Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1215/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku GS, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika HEP-T d.o.o. iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku MR, odvjetnik u OD R i p iz [adresa], radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1233/2022-13 od 20. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1233/2022-13 od 20. listopada 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrđuje da Odluka o otkazu ugovora o radu od 07.04.2022. kojom je tužitelju kao radniku otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj PU-16- 9632/01072015 od 01.07.2015. od strane tuženika kao poslodavca, nije zakonita i dopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika zasnovan temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj PU-16-9632/01072015 od 01.07.2015. nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad kod tuženika u roku od 8 dana (st. I.), da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (st. II). Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 €[1] /3.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2023. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu od 07. travnja 2022. (čl. 116. st. 1. Zakona o radu, "Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR), te vraćanje tužitelja na rad (čl. 124. st. 1. ZR).

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje tužitelj ističe u žalbi. Naime, iz sadržaja žalbe bi proizlazilo da se tužitelj žali zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

7. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2015. na radnom mjestu ''Strojar'';

- da je bio kontinuirano na bolovanju od 27. prosinca 2017. do 20. veljače 2022., te da je istekom bolovanja koristio preostali dio godišnjeg odmora iz 2021., a da je punomoćnica tužitelja 2. ožujka 2022. uputila molbu tuženiku da tužitelju odobri neplaćeni dopust zbog osobnih i zdravstvenih razloga, koju je molbu tuženik odbio;

- da je na ponovnu molbu punomoćnice tužitelja od 13. ožujka 2022. tuženik odobrio tužitelju korištenje razmjernog godišnjeg odmora za tekuću godinu do 23. ožujka 2022. te da se tužitelj istekom godišnjeg odmora 23. ožujka 2022. nije pojavio na poslu niti je poslodavcu opravdao svoj izostanak;

- da je 21. travnja 2022. putem punomoćnice tužitelj zaprimio odluku tuženika o izvanrednom otkazu od 7. travnja 2022. kojom mu se otkazuje Ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa bez otkaznog roka te je podnio Zahtjev za zaštitu prava 3. svibnja 2022., na koji je tuženik odgovorio odlukom broj 5/2515/22/ZZ od 16. svibnja 2022. nakon čega je tužitelj pravodobno podnio predmetnu tužbu 25. svibnja 2022.;

- da iz Odluke o otkazu ugovor o radu od 7. travnja 2022. proizlazi da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu broj PU-16-9632/01072015 od 1. srpnja 2015. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa bez otkaznog roka te da mu Ugovor o radu prestaje dostavom otkaza;

- da iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je tužitelj kod tuženika zaposlen temeljem ugovora o radu od 1. srpnja 2015. na radnom mjestu ''Strojar'', da je kontinuirano na bolovanju od 27. prosinca 2017., da je posljednje izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad dostavio za razdoblje od 1. do 20. veljače 2022. te da je u cijelosti iskoristio godišnji odmor za 2021. i razmjerni dio godišnjeg odmora za 2022. godinu, u trajanju od 9 dana, sve do 23. ožujka 2022 te da po isteku godišnjeg odmora 23. ožujka 2022. tužitelj nije dolazio na posao niti se javljao poslodavcu, niti je dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad ili na bilo koji način opravdao izostanak s rada, što predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć pa mu se temeljem čl. 116. st. 1. Zakona o radu izvanrednim otkazom otkazuje ugovor o radu. Isto tako, proizlazi da s obzirom na neprekidno izostajanje tužitelja s posla u dužem vremenskom razdoblju koje nije niti pokušao opravdati navodi se da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogućava obranu, a i proizlazi da je prije donošenja odluke temeljem čl. 150. Zakona o radu provedeno savjetovanje s Radničkim vijećem;

- da iz dopisa od 5. travnja 2022. proizlazi da je tuženik uputio zahtjev Glavnom radničkom vijeću tuženika za očitovanjem o namjeravanoj odluci o otkazu tužitelju u kojem se od radničkog vijeća sukladno čl. 150 st. 5. Zakona o radu traži očitovanje o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu tužitelju, s obzirom da se isti nakon isteka godišnjeg odmora 23. ožujka 2022. nije javio poslodavcu na rad niti je na bilo koji način izostanak opravdao;

- da iz očitovanja radničkog vijeća tuženika o namjeravanoj odluci o otkazu tužitelju od 7. travnja 2022., proizlazi da Radničko vijeće daje svoju suglasnost s namjeravanom odlukom o otkazu tužitelju, slijedom čega je utvrđeno da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu proveo savjetovanje s radničkim vijećem;

- da je tuženik odluku o izvanrednom otkazu sukladno odredbi čl. 116. st. 2. ZR donio u zakonskom roku od petnaest dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, s obzirom da je godišnji odmor tužitelju istekao 23. ožujka 2022., pa je navedeni rok započeo teći najranije 24. ožujka 2022. kada se tužitelj trebao pojaviti na poslu ili opravdati izostanak, a odluka o izvanrednom otkazu donesena je unutar zakonskog roka od petnaest dana, odnosno dana 7. travnja 2022.

9. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz čl. 24. st. 1. ZR prema kojoj je radnik dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu, time što se istekom godišnjeg odmora 23. ožujka 2022. nije pojavio na radnom mjestu, niti je obavijestio poslodavca o nemogućnosti dolaska na posao ili na bilo koji način opravdao svoj izostanak. Pri tome, prvostupanjski sud zaključuje da nije odlučno što je tužitelj zaista bio fizički spriječen doći na posao zbog izdržavanja kazne zatvora, s obzirom da je tužitelj svakako bio dužan obavijestiti poslodavca o nemogućnosti dolaska na posao, što je prema ocjeni suda mogao učiniti, budući da je i ranije tijekom boravka u zatvoru putem punomoćnice komunicirao s poslodavcem, slijedom čega prvostupanjski sud utvrđuje da neopravdani izostanak tužitelja s radnog mjesta u razdoblju od 24. ožujka 2022. pa nadalje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod toč. I. 10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 116. st. 1. i 2. ZR, utvrdivši da Odluka o otkazu Ugovora o radu nije nedopuštena i nezakonita.

12. Tužitelj žalbenim navodima osporava utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da pobijana Odluka o otkazu nije pravilna jer u izreci ne sadrži podatak o kakvom se otkazu uopće radi, niti u izreci niti u obrazloženju nije navedeno radno mjesto za koje mu se otkazuje ugovor o radu, nije navedeno iz kojih razloga tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane sukladno odredbama čl. 119. st. 2. ZR niti u obrazloženju nije navedeno na koji način se je tužitelj savjetovao s Radničkim vijećem. Međutim, takvi su navodi neosnovani jer odluku o otkazu poslodavac donio u smislu odredbe čl. 120. st. 1. ZR kojom je propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku, kao i st. 2. kojim je propisano da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Naime, iz obrazloženja odluke o otkazu jasno proizlazi da je tužitelj kod tuženika zaposlen temeljem ugovora o radu od 1. srpnja 2015. na radnom mjestu ''Strojar'', te da po isteku godišnjeg odmora 23. ožujka 2022. tužitelj nije dolazio na posao niti se javljao poslodavcu, niti je dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad ili na bilo koji način opravdao izostanak s rada, što predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć pa mu se temeljem čl. 116. st. 1. ZR, izvanrednim otkazom otkazuje ugovor o radu, a isto tako jasno proizlazi da s obzirom na neprekidno izostajanje tužitelja s posla u dužem vremenskom razdoblju koje nije niti pokušao opravdati navodi se da se radi o okolnostima zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogućava obranu, kao i da je prije donošenja odluke temeljem čl. 150. ZR provedeno savjetovanje s Radničkim vijećem. Slijedom navedenog, odluka o otkazu nije donesena protivno odredbama čl. 120. st. 1. i 2. ZR.

13. U odnosu na žalbene navode da tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane, a da u predmetnoj Odluci o otkazu u obrazloženju uopće nije navedeno niti analizirano iz kojih to konkretnih razloga tuženiku nije omogućeno iznošenje obrane sukladno odredbama čl. 119. st. 2 ZR, kao što to nije utvrđeno niti tijekom ovog postupka, valja reći da su neosnovani. Naime, iz odluke o otkazu kao i iz pobijane odluke jasno proizlazi da tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane te je prvostupanjski sud zaključio da je ispravan stav tuženika da su postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući iznošenje obrane tužitelju u ovom slučaju, s obzirom na dugotrajni izostanak s posla tužitelja koji izostanak ni na koji način nije pokušao opravdati, kao i s obzirom na činjenicu da je tužitelj imao mogućnost izvijestiti poslodavca da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, što je propustio učiniti.

14. Naime, prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a postupanje tužitelja u konkretnom slučaju svakako bi bila okolnost zbog koje nije opravdano niti očekivati od poslodavca da omogući davanje obrane. Slijedom toga, s obzirom na neprekidno izostajanje tužitelja s posla u dužem vremenskom razdoblju koje nije niti pokušao opravdati, valja zaključiti da u takvim okolnostima nije od tuženika bilo opravdano očekivati da tužitelju omogući iznošenje obrane, tako da su neosnovani i žalbeni navodi tužitelja da je otkaz nedopušten jer mu nije bilo omogućeno iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR.

15. U odnosu na daljnje žalbene navode, valja reći da se u pretežnom dijelu odnose na preocjenjivanje dokaza i iznošenja vlastitih stavova i razmišljanja, na što žalitelj nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

16. Isto tako, u odnosu na žalbene navode da tužitelju odluka o otkazu nije dostavljena na valjan i zakonit način, valja reći da su neosnovani. Naime, iz iskaza odvjetnice tužitelja koja je poslodavcu slala upite za neplaćeni dopust, dostavljena je i odluka o otkazu, a koju Odluku je proslijedila tužitelju, jer je tužitelj pravilno i pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana od dana kad je ta odvjetnica primila predmetnu Odluku o otkazu te nakon toga u zakonskom roku i predmetnu tužbu. Osim toga, tužitelj je datum i način primitka predmetne odluke o otkazu ponovio i u svojoj tužbi navodeći da je dana 21. travnja 2022. po svojoj punomoćnici PH putem pošte od strane tuženika kao poslodavca primio Odluku o otkazu ugovora o radu, a iz iskaza navedene punomoćnice proizlazi da je bila ovlaštena tužitelja kontaktirati poslodavca vezano za korištenje dopusta, a i nakon primitka odluke o otkazu je kontaktirala pravnu službu tuženika u vezi otkaza, da bi nakon toga zastupanje tužitelja preuzeo sadašnji punomoćnik tužitelja, slijedom čega su žalbeni navodi tužitelja u tom smislu neosnovani.

17. Također, u odnosu na žalbene navode tužitelja da je pobijana odluka nezakonita i neosnovana jer je u obrazloženju pobijane Odluke o otkazu navedeno samo to da je "…Poslodavac prije otkazivanja proveo savjetovanje s Radničkim vijećem (čl. 150. St. 1 ZR)…", ali nije navedeno kad, na koji način i s kojim rezultatima takvog savjetovanja, odnosno koji je bio stav Radničkog vijeća u odnosu na planirano donošenje pobijane Odluke. Međutim, kako je već navedeno, odluka o otkazu je pravilno obrazložena sukladno odredbi čl. 120. st. 2. ZR, a tijekom postupka je jasno utvrđeno da je dopisom od 5. travnja 2022. tuženik uputio zahtjev Glavnom radničkom vijeću tuženika za očitovanjem o namjeravanoj odluci o otkazu tužitelju u kojem se od radničkog vijeća sukladno čl. 150 st. 5. ZR traži očitovanje o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu tužitelju, s obzirom da se isti nakon isteka godišnjeg odmora 23. ožujka 2022. nije javio poslodavcu na rad niti je na bilo koji način izostanak opravdao te iz očitovanja radničkog vijeća tuženika o namjeravanoj odluci o otkazu tužitelju od 7. travnja 2022., proizlazi da Radničko vijeće daje svoju suglasnost s namjeravanom odlukom o otkazu tužitelju, slijedom čega je utvrđeno da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu proveo savjetovanje s radničkim vijećem, tako da su neosnovani navodi da postupanje tuženika prije i prilikom donošenja Odluke o otkazu nezakonito i neosnovano u cijelosti te da pobijana Odluka nema nikakvo uporište niti u činjeničnom niti u materijalnopravnom smislu.

18. Slijedom svega navedenog, po shvaćanju ovog suda odluka poslodavca o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu pravilna i zakonita, jer je utemeljena na odredbi čl. 116. st. 1. ZR, pa je sud prvog stupnja ocjenjujući da navedeno ponašanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 7. travnja 2022. tužitelju nezakonita i nedopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao kao i zahtjev za vraćanjem na rad.

19. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu.

20. Zbog navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

22. Isto tako, zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. III. izreke).

U Zagrebu 7. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat