REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

Povrv-490/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja PERČIĆ d.o.o., OIB 34745719815, iz Ičića, Ulica Brdo 9 zastupanog po punomoćniku Krešimiru Raspudiću, odvjetniku iz Opatije, Vladimira Nazora 3, protiv tuženika ViSal, d.o.o., OIB 17175080803, Palmotićeva ulica 3, Zagreb zastupanog po punomoćnicima iz OD Špehar&Špehar&Rukavina iz Zagreba, Masarykova 7, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 30.travnja 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 07.svibnja 2024. objavljene presude

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u toč. 1. rješenja o ovrsi javnog bilježnika javni bilježnik Vladimir Marčinko iz Zagreba, Palmotićeva 43a pod brojem Ovrv- 15863/2021 od 11. siječnja 2022, u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi iznos od 2.800,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 01.10.2021. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 2,65 eur obračunatom do 30.09.2021. na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, s pozivom na broj null, u roku osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 157,61 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dostave rješenja o ovrsi, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, s pozivom na broj null, u roku od osam dana od dana dostave rješenja, te se navedeni dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.474,73 EUR sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 37,23 EUR od 20.01.20022. do 31.12.2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te na iznos od 1.437,73 EUR od 07.05.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova za iznos od 312,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja, javni bilježnik Vladimir Marčinko iz Zagreba, Palmotićeva 43a izdao je rješenje o ovrsi broj 15863/2021 od 11. siječnja 2022. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 21.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.187,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do isplate.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, pa je ovaj sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru i tijekom osporava rješenje o ovrsi u cijelosti navodeći, u bitnom, da je računom br. 487-1-1 od 30.09.2021. u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju i to za 1130 m3, iskop i odvoz zemlje za 100,00 kn po kubiku te utovar 420 m3 za 40,00 kn iako je platio 50, 00 kn, što iznosi 21,000,00 kn, sveukupno je platio 134.000,00 kn. Ističe da je s osobom koja je povezala tužitelja i tuženika FC imao dugogodišnji poslovni odnos i dogovorenu cijenu iskopa i odvoza od 60 kn po m3 te 40 kn po m3 za utovar i odvoz iskopanog materijala te da je upravo zbog toga došlo do nesporazuma oko cijene. Navodi da je zadatak tužitelja za već iskopani dio zemlje bio isključivo odvoz iskopanog materijala po cijeni od 40,00 kn po kubiku te da tužitelj po utuženom računu pokušava naplatiti iznos radova koji nisu bili dogovoreni i da nisu izvedeni po tužitelju, dakle, tužitelj nije izvršio radove koje pokušava naplatiti te stoga jer obveza nije nastala nije platio sporni račun.

4. U tijeku postupka, nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev navodeći da su stranke prije početka radova na Kantridi dogovorile da će na mjesto rada izaći ovlašteni geodet koji će snimiti stanje na terenu kojim će utvrditi količine iskopa na početku i na kraju radova da ne dođe do prijepora količina i da je ugovorena cijena 100,00 kn po m3.

Navodi da u ovom postupku potražuje razliku po geodetskom izračunu kao što je navedeno u računu br.513-1-1 od 30.09.20201.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to: račun br. 513-1-1 (list 7 spisa), Izvještaj geodeta CC od 18.8.2021. (list 72-81 spisa), Fotografije (list 85-93 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 17.6.2021. (list 94-97 spisa), proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja SC (list 115 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika VC (list 115-116 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka zamolbenim putem CC (list 127 spisa) i KC (list 128 spisa).

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP), tužbeni zahtjev je utvrđen neosnovanim u cijelosti.

7. Predmet ovog postupka jest potraživanje tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 21.100,00 kn na ime izvršenih usluga iskopa i odvoza, po računu broj 513-1-1 od 30.09.2021 (list 7 spisa). kojom je obračunata razlika po geodetskom izračunu.

8. Između stranaka nije sporno postojanje poslovnog odnosa u kojem je tužitelj za tuženika obavljao poslove iskopa, utovara i odvoza na gradilištu Kantrida. Nije sporno da je tuženik temeljem računa br.487-1-1 od 30.09.2021. već platio na ime izvršenih usluga iznos od 134.000,00 kn. Nije sporno da je po računu br. 487-1-1 tuženik platio iskop i odvoz za 1.129 m3, a da je za oko 422 m3 tuženik platio samo utovar i odvoz. Nije sporno da je dio zemlje već bio iskopan po drugom izvođaču. Nije sporno da je ukupno iskopano i odvezeno 1.551 m3 materijala.

9. Među strankama je sporna osnova i visina, a imajući u vidu istaknute prigovore tuženika.

10. Uvidom u utuženi račun (list 27 spisa) proizlazi da tužitelj tuženiku zaračunava usluge rada iskopa, odvoza i pripremnih radova na gradilištu Kantrida- preostalu razliku po geodetskom izračunu za 211 m3 u iznosu od 21.000,00 kn.

11. Računi ili izvodi iz poslovnih knjiga su jednostrana izjava volje tužitelja koja predstavlja poziv na plaćanje, i nije dokaz o postojanju poslovnog odnosa između stranaka i obveza niti nastaje niti prestaje evidentiranjem u poslovnim knjigama.

12. Posao koji su stranke ugovorile se smatra ugovorom o djelu, a prema odredbi članka 590. ZOO-a. Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje da obavi određeni posao, a naručilac se obvezuje da mu za to plati naknadu. Bitni sastojci ovog ugovora su djelo i naknada. U ovom predmetu djelo je obveza izvođača, ovdje tužitelja, da izvrši usluge koje je zaračunao u utuženim računima. Drugi bitni sastojak je plaćanje naknade. Glavna je obveza izvođača da djelo izvede i to kako je ugovoreno i prema pravilima struke (čl.597.st.1. ZOO).

13. Odlučna je činjenica je što su stranke ugovorile odnosno jesu li stranke ugovorile iskop cijelog zemljišta pa da za već prije iskopani dio tužitelj ima pravo naplatiti uslugu iskopa ili samo utovara i odvoza iskopanog materijala i po kojoj cijeni pa s tim u vezi je li tuženik obveznik plaćanja utuženog računa br. 513-1-1 od 30.09.2021. -razlika po geodetskom izračunu u iznosu od 21.100,00 kn.

14. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je proveo i dokaz saslušanjem stranaka, svjedoka i isprava u spisu.

15. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelj SC (list 115 spisa) sud je utvrdio, u bitnom, da je tužitelj sklopio usmeni ugovor sa FC, koji je radio i prije i poslije za tuženika i to za cijenu od 100 kn po kubiku, da cijena nije dogovarana sa zakonskim zastupnikom tuženika, a sa tuženikom nije dogovoreno niti angažiranje geodeta koji je mjerio stanje prije iskopa i stanje nakon iskopa. Proizlazi da zakonski zastupnik tuženika VC nije priznao one količine koje su bile izvan jame nego samo količine koje se odnose za jamu za objekt odnosno utvrđeno je da se tuženik nije slagao sa količinama i da količine nisu utvrdili. Iskazuje da je prvi račun izdao po 100,00 kn za onu količinu koja nije bila sporan, da se ne sjeća da li je drugi račun izdao nakon što je tuženi platio prvi račun, a da je izdao dva računa da mu se barem plati za nesporni dio, Iskazuje i da je dio parcele već bio rađen po drugom izvođaču.

16. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika VC (list 115-116 spisa) također je utvrđeno, u bitnom, da ugovor nije sklopljen sa zakonskim zastupnikom tužitelja SC nego da je radove dogovarao sa FC te da je s njim dogovorio cijenu koja je bila za iskop 60 kn, a za utovar iskopanog materijala i odvoz 40 kn, ukupno 100 kn. Iskazuje da postoje dvije cijene jer je uobičajeno da je netko već dio materijal iskopao i to je materijal kojem je cijena 40 kn, ali da ga je platio 50 kn. Utvrđeno je da sa zakonskim zastupnikom tužitelja cijenu nije niti spominjao, ali da je sukladno dogovoru plaća 60 kn za iskop i 40 kn za odvoz. Iskazuje da nije sporna količina od oko 422 kubika te da se račun koji je platio odnosi na 1130 kubika po 100 kn i 420 kubika po 50 kn što iznosi 134.000,00 kn, da je tako dogovoreno i da je tako plaćeno.

17. Iz iskaza svjedoka CC (list 127 spisa) geodeta kojeg je naručio tužitelj i koji je mjerio početno stanje prije iskopa i stanje nakon iskopa sud je utvrdio da je da je već bio iskopan jedna dio, te da je taj materijal bio prebačen na taj isti teren, da je izračunao kubike kako je navedeno u nalazu i mišljenju, a da je na traženje tuženika napravio izmjeru samo rupe i i da je to iznosilo oko 1.100 kubika.

18. Valja reći da značaj nalaza i mišljenja vještaka ima samo nalaz i mišljenje onog vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio parnični sud, bez obzira na to što je riječ o stalnom sudskom vještaku, a ne i nalaz i mišljenje osobe koju je angažirala neka od stranaka. Člankom 251. ZPP propisano je da vještačenje obavlja vještak koji određuje parnični sud. Nalaz i mišljenje vještaka koje izradila jedna od stranka o svom trošku je pomoćna građa u parničnom postupku ali se ne može prihvatiti u konkretnom postupku ukoliko se jedna od stranaka tome protivi. Iz iskaza stranaka sud je utvrdio da stranke nisu dogovarale angažman geodetskog vještaka i obvezu plaćanja po izračunu geodeta ali tuženik je naveo da ne osporava da je iskopano i odvezeno 1551 m3 materijala.

19. Iz iskaza svjedoka KC (list 127-128 spisa), koji je radio prije sa tuženikom, sud je utvrdio, u bitnom, da ga je tuženik pitao da li poznaje nekog tko bi obavio iskop gradilišta Kantrida te je svjedok nazvao zakonskog zastupnika tužitelja SC i pitao ga da li bi radio iskop po 100 kn po kubiku, da on nije dogovarao cijene s tuženikom za konkretno gradilište već se radilo o cijeni za koju je on prije radio za tuženika i da je tu cijenu prenio tužitelju. Iskazuje da o razlici cijene za materijala koji je trebalo samo utovariti i odvesti u odnosu na materijal koji je trebalo iskopati, utovariti i odvesti nisu govorili. Proizlazi da se u nekim slučajevima dogovora razlika za cijenu materijala koji samo treba odvesti u odnosu na materijal koji treba i iskopati i odvesti, a da to ovisi o omjeru u smislu koliki je iskop i koliko ga već ima u rasutom stanju, a da to u konkretnom slučaju nije bio predmet razgovora.

Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanih stranaka svjedoka ovaj je sud prihvatio njihove iskaze u cijelosti kao istinite i uvjerljive s obzirom da se podudara s drugim provedenim dokazima, kao i jedan s drugim u bitnik dijelovima, a o predmetu spora imaju neposrednih saznanja jer su svi svi u istom pravom poslu sudjelovali.

20. Iz tako provedenih dokaza sud je zaključio da postoji poslovni odnos među strankama, što i nije sporno, međutim iz provedenog postupka sud je utvrdio da stranke nisu definirale sadržaja usluga i što ona podrazumijeva i po kojoj cijeni stoga stranke uopće nisu sklopile ugovor u odnosu na utuženi račun koji obračunava razliku u cijeni za materijal koji samo treba utovariti i odvesti u odnosu na materijal koji treba iskopati i odvesti. Posljedično sud nije mogao zaključiti da su stranke sklopile ugovor prema kojem bi tuženik trebao platiti cijenu i iskopa već iskopanog materijala za 100 kn po kubiku. Stranke su suglasne da je cijena po kubiku 100 kn ali nisu suglasne da li postoji jedna cijena ili dvije cijene i načinu obračuna za konkretni rad, stoga sud nije mogao utvrditi točno što ta cijena sadržava, koja je cijena iskopa, a koja je cijena za utovar i odvoz odnosno prema tužitelju postoji jedna cijena po kubiku za sve izvršene usluge u iznosu od 100,00 kn( iskop, utovar i odvoz), a prema tuženiku postoje razlika u cijeni ili dvije cijene, posebno cijena iskopa koja iznosi 60 kn, a za utovar iskopanog materijala i odvoz 40 kn što je ukupno 100,00 kn. Isto tako utvrđeno je da cijenu i predmet ugovora nisu ugovarale stranke, tužitelj i tuženik, već je svjedok FC prenio tužitelju cijenu za koju je on radio za tuženika. Iz provedenih dokaza doista ne proizlazi da su stranke ugovorile da će tuženik platiti i za radove koji su obuhvaćeni u utuženom računu, a koji se odnosi na razliku u količini iskopa i po kojoj cijeni odnosno da bi tuženik bi obveznik i plaćanja iskopa dijela kojeg tužitelj nije izvršio već je obavio za tu količinu samo odvoz zemlje, a što je tuženik i platio.

Slijedom navedenog, sud nije mogao zaključiti da su stranke sklopile ugovor prema kojem bi tuženik trebao platiti iskop već iskopanog dijela po cijeni od 100,00 kn na što bi se odnosilo na izračun razlike koji je obračunao tužitelj. Tuženik je pristao na plaćanje iskopa, za 60 kn, a za utovar iskopanog materijala 40 kn i ne proizlazi da se tuženik obvezao platiti platiti iskop iskopanog materijala za cijenu koju navodi tužitelj.

21. Dakle, stranke nisu ugovorile čak niti nužni sadržaj ugovora, što usluge obuhvaćaju, njezin obujam, cijenu usluga i na što se ta cijena odnosi, a niti parametre plaćanja.

22. Stoga, kada izjava volje nije dana na taj način, odnosno ozbiljno određeno i razumljivo, ugovor nije sklopljen, već se radi o nesporazumu u smislu odredbe čl.282. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine": 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

23. S obzirom na činjenicu da stranke nisu određeno ugovorile predmet usluge i što on sadrži kao niti cijenu usluge tako nije ugovoreno niti plaćanje cijene za iskop zemlje koja je već iskopana po drugom izvođaču, među strankama nije sklopljen ugovor o djelu u odnosu na taj dio usluge ( iskop zemlje koju je netko drugi već iskopao u iznosu od 100,00 kn po m3).

24. Sukladno odredbi čl. 247. ZOO, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a u ovom konkretnom slučaju stranke nisu ugovorile konkretno niti predmet, a niti naknadu za predmet ugovora. Budući da je prilikom dogovora o uslugama tužitelj smatrao da plaćanje cijene obuhvaća i količine koje su već iskopane po drugom izvođaču, ( 100,00 KN po kubiku za iskop i utovar) i da se plaćanje cijene za taj dio podrazumijeva, a tuženik je smatrao da za tu količinu materijala mora plati samo odvoz i utovar u iznosu od 40 kn, a ne i iskop, što je i platio, ovaj sud je zaključio da se radi o nesporazumu u smislu odredbe čl. 282. ZOO, koji postoji kad strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovi ili o predmetu obveze, u kojem slučaju ugovor niti ne nastaje.

25. Odredbom čl. 613. st. 2. ZOO propisani kriteriji za određivanje naknade koju naručitelj mora platiti izvođaču za izvršeno djelo. Međutim, navedena odredba u primjenu dolazi u slučaju kada su stranke sklopile ugovor o djelu, kojeg je bitan sastojak i plaćanje naknade za izvršeno djelo, ako samim ugovorom, tarifom ili drugim obaveznim aktom nije određena visina naknade. Osim toga, nesporna je činjenica da je jedan dio već bio iskopan što znači da tužitelj nije niti vršio iskop tog dijela pa niti po toj osnovi tuženik nije obveznik plaćanja jer tužitelj taj dio nije niti radio niti je trebao raditi.

26. Pri tome valja ukazati i kako je organizacija poslovne suradnje između stranka, pogotovo kod tužitelja (koji je obavio usluge bez pisane narudžbe, bez dogovora sa strankom za koju obavlja usluge, koji šalje dva računa istog datuma sam navodeći da mu se plati nesporni dio, koji u konačnici dogovara posao s dva različita trgovačka društva) doprinijela nastaloj situaciji.

Prema tome nesporno je da se radilo o 1.551 m3 materijala, da je tuženik već platio za iskop i odvoz 100,00 kn za 1130 m3, što iznosi 113.000,00 kn te utovar po cijeni od 50,00 kn za 420 m3 što iznosi 21.000,00, ukupno je tuženik platio 134.000,00 kn po računu broj 487-1-1 od 30,09.2021. , a stranke nisu dogovorile i da bi za iskopani dio od oko 420 m3 tuženik bio dužan platiti i uslugu iskopa koju je tužitelj obračunao, već samo utovara i odvoza koje je tuženik platio, a niti je tužitelj usluge iskopa već iskopanog dijela materijala izvršio.

27. Kako za iskop materijala koji je obavljen po trećoj osobi nije ugovorena naknada za 100,00 kn po kubiku, među strankama nije sklopljen ugovor koji se odnosi na razliku po geodetskom obračunu, to posljedično znači da za tuženika nije nastala obveza plaćanja naknade po utuženom računu.

28. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim, te je odbio daljnje dokazne prijedloge. Pri tome se ukazuje da sud nije provodio građevinsko vještačenje jer u predmetu sporan sadržaja ugovora i odlučna činjenica je što su stranke ugovorile, kao što je gore obrazloženo, te je isti nepotrebno izvoditi s obzirom da sud smatra da ne postoji pravna osnova za isplatu.

29. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci presude.

30. Odluka o troškovima postupka iz toč. II izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/12, 103/14 ,118/14 i 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: OT), i to za sastavljanje prigovora u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 11/1 OT), za sastav podnesaka od 03.10.2022. i 20.12.2023. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.8/1 OT), za sastav podneska od 22.03.2024. u iznosu od 50,00 EUR ( Tbr.8/4 OT), za zastupanje na ročištima 13.12.2022. i 30.04.2024. u iznosu od po 200,00 EUR ( Tbr 9/1 OT), za zastupanje na ročištu 23.10.2023. u iznosu od 100,00 EUR ( Tbr 9/2 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 287,50 EUR (Tbr. 42 OT), uvećan za iznos sudske pristojbe na prigovor ( Tbr.1.st.3 Tarife sudskih pristojbi) u iznosu od 37,23 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 1.474,73 EUR. Tuženiku nije priznata razlika od zatraženog do priznatog troška za sastavljanje podneska od 22.03.2024. po Tbr.8/1 OT jer navedeni podnesak pripada kategoriji "ostalih podnesaka" kojima pripada samo 25% iznosa pune Tarife ali ne više od 25 bodova.

Nije mu priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu 23.10.2023. ( preko dosuđenog u iznosu od 100,00 EUR ) uvećano za iznos PDV-a od 25% po Tbr.9/1 OT jer se na navedenom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenom ročištu izostalo.

31. Slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

U Zagrebu, 07.svibnja 2024.

SUDAC:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 8., 9 . i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1.Dostaviti tužitelju po pun. uz pristojbu na presudu

2.Dostaviti tuženiku po odvjetniku

3.PISARNICA –kal. pravomoćnosti- 30 dana