Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4450/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. /OIB:…

/ iz D., koga zastupa T. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. O. /OIB:…/ iz D., koga zastupa M. R., odvjetnik iz S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj Pn-234/2018-30 od 5. listopada 2022., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj Pn-234/2018-37 od 28. studenog 2022., na sjednici održanoj 7. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj Pn-234/2018-30 od 5. listopada 2022., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj Pn- 234/2018-37 od 28. studenog 2022. pod stavkom I. izreke, dijelu stavaka II. izreke kojim je "odbijen tužitelj sa sporednim potraživanjem tijeka zateznih kamata" i stavku III. izreke, i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca.

II. O troškovima povodom predmetnih žalbi odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade iznos od 68.500,00 kuna / 9.091,51 eura[1] sa zateznim kamatama od 12. veljače 2018. do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi

1 Fiksni tečaj konverzije – 7, 53450 kuna za jedan (1,00) euro

parnične troškove u iznosu od 10.250,00 kuna / 1.360,41 eura sa zateznim kamatama od 5. listopada 2022. do isplate (stavak III. izreke).

1.1. Pod stavkom II. izreke je suđeno da se odbija tužba tužitelja "sa sporednim potraživanjima tijek zakonske zatezne kamate kao i sa iznosom naknade imovinske štete u visini od 500,00 kuna (66,36 eura)."

2. Protiv presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[2] . Tuženik predlaže slijedom žalbenih navoda preinaku ili ukidanje pobijanog dije prvostupanjske presude uz obvezu naknade troškova.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv presude u dijelu stavka II. izreke kojim se odbija tužba tužitelja "sa sporednim potraživanjima tijek zakonske zatezne kamate" žali se tužitelj iz razloga određenog člankom 353. stavkom 1. točkom 3. ZPP-a. Tužitelj predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 3.642,50 kuna.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba su osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 9.091,51 eura / 68.500,00 kuna na ime pravične novčane naknade sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski je sud vezano za odštetnu odgovornost tuženika, polazeći od činjenice da je prema članku 12. stavku 3. ZPP-a vezan pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-25/2014 od 8. ožujka 2016. kojom je tuženik proglašen krivim što je 22. srpnja 2013. oko 17,20 sati, na lokalnoj cesti 3317 u mjestu J., između kućnog broja 1 C i 1 D, općina Davor, svojim preklopnim nožem ubo tužitelja u predjelu lijevog dijela leđa, uslijed čega je tužitelj zadobio ranu širine 2 cm i dubine 5 cm, odnosno da je ozlijedio tužitelja i time počinio kazneno djelo protiv života, tijela, nanošenjem tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po članku 117. stavku 1. KZ-a, za što mu je izrečena uvjetna osuda, da nije dokazan prigovor podijeljene odgovornosti, a posljedično niti osnovan, zatim da prigovor podijeljene odgovornosti nije osnovan jer da iz samog kaznenog postupka proizlazi da je tuženik ozlijedio tužitelja nožem i da nikakva eventualna verbalna ekspresija ne može opravdati fizičko nasilje i počinjene kaznenog djela (točka 19. obrazloženja), da je tuženik tijekom postupka osporavao samo visinu potraživanja, zaključio da je tuženik isključivo odgovoran za štetni događaj od 22. srpnja 2013. i za nematerijalnu štetu koju je tužitelj kao oštećeni pretrpio, te pozivom na nalaze i mišljenja liječnika 2 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

vještaka utvrdio pravičnu novčanu naknadu sa iznosom od 9.091,51 eura / 68.500,00 kuna i isti iznos dosudio tužitelju na teret tuženika sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (12. veljače 2018.) do isplate.

9. Tuženik osporava ocjenu njegove isključive odštetne odgovornosti i tvrdi kao i tijekom prvostupanjskog postupka, da su se događaji zbog kojih su obje stranke pravomoćne suđene (tužitelj u kaznenom postupku vođenom po službenoj dužnosti K-499/2013, tuženik u kaznenom predmetu po privatnoj tužbi tužitelja K-25/2014) odvijali istog dana u rasponu od nekoliko sati, da mu je tužitelj koji je posjedovao pušku prijetio da će pobiti njegovu obitelj i njega, što da je kod njega izazvalo osjećaj straha i bojazan za život i da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja vezano za prigovor podijeljene odgovornosti bilo nužno priklopiti i kazneni spis K-499/2013, što da je u prilog istom predlagao, da se radi o kaznenom postupku koji je vođen po službenoj dužnosti i da je tijekom predmetne parnice saznao da je u tom kaznenom postupku donesena pravomoćna osuđujuća presuda za tužitelja kojom je oglašen krivim za prijetnje oružjem njegovoj obitelji i njemu, visinu utvrđene i dosuđene neimovinske štete, a tužitelj tijek zateznih kamata na iznos dosuđene neimovinske štete u dijelu za koji je odbijen.

10. Ispitivanjem prvostupanjske presude utvrđena je bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuju stranke sa neotklonjivim posljedicama na meritorno suđenje s obzirom da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, niti ga je moguće utvrditi na temelju stanja spisa.

10.1. Apsolutno bitnu povredu odredba parničnog postupka čini propust prvostupanjskog da u odnosu na odluku pod stavkom I. izreke navede koje činjenice je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, da na jasna i neproturječan način iznese razloge za taj dio odluke, u skladu sa stanjem spisa, zatim nerazumljivost dijela odluke pod stavkom II. izreke kojim se "odbija tužitelja sa sporednim potraživanjem tijeka zakonske zatezne kamate", a ostale žalbene razloge, propust u zauzimanju stava o činjenicama koje su bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava, koji je posljedica ne samo pogrešnog zaključka o teretu dokazivanja, već i lošeg načina izvođenja dokaza i neodgovarajuće ocjene njihove dokazne snage, te pogrešnog stava o tome da je tuženik osporavao samo visinu tražbine, odnosno da nije osporavao odgovornost, iako kao takav mije mogao biti formiran s obzirom na stanje spisa.

11. Prvostupanjskom presudom i postupkom koji je prethodio dovedeno je u pitanje opće jamstvo poštenog postupka iz članka 6. stavak 1. EKZLJP-a[3] kojim je između ostalog sudu nametnuta ne samo dužnost učinkovitog ispitivanje podnesaka, argumenata i dokaza iznesenih od stranaka u postupku, uz zadržavanje prava procjene njihove mjerodavnosti za odluku, već i "jednakost sredstava" kao jedan od zahtjeva za pošteni postupak prema kojemu postoji obveza da se svakoj strani da razumna mogućnost da iznese svoje razloge u uvjetima koji je ne stavljaju u položaj očite neravnopravnosti u odnosu na protivnu stranu, a koja u smislu pravične 3 Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., 13/2017.) ravnoteže između stranaka, vrijedi u načelu jednako za građanski i kazneni postupak.

12. Prvostupanjski je sud odlučujući o odštetnoj odgovornosti očito ispustio iz vida da je građanskopravna odgovornost šira od kaznene odgovornosti, a što u okolnostima konkretnog slučaja znači da sama činjenica što je tuženik oglašen krivim i osuđen u kaznenom postupku, vezano za ozljeđivanje tužitelja, koje ponašanje je okvalificirano kao kazneno djelo protiv života, i tijela, nanošenjem tjelesne ozljede (laka tjelesna ozljeda) ne znači sama po sebi da je tim otklonjena i tužiteljeva eventualna suodgovornost nastanku tog događaja.

12.1. Osim toga, i tužitelj je u kaznenom postupku vođenom po službenoj dužnosti (K-499/2013) pravomoćno osuđen za kazneno djelo prijetnje na štetu tuženika, koje kazneno djelo je počinjeno istog dana (22. srpnja 2013.) oko 14,20 sati (tri sata prije predmetnog štetnog događaja), a što znači da je u predmetnom postupku sud u smislu odredbe članka 12. stavka 3. ZPP-a, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda, kako one kojom je tuženik oglašen krivim (K-25/2014), tako i one kojom je tužitelj oglašen krivim (K-499/2013), na kojoj tuženik uz izveden dokaze u tom kaznenom postupku i izvođenju dokaza saslušanjem stranka u predmetnoj parnici, temelji prigovor suodgovornosti tužitelja za predmetni štetni događaj.

13. Naime, budući da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbe i tužbenih zahtjeva u cijelosti (list 26. spisa) to su nejasni i proturječni navodi pod točkom 18. obrazloženja prvostupanjske presude da tuženik nije osporio odgovornost za štetni događaj, već samo visinu i da je naknadno u postupku osporena tužba i tužbeni zahtjevi u cijelosti. Međusobno su proturječni i razlozi pod točkom 19. obrazloženja u kojima se navodi da tuženik nije dokazao prigovor podijeljene odgovornosti, posljedično čemu da nije osnovan, a potom da nije osnovan jer da iz kaznenog postupka (K-25/2014) proizlazi da je tužitelj ozlijeđen od strane tuženika nožem i da nikakva eventualna verbalna ekspresija ne može opravdati fizičko nasilje i počinjene kaznenog djela protiv života i djela.

14. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud odredio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, da je na okolnosti štetnog događaja saslušan samo tuženika (list 91. - 92. spisa), ali ne i tužitelj (list 41. spisa), niti je za takvo postupanje dao razloge, da tužitelj po nalogu suda, iako se obvezao podneskom od 23. rujna 2019. (list 42. spisa), na prvom idućem ročištu, a niti kasnije nije predočio sudu izvornik nalaza dr. V. G., da tijekom postupka na pravno-relevantan način nije razmatran prigovor tuženika vezano za vjerodostojnost medicinske dokumentacije iz poliklinike "exacta" koja je dostavljena u preslici (list 10. - 23. spisa), a niti njegovi prigovor na nalaze i mišljenja liječnika vještaka (Prof. dr. M. K., psihijatra) i da je bez valjanih razloga protivno odredbi članka 288. a stavku 6. ZPP-a rješenjem donesenim na ročištu 2. ožujka 2022. odbijen dokazni prijedlog tuženika da priklopi spis poslovni broj K-499/2013 (list 83. spisa).

15. Takvim postupanjem prvostupanjskog suda, nastavno navedenom pod točkom 11. obrazloženja ovog rješenja, dovedeno je u pitanje opće jamstvo poštenog postupka na štetu tuženika.

16. Opravdano tuženik dovodi u pitanje i visinu utvrđene (dosuđene) pravične novčane naknade jer ista, iako je trebala, očito po prvostupanjskom sudu nije sagledana posebnom pažnjom, već se ocjena o visini iste svodi na puko i nekritičko pozivanje na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, bez uzimanja u obzir drugih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja (članak 1100. stavak 1. i stavak 2/1. ZOO-a[4] ), među kojima je između ostalog karakter pretrpljene ozljede i osjetljivost oštećenog na tjelesne patnje (a ne samo trajanje i intenzitet fizičkih bolova kao mjerilo težine), manifestacija trajnih posljedica ozljeđivanja nakon završenog liječenja u životu i radu oštećenog s obzirom na dob (za mjerilo duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti nije presudno koliki je opseg /postotak/ smanjenja kod ozlijeđene osobe), te intenzitet i trajanje straha. Osim toga, prvostupanjski sud, iako dužan, nije vodio računa o cilju kojem služi pravična naknada, njezinoj naravi i društvenoj svrsi (članak 1100. stavak 2/2. ZOO-a), odnosno da pravo na neimovinsku štetu ne podrazumijeva naknadu ni kaznu za štetnik, već činidbu zadovoljenja (satisfakciju).

17. Iz navedenih razloga je, uz činjenicu da i dužnost naknade parničnih troškova zavisi od konačne odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, ukinuta presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj Pn-234/2018-30 od 5. listopada 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-234/2018-37 od 28. studenog 2022. pod stavkom I. izreke, dijelu stavaka II. izreke kojim je odbijen "tužitelj sa sporednim potraživanjem tijeka zateznih kamata" i stavku III. izreke, i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca, odnosno odlučeno kao pod stavkom I. izreke drugostupanjskog rješenja (članak 369. stavak 1., članak 370. i članak 371. ZPP-a), s tim da je ostavljeno prvostupanjskom sudu odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (stavak II. izreke / članak 166. stavak 3. ZPP-a).

18. U zakonitom nastavku postupka prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano, tako što će učinkovito ispitati podneske, argumente i dokaze iznesene od stranaka u postupku, uz zadržavanje prava procjene njihove mjerodavnosti za odluku, i na taj način će utvrditi odlučne činjenice za razrješenje predmetnog spora, ponovo će odlučiti o tužbenom zahtjevu koji je predmet spora i odluku će izraditi u skladu sa odredbom članka 338. stavkom 3. i 4. ZPP-a (pravilom o odlučivanju).

U Zagrebu 7. svibnja 2024.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r. 4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)