REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-392/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Skelin, odvjetnik u Trogiru, protiv tuženika TP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Joško Dujmov, odvjetnik u Kaštel Lukšiću, radi uknjižbe i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-638/2019-2 od 25. travnja 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4837/16 od 20. lipnja 2017. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-4837/2017 od 7. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 7. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku izdati tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na 49/90 dijelova č. zgr. [katastarska čestica] kuća Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime i vlasništvo tužitelja za ½ dijela uz prijetnju da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Nadalje je u točki II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.701,00 kuna (2.482,04 EUR) sa zateznim kamatama od 26. rujna 2011. do isplate, dok je u više zatraženom dijelu od 37.399,00 kuna (4.963,70 EUR) tužbeni zahtjev odbijen. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 16.822,00 kuna (2.232,66 EUR).

2. Drugostupanjskom je presudom djelomično prihvaćena, a djelomično odbijena žalba tuženika, dok je žalba tužitelja odbijena, a prvostupanjska presuda preinačena u točki I. izreke na način da je odbijen zahtjev tužitelja koji glasi :″Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe izdati tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na 49/90 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] kuća Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime i vlasništvo tužitelja jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda″. Nadalje je prvostupanjska presuda preinačena i u točki III. izreke na način da je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u visini od 3.947,00 kuna (523,85 EUR), dok je potvrđena u točki II. izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382.a stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u ime i za račun tužitelja, kao i u odluci o parničnom trošku, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Revident predlaže prihvatiti reviziju te ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u točki I. izreke uz naknadu troškova tužitelju ili pak ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presuda u točkama I. i III. izreke i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom odnosno prvostupanjskom sudu.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredba članka 392.a stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pobijanu presudu ispitati samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pa je u tim granicama pobijana presuda i ispitana.

7. Neutemeljeno tuženik ukazuje na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato što određeno ne ukazuje ni na jednu od tih povreda, već samo paušalno pobijanu presudu osporava ističući neodređeno ovaj revizijski razlog. Neodređeno ukazivanje na postojanje jednog od revizijskih razloga, bez ukazivanja na konkretne okolnosti kojima se taj revizijski razlog obrazlaže, već samo po sebi ukazuje na neostvarenost tako istaknutog revizijskog razloga. Stoga u opisanim okolnostima valja zaključiti da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8. U revizijskom je stadiju postupka predmet pobijanog dijela drugostupanjske presude zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave podobne za upis uknjižbe prava vlasništva tužitelja na čest. zgr. [katastarska čestica], kuća Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja.

9. Sud je prvog stupnja prihvatio ovaj tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio slijedeće pravno odlučne činjenice:

- parnične su stranke 19. veljače 2007. zaključile Kupoprodajni ugovor kojim je tuženik prodao tužitelju ½ dijela č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ugovorenu cijenu od 32.500,00 € plativo u kunama time da se umjesto isplate kupoprodajne cijene tužitelj obvezao na obiteljskoj kući tuženika izvesti radove do kraja lipnja 2007., a ovo prema "troškovniku za adaptaciju obiteljske kuće" kojim je ugovorena vrijednost radova s materijalom od 40.000,00 € i koji je sastavni dio kupoprodajnog ugovora,

- istim su Kupoprodajnim ugovorom stranke ugovorile da će razliku između kupoprodajne cijene nekretnine i cijene adaptacije iz troškovnika u iznosu od 7.500,00 € tužitelj kao kupac naplatiti od tuženika uskratom zakupnine za poslovni prostor u [adresa] koji se nalazi u prizemlju č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to u iznosu od 1.200,00 € godišnje u kunskoj protuvrijednosti zato što je tuženik suvlasnik tog prostora u ½ dijela,

- tuženik je kao prodavatelj u točki IV. kupoprodajnog ugovora dao pristanak tužitelju za ishođenje uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, ali samo uz potvrdu prodavatelja da su ispunjene obveze iz točke II. Kupoprodajnog ugovora odnosno da su izvedeni svi radovi prema troškovniku,

- tužitelj je izvršio dio radova, a i više radova nego što je ugovoreno, ali nije izvršio sve dogovorene radove, a cijena radova izvedenih na adaptaciji tuženikove obiteljske kuće iznosi 35.00,00 €.

9.1. Na temelju gornjih činjenica sud je prvog stupnja zaključio da je tužitelj ispunio ugovornu obvezu u cijelosti jer je izveo radove u vrijednosti ugovorene kupoprodajne cijene, a kako su radovi izvedeni u lipnju 2007. i predani tuženiku koji im nije prigovarao, sud je ocijenio da je tuženik u obvezi izdati tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva, kao i isplatiti razliku između ugovorene kupoprodajne cijene i vrijednosti stvarno izvedenih radova s kamatama od podnošenja tužbe.

10. Odlučujući po žalbi tuženika, sud je drugog stupnja, primjenom odredbe članka 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen ovaj zahtjev tako što ga je odbio. Razloge za to drugostupanjski sud nalazi u utvrđenoj činjenici da već sam Kupoprodajni ugovor zaključen između parničnih stranaka 19. veljače 2007. na kojem tužitelj temelji svoj zahtjev, u točki IV. sadrži clausulu intabulandi kojom tuženik kao prodavatelj ovlašćuje tužitelja kao kupca da na temelju tog Ugovora, bez njegovog daljnjeg sudjelovanja ili pristanka, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za ½ dijela, ali ne bezuvjetno, već pod uvjetom da tuženik kao prodavatelj izda potvrdu da je ispunjena obveza iz Kupoprodajnog ugovora odnosno da su izvršeni svi radovi na adaptaciji obiteljske kuće tuženika sukladno troškovniku koji je sastavni dio Kupoprodajnog ugovora.

10.1. Međutim, drugostupanjski je sud, koristeći se upravo ovlaštenjem iz članka 373.a ZPP, utvrdio da tužitelj nije u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu iz Kupoprodajnog ugovora. Tako je utvrdio da su stranke točkom II. predmetnog Kupoprodajnog ugovora ugovorile obvezu tužitelja kao kupca da umjesto isplate kupoprodajne cijene ugovorene u visini od 32.500,00 € u protuvrijednosti kuna na obiteljskoj kući tuženika izvede sve radove navedene u troškovniku za adaptaciju obiteljske kuće na adresi [adresa] do kraja lipnja 2007. a da je tek u tom slučaju tuženik, uz već danu clausulu intabulandi u točki IV. Kupoprodajnog ugovora, u obvezi izdati i potvrdu o ispunjenju preuzete obveze koja mora biti prilog molbi za uknjižbu i bez koje potvrde se uknjižba ne može provesti. No u postupku je utvrđeno da tužitelj nije izvršio sve radove navedene u troškovniku koji je sastavni dio kupoprodajnog ugovora, i to radove na rekonstrukciji krova koji su troškovnikom definirani kao radovi skidanje postojećeg krova - 98 m² ugradnja termo izolacije te ponovno izgradnja krova - 98 m², limarski radovi (odvod vode) 22 m²“ što i sam tužitelj potvrđuje, ali za to nalazi neprihvatljive razloge.

11. U opisanim je okolnostima sud drugog stupnja, u primjeni odredbe članka 358. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) odbio predmetni dio tužbenog zahtjeva cijeneći da su stranke sklopile dvostranoobvezujući pravni posao (Kupoprodajni ugovor) u kojem, slijedom navedene zakonske odredbe, ni jedna stranka nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno ili ako što drugo proistječe iz naravi posla. Pritom je drugostupanjski sud imao na umu da, neovisno o tome što je tužitelj izvršio određene radove koji nisu bili navedeni u samom troškovniku koji je sastavni dio ugovora zaključenog između stranaka, on ipak nije izvršio u cijelosti svoju ugovornu obvezu, pa u takvim prilikama nije moguće drugu ugovornu stranu konkretno obvezati na ispunjenje ugovorne obveze u cijelosti (davanja potvrde da je u cijelosti ispunjena obveza tužitelja iz točke II. Kupoprodajnog ugovora). Stoga je drugostupanjski sud preinačio predmetni dio prvostupanjske presude i zahtjev za izdavanje tabularne isprave odbio kao neosnovan.

12. Neutemeljeno tužitelj ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva.

13. U okolnostima kada je u postupku utvrđeno da su stranke izdavanje tabularne isprave ugovorile uvjetno, a uvjet se sastoji u izvedbi svih točno naznačenih građevinskih radova, i kada taj uvjet tužitelj kao kupac nije u cijelosti ispunio, pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da nisu ostvarene materijalnopravne pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva naprijed navedenog sadržaja odnosno za obvezivanje tuženika kao prodavatelja na ispunjenje ugovorne obveze. To tim i više što je tuženik kao prodavatelj dao tabularnu izjavu već u Kupoprodajnom ugovoru, ali uvjetno, a uvjet se sastoji u izdavanju potvrde da je tužitelj kao kupac ispunio svoju obvezu iz članka II. Ugovora koju obvezu tužitelj, međutim, nije ispunio. Valja uočiti da tužitelj tužbom i ne traži izdavanje potvrde koja bi bila pretpostavka za uknjižbu uz tabularnu ispravu danu već u ugovoru, pa je to tim i prije razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva.

14. Naime, odredba članka 336. stavka 1. ZOO propisuje da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, a odredbe se ugovora, sukladno odredbi članka 319. stavka 1. ZOO, primjenjuju onako kako glase, dok je u skladu s odredbom članka 342. stavak 1. ZOO, vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kada je u postupku utvrđeno da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu koja je pretpostavka za tuženikovo ispunjenje njegove obveze, to je pobijana odluka u osnovi odraz osnovanosti prigovora neispunjenja kojeg je istakao tuženik u smislu odredbe članka 358. stavka 1. ZOO jer tuženik doista u takvim okolnostima nije dužan ispuniti obvezu koju tužitelj od njega predmetnim zahtjevom traži. Stoga je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da nema mjesta prihvaćanju predmetnog dijela tužbenog zahtjeva jer za to nisu ostvarene naprijed navedene materijalnopravne pretpostavke. U tom smislu nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog koji je revizija izjavljena, to je reviziju tužitelja valjalo obiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP.

Zagreb, 7. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil