Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4346/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja M. G. /OIB…/ iz P.-P., koga zastupa J. V., odvjetnik iz P.-P., protiv tuženika trgovačkog društva, P. l. d.o.o. /OIB…/ sa sjedištem u Z., koga zastupa T. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S., K., B. i P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-374/2023-5 od 22. svibnja 2023., nadnevka 7. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja, preinačuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-374/2023-5 od 22. svibnja 2023. i rješava:
Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti podnesen po tuženiku.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim se rješenjem Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo oglasio mjesno nenadležnim (stavak I. izreke) i odlučio da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (stavak II. izreke).
2. Protiv rješenja žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 2. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a). Tužitelj predlaže preinaku prvostupanjskog rješenje slijedom žalbenih navoda.
3. U odgovoru na žalbu, tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 248,86 eura.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja utvrđena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 46. i člankom 48. ZPP- a, i s njom u vezi pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a na što opravdano ukazuje tužitelj.
6. Naime, prema zajedničkim odredbama o nadležnosti sadržanim u odredbi članka 15. stavku 2. ZPP-a, o sudskoj nadležnosti (apsolutna, stvarna, mjesna) i neovisno o stadiju postupka u kojem se ispituje, sud u pravilu odlučuje s obzirom na činjenično stanje u vrijeme podnošenja tužbe sudu i po propisima koji važe u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj 29. listopada 2022. podnio tužbu protiv tuženika, predmet spora koje je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni stope redovne kamate, vezivanje glavnica i anuiteta kredita za valutu CHF, i restitucijski zahtjev za isplatu, kao posljedica nepoštenosti (ništetnosti) tih odredbi Ugovora o kreditu broj 18069, koji je nesporno sklopljen 15. ožujka 2006. između tužitelja kao korisnika kredita (potrošača) i tuženika kao kreditora, za iznos protuvrijednosti u kunama od 22.507,94 CHF, sa rokom vraćanja kroz 84 mjeseca, svrha kojeg je bila kupnja osobnog automobila marke S. C. 1.9 SDI i da je prebivalište tužitelja u vrijeme podnošenja predmetne tužbe u P.,..
8. U vrijeme odlučivanja o mjesnoj nadležnosti (svibanj 2023.) bila je na snazi odredba članka 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., u daljnjem tekstu: ZPK-a), koja je procesne naravi i primjenjuje se od 30. rujna 2015. u svim postupcima u kojima se o nadležnosti odlučuje nakon 30. rujna 2015., a među kojima je i predmetni postupak s obzirom da je 29. listopada 2022. podnesena tužba, prema kojoj u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište (stavak 1.), a od koje odredbe se može odstupiti samo sporazumom sklopljenim nakon nastanka spora (stavak 4. točka 1.).
9. Po ocjeni drugostupanjskog suda, na što opravdano ukazuje tužitelj, a suprotno odluci prvostupanjskog suda o mjesnoj nenadležnosti, pogrešno utemeljenoj na općem pravilu o mjesnoj nadležnosti za pravnu osobu (članak 48. stavak 1. ZPP-a) i tumačenju pravila o mjesnoj nadležnosti po tuženiku, iskazanom u odgovoru na žalbu, za postupanje u predmetnoj parnici je mjesno nadležan Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, budući da je nesporno prebivalište tužitelja (potrošača) u vrijeme podnošenja tužbe protiv tuženika na području tog suda i da niti jedna od stranaka ne navodi da bi nakon što je spor nastao bio postignut sporazum o mjesnoj nadležnosti i da se ne nalaze razlozi da se u nedostatku opće nacionalne odredbe o mjesnoj nadležnosti za suđenje u sporovima nastalim u povodu potrošačkog kreditiranja, kakav je i predmetni, potrošaču koji pokreće sudski postupak uskrati pravo izbora mjesne nadležnosti suda njegovog prebivališta po odredbi članka 19. l ZPK-a, s obzirom da ta odredba nije iznimka od pravila međunarodnog prava, odnosno propisa Republike Hrvatske o međunarodnoj nadležnosti, kako je u biti tumači prvostupanjski sud, već je treba shvatiti kao pravilo koje upućuje na mjesnu nadležnost suda na području kojeg potrošač ima prebivalište, neovisno o njegovom državljanstvu i državi u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen.
10. Svako drugačije tumačenje odredbe članka 19. l ZPK-a dovodi ne samo do pretjeranog formalizma u odlučivanju kao posljedice primjene pozitivnog prava bez sagledavanja pravnog problema u cjelini s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese, već i do ograničavanja u ostvarivanju prava u duhu i smislu prava zajamčenih odredbama članka 14. stavkom 2., člankom 16. stavkom 2. i člankom 26. Ustava[1] .
11. Stoga je, uvažena žalba tužitelja i preinačeno prvostupanjsko rješenje tako što je odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo za postupanje u predmetnoj parnici, podnesen po tuženiku, odnosno odlučeno kao u stavku I. izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).
12. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice zbog čega trošak iste nije priznat tuženiku (članak 166. stavak 2. u vezi s člankom 381. i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a /stavak II. izreke rješenja/).
U Zagrebu 7. svibnja 2024.
Sutkinja:
Slavica Garac, v.r. 1 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 28/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.)
