Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-201/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IM, zbog kaznenih djela iz članka 325. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kov-5/2024-18 od 11. travnja 2024. o ukidanju istražnog zatvora i određivanju samostalnih mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog IM kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog IM zbog kaznenog djela protiv Republike Hrvatske – povrede ugleda Republike Hrvatske iz članka 349. KZ/11. i kaznenog djela protiv javnog reda – javnog poticanja na nasilje i mržnju iz članka 325. stavka 1. KZ/11. , pod točkom I izreke rješenja na temelju članka 127. stavka 4. i članka 125. stavka 1. točke 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) ukinut je istražni zatvor protiv okrivljenika te je određeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu. Pod točkom II izreke rješenja na temelju članka 98. stavka 1., stavka 2. točke 2. i 3. te stavka 6. u vezi s člankom 98.a stavkom 1. ZKP/08. okrivljeniku su određene mjere opreza i to: zabrana posjećivanja Spomen obilježja braniteljima i civilima zatočenima u [adresa], u [adresa] na udaljenost manju od 100 metara i obveza redovitog javljanja Policijskoj upravi Osječko-baranjskoj, Postaji granične policije Dalj dva puta mjesečno počevši od 15. travnja 2024., službeniku kojeg ta postaja odredi te je određeno da naložene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Nadalje, okrivljenik je upozoren da je nepridržavanje naloženih samostalnih mjera opreza kazneno djelo iz članka 311. stavka 3. KZ/11. na temelju članka 98.a stavka 1. ZKP/08. te je određeno da će naložene mjere opreza izvršavati sukladno članku 100. stavku 2. ZKP/08. i članku 7., 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj 92/09., 66/14. i 73/21.) djelatnici PGP Dalj te će svakih 30 dana dostaviti pisano izvješće prvostupanjskom sudu o tome izvršava li okrivljenik mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 2. i 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni IM po branitelju odvjetniku Darku Mundweilu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1. i 2. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine mjere opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i nadalje postoje okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani okrivljenika. Međutim, s obzirom na to da su istekli rokovi trajanja istražnog zatvora, pravilno je prvostupanjski sud zbog postojanja tih okolnosti odredio okrivljeniku mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 2. i 3. ZKP/08. kao samostalne mjere.
6. Iako okrivljenik u žalbi osporava svijest o djelu, kao i namjeru za počinjenje kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv, time nije dovedeno u pitanje postojanje opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. KZ/11. za primjenu mjera opreza određenih pobijanim rješenjem. Naime, ovakvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na odluku o primjeni mjera opreza jer je za njihovu primjenu dostatno postojanje relevantnog stupnja osnovane sumnje, koji proizlazi iz činjenice da je protiv okrivljenika podignuta optužnica, dok će se pitanja svijesti o djelu i krivnji koje okrivljenik problematizira u žalbi, razmatrati dalje u postupku ako dođe do potvrđivanja optužnice. Jednako tako, nisu osnovani žalbeni navodi da nije ispunjeno biće kaznenog djela iz članka 325. KZ/11. jer žalitelj ispušta iz vida da se prema članku 325. KZ/11. navedeno kazneno djelo, osim putem medija, radija, televizije, može počiniti i na drugi način i to prema barem "jednom pripadniku skupine", a što je prema činjeničnom opisu optužnice i ostvareno, zbog čega nije odlučno da mora biti počinjeno prema "velikom broju osoba".
7. Nadalje, nije u pravu žalitelj da u pobijanom rješenju nisu izneseni valjani razlozi u odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika, Naime, prvostupanjski sud je u točki 11. pobijanog rješenja dao jasne i valjane razloge zbog kojih smatra da na strani okrivljenika i nadalje egzistira opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Tako se ta opasnost očituje u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv na način da se okrivljenik tereti da je kaznena djela počinio na mjestu ili neposrednoj blizini spomen obilježja braniteljima i civilima zatočenima u Dalju tijekom Domovinskog rata koje predstavlja mjesto pijeteta, te u blizini djelatnika policije, čime je iskazao izrazitu bezobzirnost i ustrajnost. Uz opisani način počinjenja, pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu prijašnju višestruku osuđivanost okrivljenika u Ujedinjenom Kraljevstvu, pri čemu nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda žalbeni navod da se ne radi o istim ili sličnim kaznenim djelima. Budući da je prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja kod okrivljenika utvrđen poremećaj ličnosti disocijalnog tipa te ovisnost o alkoholu koja poticajno djeluje na okrivljenika u pravcu neprihvatljivog ponašanja, uz sve druge izložene okolnosti i po ocjeni drugostupanjskog suda postoji opasnost da bi okrivljenik mogao ponoviti ista ili teža kaznena djela.
8. Pri tome, žalbeni navodi okrivljenika da je u pitanju "izolirana situacija kojoj je prethodilo višesatno ispijanje alkohola" te da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv ne umanjuju utvrđenu opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. s obzirom na to da je do bitno smanjene ubrojivosti okrivljenika došlo upravo uslijed njegove ovisnosti o alkoholu, koja može poticajno djelovati na protupravno postupanje okrivljenika u budućnosti u skladu s mišljenjem vještaka psihijatra.
9. Protivno žalbenim navodima kojima okrivljenik nastoji dovesti u pitanje načelo razmjernosti s obzirom na visinu propisane kazne za terećena kaznena djela te istek maksimalnog roka trajanja istražnog zatvora, drugostupanjski sud ocjenjuje kako načelo razmjernosti nije povrijeđeno. Naime, mjere opreza su u konkretnom slučaju određene okrivljeniku kao samostalne mjere u skladu s člankom 98.a ZKP/08. iz razloga jer su istekli maksimalni rokovi trajanja istražnog zatvora, te mogu trajati do izvršnosti presude, a i dalje postoje okolnosti iz članka 123. ZKP/08., pri čemu određene mjere opreza na najmanji mogući način zadiru u osobni život okrivljenika te ga ne ometaju u svakodnevnom životu, već je riječ o minimumu društvenog opreza koji je primjeren konkretnoj situaciji.
10. Kako žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
