Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2712/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. banka Z. d.d., OIB: … iz Z., koga zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika V. V., OIB: …, s prebivalištem u S. Đ., a boravištem u Z., koga zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Povrv-95/2020-42 od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja P. banke Z. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Povrv-95/2020-42 od 12. svibnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. M. iz O. P. broj Ovrv-768/2020 od 30. studenog 2020. koji glasi:

"Nalaže se ovršenicima da ovrhovoditelju solidarno namire novčanu tražbinu u iznosu od 31.473,24 EUR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tečajne liste P. d.d. na dan plaćanja što je na dan 19.11.2020. iznosilo 238.053,17 kn, kako slijedi: glavnice u iznosu od 30.872,35 EUR ili 233.508,24 kn

zateznih kamata u iznosu od 155,68 EUR ili 1.177,51 kn

naknada u iznosu od 445,21 EUR ili 3.367,42 kn

sve to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice i naknada od dana 20.11.2020. do isplate po stopi u visini prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i radi troškova ovog ovršnog postupka, i to nastalih troškova sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te predvidivih troškova sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućom od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate, a sve to u roku od 8 dana od dostave ovog rješenja."

II Odbacuje se tužba tužitelja za naplatom predmetnog duga sadržanog u platnom nalogu javnog bilježnika K. M. iz O. P. broj Ovrv-768/2020 od 30. studenog 2020. kao nedopuštena.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi nastali parnični trošak u iznosu od 1.866,41 EUR / 14.062,47 kn1, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude se žali tužitelj.

3. Tužitelj se žali protiv presude zbog žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 299. st. 2. ZPP na koju neosnovano ukazuje tužitelj u žalbi.

8. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja:

-da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini između ostalih i ad/1. tuženika kao ad/1. ovršenika (a i protiv njegove supruge kao ad/2. ovršenika), no kako je samo tuženik uložio prigovor u odnosu na njega nastavljen je parnični postupak kao u povodu platnog naloga, a sve temeljem odredbe čl. 58. st. 4. Ovršnog zakona

-da iz predmetnog Ugovora o kreditu broj: 9021033049 proizlazi da je tužitelj kao kreditor stavio tuženiku kao korisniku kredita i S. K. V. kao solidarnom dužniku iznos od 36.506,00 EUR na raspolaganje, dakle, odobrio im je kredit u tom iznosu

-da je u čl. 8.2. Ugovora o kreditu je navedeno da radi osiguranja plaćanja tražbine iz tog ugovora tuženik kao korisnik kredita uručuje banci zadužnicu izdanu od korisnika kredita i solidarnog dužnika te potvrde solemnizirane kod javnog bilježnika sukladno odredbama Ovršnog zakona,

-da iz dopisa tužitelja tuženiku od 2. listopada 2020. proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu otkazan zbog neispunjavanja obveza preuzetih predmetnim Ugovorom o kreditu, a sve prema obavijesti o iznosu i strukturi duga po Ugovoru o kreditu od 19. listopada 2020.

-da iz knjigovodstvene kartice za predmetni kredit sa planom otplate i nalaza i mišljenja vještaka I. konta d.o.o., proizlazi da je preostali dug za kredit broj: 9021033049 na dan 1. siječnja 2023. iznos od 31.417,92 EUR / 236.718,32 kn i to s osnova glavnice iznos od 30.872,35 EUR / 232.607,72 kn i s osnova zateznih kamata iznos od 545,57 EUR / 4.110,60 kn

-da je uvidom u specifikaciju Fine za pljenidbu po zadužnici i uvidom u isplatnu listu za mjesec veljaču 2023. za tuženika utvrđeno da je tužitelj izravnom naplatom zadužnice kao osnove za plaćanje broj: Ov-18474/16-Z012 ovu zadužnicu dostavio Fini 25. studenog 2019. radi ovrhe, odnosno naplate svoga duga i da je po toj zadužnici tužitelju upravo po predmetnom kreditu broj: 9021033049 vršena uplata, odnosno uplaćeno je u periodu od 11. svibnja 2021. do 14. ožujka 2022. ukupno iznos od 5.272,47 kn, a i iz isplatne liste za mjesec veljaču 2023. za tuženika je utvrđeno da je tužiteljev poslodavac ustegnuo iznos od 737,33 kn s plaće tuženika u korist tužitelja s osnova kredita,

-dakle da je tužitelj dana 25. studenog 2019. FINA-i dostavio zadužnicu izdanu u kreditu broj: 9021033049 ovjerenu kod javnog bilježnika br. Ov-18474/16- Z012., radi izravne naplate svoje tražbine, a nesporno je da se radi upravo o kreditu koji je predmet ovog postupka, dakle, zadužnica je poslana na naplatu prije nego je podnesen prijedlog za ovrhu javnog bilježnika, odnosno prije podnošenja platnog naloga, a isti je podnesen 30. studenog 2020., a što tužitelj nije osporio.

9. Polazeći od navedenog, sud prvog stupnja zaključuje da je podnošenja prijedloga za izdavanje platnog naloga bilo nepotrebno jer tužitelj kao vjerovnik ima zadužnicu- ovršnu ispravu koja se realizira naplatom kod Fine pa u tom slučaju tužitelj nema pravni interes kao vjerovnik voditi i parnicu radi ishođenja kondemnatorne presude za istovjetno potraživanje. To stoga jer prema odredbi čl. 183. a OZ zadužnica koju je nesporno tužitelj dostavio Fini radi naplate još 25. studenog 2019. predstavlja ovršnu ispravu i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi radi čega tužitelj nema mogućnosti tražiti kondemnatornu zaštitu, a koju ustvari traži u ovom postupku jer nema pravni interes za vođenjem ove parnice jer raspolaže ovršnom ispravom, pogotovo što je ova ovršna isprava, dakle, zadužnica dostavljena FINI radi ovrhe, odnosno naplate upravo tražbine koju tužitelj i u ovom postupku svojim kondemnatornim zahtjevom potražuje.

10. Slijedom iznesenog, ukida platni nalog javnog bilježnika K. M. iz O. poslovni broj Ovrv-768/2020 od 30. studenog 2020. (čl. 451. st. 3. ZPP), tužbu tužitelja odbacuje kao nedopuštenu, pozivom na odredbu čl. 288. st. 2. ZPP i odlučuje kao u izreci.

11. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

12. Iz čl. 8.2. Ugovora o kreditu proizlazi da je, između ostalog, sredstvo osiguranja tražbine iz predmetnog Ugovora zadužnica izdana od strane korisnika kredita i solidarnog dužnika te potvrđena (solemnizirana) kod javnog bilježnika sukladno odredbama Ovršnog zakona, a na kojem Ugovoru je javni bilježnik ovjerio potpise ovdje tuženika dana 27. prosinca 2016.

13. Tužitelju je stoga svakako moralo bilo poznato i u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu (24. prosinca 2020.), da je navedena zadužnica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 19. prosinca 2016. predana kao sredstvo osiguranja njegovog novčanog potraživanja prema tuženiku na temelju navedenog Ugovora, a na navedeno ukazuje i sadržaj otkaza Ugovora o kreditu (da će baka poduzeti daljnje mjere radi aktiviranja sredstva osiguranja), kao i podneska tužitelja od 18. travnja 2023.

14. Tuženik je tijekom postupka istakao da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice jer raspolaže zadužnicom dostavljenom FINI radi ovrhe, odnosno naplate upravo tražbine koju tužitelj i u ovom postupku svojim kondemnatornim zahtjevom potražuje. Tužitelj nije osporio navode tuženika da raspolaže zadužnicom dostavljenom FINI radi ovrhe, odnosno naplate upravo tražbine koju potražuju i u ovom postupku, pa time što je sud prihvatio dokaze na tu okolnost, koje je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, suprotno žalbenim navodima tužitelja u postupku nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 299. st. 2. ZPP.

15. U konkretnom slučaju, a s obzirom na činjenicu postojanja zadužnice kao instrumenata osiguranja naplate potraživanja iz zaključenog Ugovora o kreditu, bilo je potrebno raspraviti prigovor tuženika o nepostojanju pravnog interesa za vođenje parnice u kojoj bi tužitelj ishodio još jednu ovršnu ispravu, s obzirom da raspolaže sa zadužnicama koje predstavljaju ovršne isprave na temelju kojih se može tražiti ovrha i na drugim predmetima ovrhe, a ne samo na novčanim sredstvima ovršenika.

16. Naime, jedno od temeljnih načela parničnog postupka je načelo pravnog interesa prema kojem se pravo na traženje sudske pravne zaštite može priznati samo ako se pravna korist, koju očekuje osoba koja traži pravnu zaštitu, ne može na neki drugi, svrsishodniji način ostvariti. Pravni interes je procesna pretpostavka o čijem postojanju ovisi dopuštenost pokretanja i vođenje parnice te donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Postojanje pravnog interesa je opća procesna pretpostavka za suđenje u određenoj pravnoj stvari na koju sud pazi po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka, ali i po prigovoru stranaka. Kad konstatira nedostatak pravnog interesa sud je dužan odbaciti tužbu, odnosno drugi zahtjev.

18. Odredbom čl. 288. st. 2. ZPP izrijekom se predviđa da je sud dužan odbaciti tužbu ako utvrdi da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje (tzv. deklaratorna tužba), time da je u praksi domašaj ove odredbe proširen i na sve vrste tužbi.

19. Iako tužitelj u pravilu ima pravni interes tražiti kondemnatornu zaštitu i nije ga dužan posebno dokazivati (njegovo se postojanje presumira), u određenim slučajevima pravni interes mu ipak može nedostajati zbog postojanja neke od negativnih procesnih pretpostavki (procesnih smetnji) za vođenje parnice (litispendencija, sudska nagodba, pravomoćno presuđena stvar).

20. Tužitelju će nedostajati pravni interes, između ostalog, ako već raspolaže ovršnom ispravom. Drugim riječima, u području pravne zaštite ne postiže se veća učinkovitost pravomoćnom i ovršnom presudom u odnosu na dana sredstva osiguranja, pa ne postoji pravni interes tužitelja za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda ako već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist.

21. Kako to proizlazi iz sadržaja spisa riječ je o solemniziranoj zadužnici broj OV- 18474/16-ZO12 iz čl. 214. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, -dalje: OZ/12), koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice, pa se sud prvog stupnja pogrešno pozvao na odredbu čl. 183. a. OZ/96, no navedeno je bez utjecaja na pravilnost odluke o nedostatku pravnog interesa za vođenje ove parnice.

22. Odredbom čl. 214. st. 1. OZ/12 je propisano:

"Dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.".

23. Stoga tužitelj i bez donošenja presude u ovoj pravnoj stvari raspolaže ovršnom ispravom-zadužnicom na temelju koje može zatražiti ovrhu ne samo na računima tuženika, već i na nekretnini tuženika i svim drugim predmetima ovrhe, sukladno odredbi čl. 214. st. 1. i 7. OZ, te da stoga nema pravni interes za vođenje ove parnice.

24. U svezi s navedenim nužno je navesti da zadužnica predstavlja vrlo snažan instrument u vjerovnikovim rukama i da vjerovniku ne treba dopuštati bilo kakvu zlouporabu, pa ni onu postupovnu jer po navedenim svojstvima koji su joj priznate citiranim odredbama OZ odnosno podrazumijeva se njezino primarno iskorištenje kao platno prometnog instrumenta a potom, ako naplata tim putem ne uspije, ako instrument ovrhe, kao ovršna isprava.

25. Pobijana odluka suda prvog stupnja u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem postojanje ovršne isprave predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje parnice u smislu nedostatka pravnog interesa. Pritom nije od utjecaja radi li se o kondemnatornom tužbenom zahtjevu (Revt 300/2018-8 od 5. prosinca 2018., Revt 527/16-2 od 4. listopada 2017, Revt 371/13-2 od 10. siječnja 2018., Rev 2414/2016-2 od 11. listopada 2021. Rev 1133/2020-2 od 2. veljače 2021. Rev- 3231/2016-2 od 15. siječnja 2020. i dr.).

26. Kako je tuženik tijekom postupka istakao prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda jer već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist, sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 451. st. 3. ZPP kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te primjenom odredbe čl. 288 st. 2. u vezi s čl. 187. st. 2. ZPP tužbu tužitelja odbacio zbog nedostatka pravnog interesa za vođenje ove parnice.

27. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

28. Tužitelj u žalbi osporava odluku o troškovima postupka isključivo osporavajući odluku o glavnoj stvari. Takvim navodima žalbe, budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

29. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa trošak žalbenog postupka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

30. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 7. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.