Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4714/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku S. Č., odvjetniku u V., protiv tuženika B. K. d.o.o., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku Š. P., odvjetniku u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-161/2019-29 od 4. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-161/2019-29 od 4. listopada 2023. u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 559,92 EUR-a/4.218,75 kn.[1]

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Z., poslovni broj Ovr-2839/15 od 19.01.2016. godine na nekretnini u vlasništvu tužiteljice upisanoj u Zemljišne knjige Općinskog suda u Z., k.o. Z. u zk. Uložak …, i to nekretnini oznake k.č…., oznake zemljišta zgrada i dvorište, ukupne površine 848 m2, od čega zgrada ukupne površine 287 m2 i dvorište površine 561 m2 i, to: Suvlasnički dio: 243/10000 Etažno vlasništvo (E-15) te s naznačenim suvlasničkim udjelom neodvojivo povezano s posebnim dijelom nekretnine

1. Etažna jedinica SJ-11, u nacrtu označena rozom bojom-stan u potkrovlju površine 25,33 m2, drvarnica D11 u podrumu površine 1,39 m2, sve ukupne površine 26,72 m2.

Suvlasnički dio: 552/10000 Etažno vlasništvo (E-16) te s naznačenim suvlasničkim udjelom neodvojivo povezano s posebnim dijelom nekretnine

1. Etažna jedinica SJ-12 u nacrtu označena žutom bojom- stan u potkrovlju površine 59,12 m2, drvarnica u podrumu D12 površine 1,47 m2, sve ukupne površine 60,59 m2.

Suvlasnički dio: 138/10000 Etažno vlasništvo (E-22) te s naznačenim suvlasničkim udjelom neodvojivo povezano s posebnim dijelom nekretnine

1. Etažna jedinica PM-4, u nacrtu označena žutom bojom- parkirno mjesto u podrumu ukupne površine 15,17 m2."

II Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 559,92 eura / 4.218,75 kuna, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev odbija kao neosnovan.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz obvezu tuženika da tužiteljici naknade prouzročeni parnični trošak, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi da nije dopuštena ovrha u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2839/2015, a koji postupak se vodi povodom prijedloga za ovrhu tuženika (tamo ovrhovoditelja) protiv tužiteljice (tamo ovršenice) radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja koja proizlazi iz ovršne isprave – ugovora o kreditu od 2. ožujka 2006., aneksa tog ugovora od 5. lipnja 2009. i zapisnika javnog bilježnika V. P. poslovni broj OU-22/15, aneksa ugovora od 8. lipnja 2009. po kojem se tužiteljica obvezala kao založni dužnik iz razloga što je između prednika tuženika i tužiteljice 17. veljače 2016. sklopljen sporazum o reguliranju međusobnih odnosa broj: 5114210728 kojim je izvršena konverzija obveze dužnika i sudužnika (tužiteljice), čime je izmijenjena obveza tužiteljice iz osnovnog ugovora, jer je došlo do obnove obveze, pa stoga tužiteljica više nije dužnik tražbine za koju je određena ovrha, da ovršne isprave na temelju kojih je određena ovrha (ugovor o kreditu od 3. lipnja 2006. i aneks ugovora o kreditu od 8. lipnja 2009. su prestale važiti pa stoga ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju njih tražiti ovrhu protiv tužiteljice te da su odredbe ugovora o kreditu, aneksa broj 1. ugovora o kreditu i sporazum o reguliranju međusobnih odnosa ništetni, jer se radi o ugovoru o zalogu kojim se ne može istovremeno ugovoriti i jamstvo te javni bilježnik prilikom ovjere potvrđivanja predmetnih privatnih isprava nije upozorio stranke na sadržaj sporne odredbe potvrđene privatne isprave.

6. Presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno ukazuje žalba tužiteljice.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 1. ZPP. ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, kako i zašto ih je utvrdio, koje je od tih činjenica utvrdio dokazivanjem, izjasnio se o pravnoj osnovi te prijedlozima i prigovorima stranaka te je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Kako je prvostupanjska presuda valjano obrazložena time nisu povrijeđena prava tužiteljice iz čl. 18., 29. st. 1. i čl. 118. st. 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/10, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 5/14) te čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine2 – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99

– pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, i 2/10 te čl. 2. st. 1. Protokola broj 7 uz Konvenciju na koje povrede se tužiteljica u žalbi poziva.

9. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tužiteljice sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da se tužiteljica obvezala kao sudužnik i založni dužnik po ugovoru o kreditu broj … zaključenom 2. ožujka 2006 između prednika tuženika E. & S. bank d.d. kao banke i M. M.1 kao korisnika kredita, a koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku V. M. u Z. pod poslovnim brojem OU-152/06 od 6. ožujka 2006. i sadrži klauzulu ovršnosti,

- da tuženica kao založni dužnik daje u zalog predmetnu nekretninu radi osiguranja naplate novčane tražbine koju korisnik kredita duguje banci uz dozvolu uknjižbe založnog prava na toj nekretnini,

- da korisnik kredita, sudužnik i jamac platac ovlašćuju vjerovnika da na temelju ugovora i izvatka iz poslovnih knjiga može u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po ugovoru provesti neposrednu i prisilnu ovrhu na cjelokupnoj njihovoj imovini,

- da je aneksom broj 1 predmetnog ugovora o kreditu koji je sklopljen 5. lipnja 2009. između banke, M. M.1 kao korisnika kredita i M. M. kao sudužnika promijenjen broj partije kredita i ugovoren povrat obveza iz kredita obračunatom po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke uz upoznavanje korisnika kredita s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalom uslijed promjene tečaja,

- da su aneksom broj 1 predmetnog ugovora o kreditu stranke ugovorile da banka u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po osnovnom ugovoru i pripadajućim aneksima može provesti neposrednu i prisilnu ovrhu na temelju osnovnog ugovora, pripadajućih aneksa i izvadaka iz poslovnih knjiga na cjelokupnoj njihovoj imovini, a koji aneks je potvrđen po javnom bilježniku V. M. u Z. poslovni broj OV-5780/09 od 8. lipnja 2009. i sadrži klauzulu ovršnosti,

- da su E. S. bank d.d. kao banka, M. M.1 kao korisnik kredita te M. M. kao sudužnik i založni dužnik 17. veljače 2016. sklopili sporazum o reguliranju međusobnih odnosa broj … (sporazum o konverziji) kojim su utvrditi da su ranije sklopljeni gore navedeni ugovor od 2. ožujka 2006. i aneks broj 1 istog, da će se temeljem sporazuma o konverziji promijeniti broj partije kredita, no da se radi o istom ugovorno-pravnom odnosu bez obzira na promjene kreditne partije te druge izmjene utvrđene tim sporazumom i bilo kojim aneksom osnovnog ugovora u CHF te da iste nemaju značaj obnove (novacije) u smislu čl. 145. Zakona o obveznim odnosima, da je tražbina banke temeljem osnovnog ugovora u CHF u cijelosti dospjela 17. listopada 2013., da ista po dospijeću nije dobrovoljno podmirena radi čega je banka pokrenula postupak prisilne naplate duga koji postupak se vodi kod Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2839/15, konstatirane su dospjele obveze korisnika kredita iz osnovnog ugovora te su utvrđene i obveze korisnika kredita nakon provedene konverzija ugovora u EUR,

- da je sporazum o konverziji potvrđen kod javnog bilježnika pod brojem OV- 1560/16 dana 16. veljače 2016.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je tužiteljica ugovorom o kreditu i aneksom broj 1 dala izjavu o tome da banka radi ostvarenja tražbine iz ugovora i aneksa broj 1 može neposredno na temelju navedenih akata nakon dospjelosti obveze provesti prisilnu ovrhu na njezinoj cjelokupnoj imovini, te odredbama niti jednog propisa nije zabranjeno da vjerovnik svoju tražbinu osigura s više različitih instrumenata osiguranja, niti da ima pravo izbora namirenja svoje tražbine između više ugovorenih instrumenta osiguranja. Stoga ugovor i aneks ugovora nisu ništetni u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 – dalje u tekstu: ZOO).

12. Isto tako iz potvrde ugovora o kreditu slijedi da je javni bilježnik sudionicima pravnog posla pročitao i objasnio smisao i posljedice tog pravnog posla, uvjerio se u njihovu pravu i ozbiljnu volju, te ih upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, da je provjerio odgovara li sadržaj isprave njihovoj volji te da su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih. U odnosu na ovjeru aneksa broj 1 slijedi da je javni bilježnik sudionicima pravnog posla pročitao ispravu i upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta te da su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da isto odgovara njihovoj volji.

13. Stoga sud zaključuje da su ugovor o kreditu i aneks broj 1 sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta uz odgovarajuća upozorenja od strane javnog bilježnika koji je u obvezi sudionicima obrazložio smisao i posljedice ugovora, te da je isti u obvezi upozoriti stranke samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave stranaka, a ne i ugovorne odredbe. Slijedom toga da nije bilo propusta u radu javnog bilježnika.

14. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

15. U žalbenom postupku tužiteljica i nadalje spori da je javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu i aneksa broj 1 postupio sukladno obvezama Zakona o javnom bilježništvu te da stranke nije upozorio na nedopuštenost ugovaranja ugovora o zalogu i jamstva.

16. Tužiteljica kao založni dužnik sudjelovala je u postupku solemnizacije ugovora o kreditu i aneksa broj 1, javni bilježnik strankama je pročitao i protumačio pravne poslove i upozorio ugovorne stanke na pravne posljedice navedenih isprava, a kako to proizlazi iz potvrde o solemnizaciji. Sama solemnizacija ugovora je postupak potvrde ugovora od strane javnog bilježnika u kojem postupku javni bilježnik provjerava da li ugovor odgovara propisanoj formi te objašnjava smisao i posljedice pravnog posla.

17. Iz potvrdi o solemnizaciji proizlazi da je javni bilježnik tako i postupio, a tužiteljica suprotno nije dokazala.

18. Tužiteljica neosnovano smatra da je javni bilježnik trebao upozoriti stranke da nije dopušteno u ugovor unositi uz odredbe o zalogu i odredbu da se na temelju ugovora odnosno Aneksa ugovora radi ostvarenja tražbine opisane u istima može neposredno provesti ovrha na cjelokupnoj imovini založnog dužnika (klauzula exequendi).

19. Kad se u solemnizirani ugovor o kreditu unese ovršna klauzula takva isprava dobiva svojstvo ovršne isprave temeljem koje se može pokrenuti ovrši postupak u slučaju neispunjenja ugovora od strane korisnika kredita (dužnika), odnosno neplaćanja kredita.

20. Javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha (čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu, „Narodne novine“ broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/19 i 120/06 – dalje u tekstu ZJB). Po svojem sadržaju ugovor o kreditu i aneks broj 1 o kreditu su javnobilježnički akti, odnosno utvrđena je obveza o kojoj se stranke mogu nagoditi (kredit, zalog i jamstvo) i sadrže izjavu tužiteljice da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe (povrat kredita) nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilna ovrha na cjelokupnoj njezinoj imovini. Stoga je tužiteljica suprotno navodima žalbe obveznik kao založni dužnik samo na založenoj nekretnini koja je ugovorom individualizirana, a jamac na cjelokupnoj svojoj imovini.

21. Ugovorom o jamstvu (čl. 104 do 126. ZOO) koji mora biti sklopljen u pisanoj formi jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako ovaj to ne učini. U ovom slučaju ugovor o jamstvu je sklopljen u pisanoj formi, jer je tužiteljica temeljem ugovora o kreditu i aneksa broj 1 ovlastila banku da može neposredno tražiti prisilnu ovrhu na cjelokupnoj njezinoj imovini radi naplate cjelokupnog nepodmirenog iznosa s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima odmah nakon dospjelosti, protekom rokova utvrđenih ugovorom o kreditu i aneksom broj 1, pa kako navedene isprave sadrže sve ono što je propisano, to predstavljaju ovršne isprave.

22. U smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Niti jednim propisom nije zabranjeno sklopiti u istoj ispravi ugovor o jamstvu i ugovor o zalogu, nema niti zabrane da vjerovnik svoju tražbinu osigura sa više različitih instrumenata osiguranja, pa ugovor o kreditu i aneks broj 1 nisu ništetni iz navedenih razloga.

23. U odnosu na pozivanje tužiteljice na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/93, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV) kojima se regulira založno pravo na nekretninama valja navesti da tužiteljica činjenično osporava valjanost ovršne isprave zbog ugovora o jamstvu koji ista sadrži, odnosno mogućnost da se u istoj ispravi ugovori i jamstvo i zalog, a ne sam ugovor o zalogu, pa stoga isto nije relevantno za donošenje odluke u ovoj stvari.

24. Kako tužiteljica nije dokazala osnovanost razloga radi kojih je upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev.

25. Odluka o troškovima postupka žalbom se posebno ne osporava, a sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

26. Obzirom na izloženo valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu u smislu odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 7. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš, v.r.