Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4582/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika L. L. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku u K., protiv tuženih-protutužitelja 1. G. B. iz P., OIB: …, 2. R. B. iz R., OIB: … i 3. L. (L.) P. iz P., OIB: … (L. K., F. P., N. Y. S.), svi zastupani po punomoćnici M. B. G., odvjetnici u R., radi utvrđenja i zabrane uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženih-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P- 1362/19-64 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženih-protutužitelja G. B. iz P., R. B. iz R., i L. (L.) P. iz P., OIB: … (L. K., F. P., N. Y., S.) kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-1362/19-64 od 27. listopada 2023. u dijelu pod točkama I. do IV. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tuženih-protutužitelja za naknadu troška žalbe i tužitelja-protutuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj-protutuženik, kao vlasnik povlasne nekretnine oznake z.č. 7607 k.o. P., na teret poslužnih nekretnina tuženih- protutužitelja (pobliže opisanih i označenih, slovima i bojom u izreci te presude) stekao pravo služnosti prolaza staze istima i naloženo je da se po pravomoćnosti presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku izvrši uknjižba prava te služnosti (točke I. i II. izreke), odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženih-protutužitelja kojim traže da se tužitelju-protutuženiku zabrani prelaženje preko poslužnih nekretnina iz točke I. izreke i zahtjev da mu se naloži da tuženicima-protutužiteljima naknadi troškove parničnog postupka (točke III.I. i III.II. izreke), naloženo je tuženicima-protutužiteljima da tužitelju-protutuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.642,38 eur/ 27.443,51 kn (točka IV. izreke), a preko tog je iznosa, do zatraženih 5.158,00 eur/ 38.862,96 kn, zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama I. do IV. izreke žale se tuženici-protutužitelji pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i da prihvati protutužbeni zahtjev, kao i da shodno tome preinači odluku o troškovima parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a traže i naknadu troška nastalog im podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tužitelj-protutuženik osporava osnovanost žalbe tuženih- protutužitelja i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu te traži naknadu troška nastalog mu podnošenjem žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovoga postupka po tužbi tužitelja-protutuženika je zahtjev za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza stazom na nekretninama tuženih- protutužitelja, pobliže označenim u izreci pobijane presude, kao poslužnima, u korist svoje nekretnine kao povlasne i zahtjev za upis te služnosti u zemljišne knjige, dok je predmet protutužbe zahtjev da se tužitelju-protutuženiku zabrani prolaz tim putem, što sve prate zahtjevi za naknadu troškova postupka.

5.a Sud prvoga stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev jer je utvrdio da su prednici tužitelja-protutuženika izvršavali sadržaj predmetne služnosti na način da su neometano prolazili putem koji ide preko nekretnina tuženih dulje od 20 godina, kao i da se na isti način kao i njegovi prednici tužitelj-protutuženik nastavio koristiti spornim prolazom za potrebe svoje nekretnine od kada ju je kupio (2006.) pa sve do 2017. Slijedom tako utvrđenih činjenica sud utvrđuje da je već za vrijeme izvršavanja sadržaja služnosti od strane A. M. (prednice tužitelja-protutuženika) predmetna služnost stečena dosjelošću i to još u smislu pragrafa 480. i 492. Općeg građanskog zakonika.

5.b Nadalje obrazlaže da činjenica da je tuženicima-protutužiteljima 2017. počelo smetati da se stazom koriste, osim tužitelja-protutuženika, i treće osobe koje tuda prolaze u svrhu dostave robe za tužiteljev-protutuženikov ugostiteljski objekt, zbog nereda koji se time stvara, nije od utjecaja na već stečenu služnosti te da zbog toga tuženici-protutužitelji ne mogu negirati postojanje prava služnosti prolaza stečenog bitno prije no što je tužitelj nekretninu i kupio. Također obrazlaže da tuženici- protutužitelji ne mogu s uspjehom tražiti zaštitu od uznemiravanja na način kako to protutužbenim zahtjevom traže. Ovo jer da se protutužbenim zahtjevom traži zabrana uznemiravanja na način da se tužitelju-protutuženiku zabrani prolaženje spornom stazom, čemu da nije moguće udovoljiti u situaciji kada je služnost prolaza stazom već stečena, a da zabranu uznemiravanja zbog onečišćavanja prolaza i prolaska dostavljača na način da se traži prestanak takvog uznemiravanja tuženici- protutužitelji protutužbom ne traže.

5.c Zaključno sud obrazlaže da okolnost da tužitelj ima drugu vezu s javnim putem te da mu prolaženje preko predmetnog dijela poslužne nekretnine nije nužno nije posebno razmatrana i to jer se protutužbenim zahtjevom ne zahtjeva ukidanje prava služnosti.

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane odluke ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 354. st. 2. toga Zakona.

7. Glede navoda žalbe da sud nije dao obrazloženje o poštenju posjeda tužiteljevih- protutuženikovih prednika i da nije obrazložio je li se radilo o pravu prolaženja po dozvoli do opoziva, kako u odnosu na njega, tako i u odnosu na njegove prednike, žaliteljima valja odgovoriti da iz odgovora na žalbu ne proizlazi činjenična tvrdnja da su prednici tužitelja-protuženika nekretninu koristili na zahtjev do opozva ili tvrdnja da bi njihov posjed prava služnosti bio nepošten. Tuženici-protutužitelji jedino tvrde da prednici tužitelja uopće nisu koristili taj prolaz kao uobičajeni prolaz do svoje nekretnine i to jer su imali pristup kući, i iz nje vrtu, s drugog puta, koji da su i koristili.

7.a Slijedom toga, imajući na umu da sud odlučuje samo u okviru činjenica koje su sporne, a u odgovoru na tužbu tuženici nisu osporili poštenje prednika tužitelja- protutuženika (koje se pretpostavlja sve dok nije osporeno), niti su tvrdili da su njegovi prednici stazom prolazili na temelju zamolbe do opoziva, to ni sud u takvoj situaciji nije bio dužan utvrđivati činjenice koje nisu sporne niti iste obrazlagati. Stoga je neosnovano pozivanje tuženih-protutužitelja na povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a u ovom dijelu.

8. Navodima odgovora na tužbu nije dovedeno u pitanje niti poštenje tužitelja- protutuženka, a niti su tuženici-protutužitelji dokazima koji su po njihovu prijedlogu provedeni dokazali da je tužitelj bio nepošten. Poštenje posjeda se pretpostavlja pa onaj tko tvrdi suprotno, ako to tvrdi, to treba i dokazati. Tuženici-protutužitelji odgovorima na žalbu, niti do zaključenja prethodnog postupka, nisu izrijekom osporili poštenje posjeda tužitelja-protutuženika i istinitost te činjenice stoga nisu dokazivali. Dapače u odgovoru na tužbu su naveli da se korištenju prolaza za osobne potrebe od strane tužitelja nisu protivili (što je nesporno period od kada je tužitelj kupio nekretninu od svojih prednika 2006. do 2017. kada su mu tuženici uputili dopis kojim opozivaju pravo tužitelja da prolazi), već su se protivili prolaženju ostalih osoba koje su tu dolazile radi potreba ugostiteljskog obrta tužitelja-protutuženika. Stoga u takvoj situaciji sud nije počinio povrede iz prethodne odredbe kada nije utvrđivao činjenice i dao neke posebne razloge o poštenju posjeda tužitelja, jer se posjed tužitelja- protutuženika u takvoj situaciji smatra poštenim.

9. Također, iz dokaza koji su provedeni ne proizlazi istinitost tvrdnje da bi tužitelj prolaz koristio na zamolbu do opoziva. Nitko od stranaka u iskazima nije naveo da je tužitelj-protutuženik uputio takav zahtjev tuženicima-protutužiteljima i kada, a to ne proizlazi niti iz iskaza saslušanih svjedoka ili nekih pisanih isprava u spisu. Time nema dokaza niti da je dano pravo korištenja tužitelju do opoziva. Slijedom toga se ni opoziv koji su 2017. tuženici-protutužitelji uputili tužitelju-protutuženiku (točka 10. obrazloženja prvostupanjske odluke) ne može podvesti pod institut korištenja posjed na zamolbu do opoziva iz čega bi proizlazila neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika. Zbog toga sud prvoga stupnja u tom smislu, bez obzira što nije utvrđivao činjenice u ovom dijelu nije donio nezakonitu odluku.

10. Suprotno navodima žalbe pravilno je i utvrđenje suda prvoga stupnja da je posjed prava služnosti, preko 20 godina, neometano vršen još po prednicima tužitelja- protutuženika (i to ne samo E. M.1 i E. M. , soba koje su tužitelju prodale njegovu nekretninu, već i za vrijeme kada su se stazom/prolazom koristili njihovi roditelji, a i ranije).

11. Nije, naime, sporno da predmetna staza, koja prolazi preko nekretnina u vlasništvu tuženih-protutužitelja, u naravi predstavlja prolaz između kuća u vlasništvu tuženih-protutužitelja, kojim oni ostvaruju direktan pristup u svoje nekretnine, a nije sporni niti da ta staza završava kod zida na kojem su željezna vrata kroz koja tužitelj- protutuženik ima pristup stražnjem dijelu svoje nekretnine (fotografski prikaz na slikama nalazi se u prilogu nalaza i mišljenja u spisu).

11.a Uz to tuženici-protutužitelji ne spore da je baka tuženice-protutužiteljice R. B. 1929. kupila, sada nekretninu u suvlasništvu B., od prednika tužitelja-protutuženih (M.) i da je otvor na kojem su sada spomenuta željezna vrata, postojao već i tada te da je postojeća željezna vrata, umjesto ranijih drvenih, postavio svjedok E. M.2 (prednik tužitelja-protutuženika, točke 12. do 16. i točka 18. obrazloženja).

12. Imajući na umu navedeno, kao i činjenicu da je svjedok J. K. (sin tuženice R. B.) iskazao da su prolaz dozvoljavali zbog dobrosusjedskih odnosa i da njegova baka (majka tuženice R. B.) nije dala da se išta mijenja jer da se nikada nije svađala sa susjedima, uz što do 2017. tuženici nisu ni tužitelju-protutuženiku branili prolaz predmetnom stazom (dopis iz točke 10 obrazloženja pobijane odluke, iskaz svjedoka J. K.), što sve pravilno utvrđuje i sud prvoga stupnja, to pravilno sud prvoga stupnja utvrđuje da su istiniti iskazi E.1 i E. M. iz kojih proizlazi da je njihova majka A. (umrla 1982.) a i ostali članovi obitelju M. prije nje (iskaz svjedoka M. K.) neometano koristili taj prolaz, po potrebi, za pristup stražnjem dijelu nekretnine koja je sada vlasništvo tužitelja-protuženika i to u periodu bitno duljem od preko 20 godina prije no što je tužitelj-protutuženik nekretninu kupio.

13. Navodima žalbe kojima se ukazuje da sud zanemaruje da je radi spora u obitelji M. taj prolaz neko vrijeme bio zatvoren ne umanjuje se pravilnost prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja. Ovo je se radilo o sporu između A. i M. M. vezano uz korištenje vrta koji se nalazi sa stražnje strane tužiteljeve-protutuženikove nekretnine, ali i o sporu koji ni na koji način nije ukazivao na namjeru A. da se spornim prolazom prestane koristiti. Nakon završetka spora daske koje su M. priječile prolaz do vrta kroz postojeći prolaz su uklonjena, pokojna je A. M. isti prolaz nastavila koristiti, a sada su postavljena željezna vrata kroz koja tužitelj-protutuženik prolazi i danas i koja je postavio njegov prednik E. M.2 .

14. Također žaliteljima valja odgovoriti da je u opisanoj situaciji i ovome sudu neuvjerljiv iskaz I. J. da ne zna ništa o vratima, iako je njezina kuća preko puta prijepora i da nikada nije vidjela E.1 i E. M. da prolaze spornom stazom, a ni tvrdnja I. U. C. da je samo jednom vidjela E. M.2 i njegovu suprugu da prolaze spornom stazom ne utječe na zaključak drugačiji od onog do kojeg je došao sud prvoga stupnja iz razloga na koje je ukazano pod točkama 11., 11.a i 12. ovog obrazloženja.

15. Zaključno točna je činjenica da je tužitelj-protutuženik, kada je došlo do spora oko korištenja staze između njega i tuženih-protutužitelja (2017.), pitao M. K. može li se služiti drugim prolazom, za koji je tužitelj-protutuženik mislio da je općinski (iskaz tužitelja točka 19.), a da mu je ovaj rekao da ima svoj prolaz (misli se na sporni prolaz). Međutim, ta okolnost ne umanjuje činjenicu da je sadržaj prava služnosti preko sporne staze koja ide preko nekretnina u vlasništvu tuženih, u tom trenutku, vršen preko 20 godina i to neometano od strane tuženih-protutužitelja, slijedom čega su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava služnosti dosjelošću.

16. Kako je dakle tužitelj-protutuženik u ovom predmetu dokazao da je posjed služnosti prolaza spornim putem vršen kontinuirano i neometano po njegovi prednicima preko 20 godina i prije no što je on nekretninu kupio i spornu stazu nastavio koristiti na isti način, to je sud prvoga stupnja u takvoj situaciji pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio zakonito kada je prihvatio tužbeni zahtjev. 17. U takvoj situaciji, kada je tužitelj-protutuženik dokazao da je služnost koja je predmet spora stečena još za vrijeme njegovih prednika i da je on nastavio izvršavati sadržaj iste tada i po shvaćanju ovoga suda tuženici-protutuženici ne mogu uspjeti sa zahtjevom kojim traže zaštitu od uznemiravanja na način da se tužitelju-protutuženiku zabrani prolaz predmetnim putem pa je i u tom dijelu sud prvoga stupnja pravilno odlučio kada je njihov protutužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

18. Konačno, kako tuženici-protutužitelji nisu postavili zahtjev za ukidanje prava služnosti prolaza predmetnim putem to na pravilnost prvostupanjske odluke nisu od utjecaja navodi žalbe kojima se ukazuje na razloge zbog kojih bi služnost, eventualno, trebalo ukinuti te na navode žalbe u tom dijelu ovaj sud nije smatrao potrebnim odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

19. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

20. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom kako po osnovi tako i po visini te je kao takva i potvrđena (čl. 380. točka 2. ZPP-a).

21. Trošak žalbe tuženicima-protutužiteljima nije priznat jer sa žalbom nisu uspjeli (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), dok tužitelju-protutuženiku trošak odgovora na žalbu nije priznat jer nije bio potreban (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. toga Zakona).

U Zagrebu, 7. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević, v.r.