sud tako da se tužitelj a radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na te razloge navedene u prvostupanjskoj odluci. To što tužitelj uz žalbu prilaže odluku drugog županijskog suda u kojoj je izražen drugačiji pravni stav glede zastare za ovu tražbinu ništa ne dovodi u pitanje jer ovaj sud nije vezan za taj pravni stav, a uostalom i drugi županijski sudovi zasnivaju stav da ove tražbine zastarijevaju u roku od 3 godine. Prema tome žalba tužitelja nema svog opravdanja.
9. Dalje, a što se tiče žalbe i dopune žalbe tuženika već je rečeno da se ista pobija pobijana odluka u pobijanom dijelu iz svih zakonskih razloga (članak 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Tuženik u žalbenim navodima dovodi u pitanje aktivnu legitimaciju tužitelja odnosno da tužitelj nema neki samostalni zahtjev prema tuženiku, već se radi o sredstvima zajedničke pričuve te da je tužitelj zakonski zastupnik svih suvlasnika zgrade pri čemu se ne navodi koje su to osobe koje zastupa tužitelj, odnosno da nedostaje poveznica temeljem čega bi tuženik bio dužan bilo što isplatiti tužitelju, pa stoga i nedostaje tužiteljeva legitimacija i procesno ovlaštenje za vođenje parnice, a kako o navedenom prvostupanjski sud nije dao odlučne razloge to je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Tuženik u žalbi i dopuni žalbe dovodi u pitanje i činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda (pogotovo glede iznos s osnova uvođenje etažnog grijanja), no kako je već rečeno ranije u sporovima male vrijednosti zbog tog žalbenog razloga ne može se pobijati odluka.
10. Što se tiče aktivne legitimacije tužitelja i to s osnova neplaćen zajedničke pričuve za navesti je da je tužitelj (tada ovrhovoditelj) u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je podnesen 29. prosinca 2017. označio sebe kao upravitelja zgrade u V., da je već tada podnesen uz taj prijedlog i Ugovor o upravljanju stambeno –poslovnom zgradom broj 17/2012 od 21. ožujka 2012. i da je tim Ugovorom među inim člankom 13. stavak 6. propisano da se sredstva suvlasnika vode na posebnom računu koji će upravitelj otvoriti za zgradu dok je člankom 15 propisano da je upravitelj dužan voditi brigu o naplati sredstava pričuve te je dužan bez prethodne suglasnosti suvlasnika ili ovlaštenog predstavnika suvlasnika bez odgode pokrenuti postupak prisilne naplate neplaćene pričuve protiv onog suvlasnika koji je zakasnio s plaćanjem ukupne tri mjesečne rate pričuve. Kada se to uzme u obzir , što u bitnome navodi i prvostupanjski sud u petom odlomku treće stranice obrazloženja pobijane odluke u takvoj situaciji okolnost da nije naveden niti jedan suvlasnik ne bi bila procesna smetnja za vođenje sudskog postupka . Pri tome svakako treba uzeti u obzir i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U III- 3671/2003 od 28. lipnja 2006. i U III-4678/2011 od 19. prosinca 2012., te da isticanje nedostatka stranačke sposobnosti suvlasnika u konkretnom slučaju bi ukazivalo na pretjerani formalizam u situaciji u kojoj tužitelje zastupa upravitelj zgrade. Dakako ovo posebno uzimajući u obzir da su tužitelji zastupani po upravitelj zgrade, te da upravitelj zgrade traži isplatu duga zajedničke pričuve na račun zajedničke pričuve.
10.1.Prema tome neosnovan je stav žalbe i dopune žalbe tuženika da tužitelju nedostaje legitimacija i procesno ovlaštenje za vođenje ove parnice te da prvostupanjski sud nije dao odlučne razloge o tom pitanju.
11. U odnosu na tražbine koje su nastale na zajedničkim dijelovima zgrade radi uvođenje etažnog grijanja u stambenu zgradu, te troškova energetskog certificiranja i pregleda zgrade prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje (koje se i ne može pobijati u ovom sporu male vrijednosti kako je već više puta rečeno) pravilno dosudio i te iznose za koje je utvrdio da ih tuženik nije platio. Za sve to dao je jasne i uvjerljive razloge (treći, četvrti i peti odlomak na strani 7, strana 8, te prvi odlomak na strani 9 obrazloženja pobijane odluke koji nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima tuženika. Pri tome je za istaknuti da je i sam tuženik dao suglasnost za donošenje odluke da se izvrše radovi na zajedničkim dijelovima i dimnjaku za uvođenje etažnog grijanja u zgradu, te da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi (članka 352. stavak 1. ZPP) a sve s obzirom da tuženik na neke nove činjenice i dokaze ukazuje u samoj žalbi.
12. I na kraju ispitujući odluku o glavnoj stvari po služenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP u vezi sa člankom 457. i 467. stavak 1. ZPP ovaj sud kao drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena kako ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuženik, tako ni koja druga povreda iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. i 9. ZPP.
13. Žalba i dopuna žalbe tuženika pobijaju i odluku o troškovima no ista u tom dijelu nije konkretizirana.
Kako je ovaj parnični postupak započeo prije 1. rujna 2019. (kada je stupio na snagu članak 61. ZID ZPP/19) to i glede odluke o troškovima ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava, pa je s obzirom na to i trebalo istu ispitati a povodom žalbe i dopune žalbe tuženika.
14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je ukupni trošak tužitelja 4.362,50 kuna te da je uspjeh tužitelja 86,05%, što dalje znači da je uspjeh tuženika 13,95%, pa kada se u smislu članka 154. stavak 2. ZPP od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, to znači da je tužitelj uspio sa 72,10 % odnosno da mu pripada parnični trošak u iznosu od 3.145,36 kuna (72,9% od 4362,50 kuna), sada 417,46 EUR (fiksni tečaj 7,53450) pa je i trebalo preinačiti odluku o troškovima te na taj iznos (417,46 EUR) dosuditi zatražene zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
15. Zatraženi su troškovi žalbenog postupka, no ti zahtjevi su odbijeni kao neosnovani jer tužitelj nije uspio u žalbenom postupku (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP), a tuženik je uspio samo glede sporedne tražbine – parničnog trošak i to dijelom (članak 35., članak 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. ZPP), tako da je i odlučeno kao u točki II izreke.
16. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I a) temeljem članka 368. stavak 1. u vezi sa člankom 457. ZPP, a u točki I b) temeljem članka 370. točka 3. u vezi sa člankom 457. ZPP.
Dubrovnik, 8. svibnja 2024.
Sudac:
Đorđo Benussi, v.r.
