Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-187/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TP, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kv-I-22/2024-5 (K-28/2023.) od 11. travnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog TP kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv-I-22/2024-5 (K- 28/2023.) od 11. travnja 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog TP, zbog dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. i dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku se uračunava vrijeme lišenja slobode od 18. listopada 2023. pa nadalje.
2. Žalbu protiv uvodno citiranog rješenja podnio je optuženi MP po branitelju, odvjetniku Nikoli Fanuko "zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati i ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažom mjerom. Stoga nije u pravu žalitelj kada ističe da prvostupanjski sud nije detaljno i jasno obrazložio zašto smatra da mjere opreza ne mogu zamijeniti istražni zatvor pa da se pobijano rješenje uslijed toga ne može ispitati čime smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. U pogledu žalbenih navoda kojima se osporavajući sredstvo počinjenja kaznenog djela (plastični pištolj umjesto pravog) pokušava dovesti u pitanje pravna kvalifikacija djela, odnosno da nije počinjen kvalificirani oblik razbojništva nego osnovni, žalitelju se napominje kako niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati činjenična utvrđenja iz potvrđene optužnice, odnosno pravnu oznaku kaznenog djela. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o krivnji optuženika kao i pravnoj kvalifikaciji pojedinog kaznenog djela iz optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
7. Vezano uz postojanje posebnog istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., i ovaj sud ocjenjuje kako kod optuženika postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja se može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.
7.1. Analizirajući kriminalnu količinu koja se optuženiku stavlja na teret te iskazani stupanj upornosti i kriminalne volje tempore criminis, kao i težinu kaznenih djela i zapriječenu kaznu, pa kada se tome pridoda da je optuženik pravomoćno osuđivana osoba za kazneno djelo teške krađe i kazneno djelo teške tjelesne ozljede, dakle imovinski i delikt s obilježjem nasilja, dok su četiri kaznena djela razbojništva koja mu se ovdje stavljaju na teret mješoviti delikti kako protiv imovine tako i s obilježjem nasilja, a koja su počinjena u vrijeme dok mu je u drugom kaznenom postupku u tijeku koji se također vodi zbog imovinskih kaznenih djela izrečena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. kao zamjena za istražni zatvor, evidentno je kako sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje opravdane bojazni od ponavljanja istih ili sličnih djela imovinskog karaktera koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, s obzirom da je optuženik nezaposlen očigledno je da činjenjem kaznenih djela dolazi do potrebnih materijalnih sredstava, a dosada izrečene sankcije nisu polučile svoju specijalnopreventivnu svrhu i utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. Pri takvom stanju stvari činjenica da je optuženik priznao počinjenje kaznenih djela ne utječe na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
8. Slijedom navedenog, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
9. Također, protivno žalbenim navodima, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske zaključuje kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, što je valjano i dostatno, pravilno obrazložio i prvostupanjski sud.
10. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
