Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-162/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz K., S.. E., A., T. 2 Y., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u Z., protiv tuženice G. M. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnik F. K. i drugu odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & V. u Z., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda Zadru, poslovni broj P-2349/18-46 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja M. M. iz K., S.. E., A., T. 2 Y. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2349/18-46 od 20. listopada 2022. te se kao neosnovan odbija i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva utvrditi da je u ¼ dijela stekao pravo vlasništva na nekretnini oznake z.k.č.br. 7451/1, oranica površine 430 m2, upisana u zk.ul.br. 11771 k.o. Z. i upis svoga prava vlasništva na tom dijelu opisane nekretnine na temelju pravomoćne presude, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tužiteljice i kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 10.137,50 kn (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev i da shodno tome preinači i odluku o troškovima parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a traži i naknadu troška nastalog mu podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovoga spora zahtjev je tužitelja za utvrđenje da je u ¼ dijela vlasnik predmetne nekretnina, koja da je bila od njegova oca, kojeg da je tužitelj naslijedio u ¼ dijela, nakon što je otac tužitelja nekretninu 1956. kupio od Š. B..

5. Sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev odbio kao neosnovan. U bitnome obrazlaže da predmetna nekretnina nije raspoređena kao imao imovina iza smrti tužiteljeva oca na njega i ostala tri nasljednika (tužiteljeva tri brata), niti je itko od braće tužitelja podnio tužbu kakva je predmetna. Nasuprot tome navodi da je sporna nekretnina kao ostavinska imovina raspoređena na tuženicu iza njezina oca (rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-411/88 od 20. prosinca 1988.), uz što da na činjenicu da je predmetna nekretnina vlasništvo tuženice upućuje i činjenica da je u povijesnom zemljišno knjižnom izvatku navedeno da je bila uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Š. B., strica B. B. (tijekom postupka taj rodbinski odnos nije bio sporan) kojeg je naslijedila tuženica. U. to obrazlaže i da je presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1081/03 od 4. lipnja 2003. utvrđeno da je tuženica nasljeđivanjem svoga oca B. B., a ovaj darovanjem od pokojnog Š. B., stekla pravo vlasništva ove nekretnine, na temelju koje presude je tuženica i upisala svoje vlasništvo. Kraj činjenica koje proizlaze iz tih pisanih isprava sud ne poklanja vjeru svjedocima koji su iskazivali u korist tužitelja, već prihvaća iskaze svjedoka koji su kazivali u korist tuženice te stoga tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje navodima žalbe. Suprotno navodima žalbe u tom dijelu pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu te zakonske norme.

7. Sud nije počinio niti povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. toga Zakona. Naime, tužitelj činjenično tvrdi da je njegov otac kupio predmetnu zemlju od pokojnog Š. B., ali da za to nema ugovor te smatra da je stoga ta nekretnina trebala biti raspoređena u ostavinskom postupka iza njegova oca na njega i ostale nasljednike, ali da je tuženica ishodila presudu u svoju korist.

7.a Sud odlučuje u okvirima činjeničnih navoda tužbe, a sud je, u konkretnom slučaju, u obrazloženju (točka 12) o spornoj činjenici iz tužbe, kupnji nekretnine od strane tužiteljeva oca, naveo što su iskazale svjedokinje N. B. i N. S., ali istima, kraj ostalih dokaza koji su provedeni, nije poklonio vjeru. Isto tako sud je u toj točci sumirao zašto istima ne vjeruje, a vjeruje iskazima ostalih svjedoka te takvim postupanjem sud nije počinio povredu na koju se ukazuje navodima žalbe u ovom dijelu.

7.b Sud nije dužan ocijeniti što o nekim drugim činjenicama, izvan onih na koje se poziva i sam tužitelj i koje su sporne iskazuju svjedoci, ali je dužan obrazložiti zašto iskazima, u dijelu koji se odnosi na sporne činjenice, vjeruje ili ne, što je sud i učinio. Stoga sud, postupajući na taj način i držeći se okvira odlučivanja zadanog činjeničnim navodima tužbe, u konkretnom slučaju nije trebao obrazlagati ništa više u vezi provedenih dokaza od onoga što je naveo u obrazloženju pobijane odluke te nije počinjena povreda na koju se u ovom dijelu ukazuje navodima žalbe.

8. Točno se u žalbu navodi da je dokaz saslušanjem svjedoka M. B., predložen nakon zaključenja prethodnog postupka i to umjesto saslušanja svjedoka M. M., a točno je i da taj dokaz sud, s obzirom da je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, trebalo zanemariti (čl. 299. st. 3. ZPP-a). Međutim, kako sa i bez toga dokaza, tužitelj nije uspio uvjeriti sud prvoga stupnja, a niti ovaj sud, da je njegov otac kupio predmetnu nekretninu, jer ostali dokazi na uvjerljiviji način upućuju da se radilo o nekretnini koju je darovanjem dobio tuženičin otac i nekretnini koju je ona naslijedila, a kasnije je u parničnom postupku ishodila presudu na temelju koje je stekla vlasništvo, to provođenje ovog dokaza i uzimanje istog u obzir nije bilo od utjecaja na zakonitost odluke kakva je donesena.

9. Žalitelju valja odgovoriti i da njegovo ne saslušanje, u situaciji kada je bio uredno pozvan, a nije pristupio ročištu radi saslušanja, za opravdanje kojeg izostanka nije dostavio nikakav dokaz, nije dovelo do povrede koja bi bila od utjecaja na zakonitost pobijane odluke. Ovo jer je o osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo moguće odlučiti na temelju drugih dokaza, neovisno od (ne)provođenja dokaza saslušanjem stranaka.

10. Na navode žalbe valja odgovoriti i da tužitelj nije prigovarao istinitosti iskaza tuženice na način i u smislu kako to sada navodi u žalbi, a sve i da je niti to ne bi bilo od utjecaja na konačnu odluku. Ovo jer nije sporno da je predmetnu nekretninu tuženica prvo naslijedila iza smrti svoga oca (pravomoćno rješenje o nasljeđivanju u spisa), nakon čega je ishodila i pravomoćnu sudsku odluku da je vlasnica iste (pravomoćna presuda u spisu u kojoj je izrekom utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nasljeđivanjem oca, koji je nekretninu dobio darovanjem od Š. B.) i na temelju iste se odluke i upisala kao vlasnica u zemljišne knjige, dok osnovnu činjenicu iz koje tužitelj izvodi svoje pravo, da je njegov otac nekretninu kupio od Š. B. tužitelj nije dokazao pa stoga prigovorima na iskaz tuženice koje iznosi u žalbi, kraj ovih nespornih činjenica, zakonitost odluke također nije dovedena u sumnju.

11. Stoga u konkretnom slučaju, kada sud prvoga stupnja pravilno utvrđuje da su svjedokinje N. B. i N. S. potvrdile tvrdnje tužitelja da je njegov otac kupio predmetnu nekretninu od Š. B., ali istovremeno i svjedoci koje je tuženice predložila potvrđuju njezine tvrdnje da se radilo o nekretnini kuju je darom od Š. B., svoga strica, dobio njezin otac B. B., a pisane isprave potvrđuju i njezine navode da je upravo ona tu nekretninu naslijedila, uz što sve je ishodila i pravomoćno presudu kojom je utvrđena vlasnicom i na temelju iste se upisala kao takva u zemljišne knjige, to u takvim okolnostima konkretnog slučaja i ovaj sud, iz istih razloga kao i sud prvoga stupnja, uvjerljivima i dokazanima smatra činjenične navode tužiteljice kojima se osnovano ukazuje na neosnovanost tužbenog zahtjeva.

12. Činjenični navodi žalbe da je obitelj tužitelja od vremena kupnje na dalje neometano koristila i obrađivala zemlju nisu izneseni u tužbi, slijedom čega se ne mogu isticati ni u žalbi pa stoga nisu ni razmatrani (čl. 352. st. 1. ZPP-a). Glede pak navoda žalbe da presuda kojom je tuženica utvrđena vlasnicom, jer se radi o presudi na temelju priznanja, nije relevantan dokaz u ovom predmetu, tužitelja se upućuje na čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima (Nar. nov. broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.).

13. Slijedom toga je, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a), odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

14. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom kako po osnovi tako i po visini i stoga je potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

15. Tužitelju trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 7. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević, v.r.