Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1351/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlaste Horvat-Mataić, predsjednice vijeća, Ivice Veselića suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici G. T., odvjetnici iz Z., protiv 1. tuženika R. K. iz Z., 2. tuženika D. K. iz Z., OIB: … i 3. tuženika F. B. iz Z., OIB: …, svi zastupani po punomoćnici A. R., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P- 870/2023-73 od 17. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-870/2023-73 od 17. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ex lege raskinut ugovor o zajedničkom ulaganju od 21.06.2007. zaključen između tužitelja i I, II i III tuženika, a ovjeren kod javnog bilježnika Ž. M., pod brojem …

II. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik poslovno-stambenog objekta izgrađenog na kčbr. 512/1, k.o. K. u cijelosti, odnosno svih posebnih dijelova;

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom ojelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva upisanog u korist II i III tuženika na dijelovima nekretnine upisane u zk.ul. 22716, k.o. K., poduložak 4 i 5, uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na čitavom stambeno-poslovnom objektu izgrađenom na kčbr. 512/1, k.o. K., odnosno na svim posebnim dijelovima objekta kao samostalnim cjelinama, koje su upisane u zk.ul. br. 22716, k.o. K., poduložak 1-5.

III. Nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 116.250,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Z. b., sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.11.2007. pa nadalje do isplate."

2. Nalaže se tužitelju da I do III tuženicima isplati parnični trošak u iznosu od 17.544,30 eura u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno sadržajnim žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

5. Pri tome je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, stoga nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanja dana za njega.

6. Suprotno navodima žalbe, tužitelju je omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana prilika da se izvedu predloženi dokazi, pa tako i očevid. Tek je za istaknuti, da tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dostavio niti jedan dokaz da je opravdano izočio očevidu, pa tako niti dokaz da je u tom vremenu bio na liječenju u Nj. kako to navodi u žalbi, ali bez ikakvih dokaza na tu okolnosti.

7. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrditi da je Ugovor o zajedničkom ulaganju od 21. lipnja 2007. raskinut.

8. Odredbama čl. 637. do 660. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 29/18, dalje: ZOO) uređen je ugovor o ortaštvu.

9. Ugovorom o ortaštvu u smislu odredbe čl. 637 ZOO uzajamno se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja.

10. U konkretnom slučaju parnične stranke su sklopile 21. lipnja 2007. Ugovor o zajedničkom ulaganju iz kojeg je razvidno da su stranke u točki III. toga Ugovora jasno navele: "Ugovorne strane unose u ortakluk: 1. V. S. zemljište nalazeće na k.č.br. 512/1 k.o. K. z.k.ul.br. 199 kuća u K. i zemljište, … površine 221 m2 i 2. K. R., K. D. i B. F. obvezuju se izgraditi poslovno stambenu zgradu prema idejnom rješenju od srpnja 2006. god. izgrađenom po arhitektu M. R., sastavljenom od podruma, prizemlja, dva kata, potkrovlja, te 42,59 m2 otvorene površine (balkoni i terase) i 5 (pet) parkirališnih mjesta".

11. Stoga, očito, ugovor zaključen između stranaka po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o ortaštvu, odnosno radi se o tzv. prigodnom ortaštvu- ugovorenom za taj određeni posao. Gospodarski cilj koji su stranke imale na umu jest ostvarenje zajedničkog cilja – izgradnja poslovno stambene zgrade, tako da tužitelj u ortakluk unese zemljište na kojem će tuženi izgraditi zgradu.

12. Tužitelj u tužbi od 14. studenoga 2012. u točki II. navodi da "tuženici do danas u potpunosti nisu dovršili stambeno poslovni objekt" te u točki VII. da "tuženici do dana podnošenja ove tužbe, tužitelju nisu dovršili objekt, niti vratili preuzeti novac" pa tužbenim zahtjevom traži utvrditi da je raskinut predmetni Ugovor o zajedničkom ulaganju od 21. lipnja 2007. i utvrditi da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovno stambenog objekta te traži da se tuženike briše iz zemljišne knjige a tužitelja upiše u cijelosti kao vlasnika te nekretnine kao i naložiti tuženima solidarnu isplatu iznosa od 116.250,00 eura.

13. Prije svega, imajući na umu naprijed citirani dio Ugovora o zajedničkom ulaganju, razvidno je da se radi se o ugovoru sklopljenom na neodređeno vrijeme, odnosno ugovoru u kojem nije izrijekom ustanovljeno vrijeme kroz koje ortakluk ima trajati. To proizlazi iz same okolnosti što ugovorom nije određeno vrijeme za koje se sklapa, odnosno nije određen rok u kojem tuženi trebaju izgraditi predmetnu zgradu.

14. Također, valja istaknuti da stranke nisu ugovorile raskid ugovora radi neispunjenja.

15. Ovom višem sudu poznato je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeno u rješenju poslovnog broja Rev-671/14-3 od 14. listopada 2015. u kojem se poziva na svoje pravno shvaćanje izraženo u odluci poslovnog broja Rev 56/1999-2 od 17. listopada 2002.:"(…) Neovisno o tome što ZOO posebnim odredbama uređuje prestanak ortakluka, na predmetni ugovor se mogu primijeniti i opće odredbe ZOO o raskidu ugovora, ako su za to ostvarene propisane pretpostavke. Svaki dužnik obveznopravnog ugovora dužan je ispuniti svoje obveze, a to znači da ih je dužan ispuniti i dužnik u okviru ugovora o ortakluku, a u odnosu na tu obvezu drugi ortaci imaju pravni položaj vjerovnika."

15.1. U istom rješenju od 14. listopada 2015. Vrhovni sud Republike Hrvatske je naveo: "Pri citiranom pravnom shvaćanju ovaj sud ostaje i nadalje. Naime, raskid ugovora jedan od načina prestanka obveznopravnog odnosa (neovisno o tome o kojem je obveznopravnom odnosu riječ) pa je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio ocijeniti (čak ako ostane pri zaključku da je u konkretnom slučaju riječ o ugovoru o ortakluku) jesu li ispunjene pretpostavke za njegov raskid imajući u vidu razloge prvostupanjske odluke i navode žalbe tužiteljice."

16. U konkretnom slučaju tužitelj niti u tužbi, a niti tijekom prvostupanjskog postupka ne tvrdi da bi istupio iz predmetnog prigodnog ortakluka, odnosno iz Ugovora o zajedničkom ulaganju od 21. lipnja 2007. Pače, tužitelj je u svom iskazu na ročištu 20. rujna 2018. na upit suda "je li njegova namjera bila nastaviti završetak gradnje ili raskinuti ugovor" izrijekom odgovorio: "da je u početku smatrao da je najbolje da se radovi završe i u tom smislu tražio od graditelja da se radovi završe", da bi na daljnje pitanje svog punomoćnika jasno naveo da "je cijelo vrijeme tražio da se radovi nastave a i od graditelja je to tražio", da bi kasnije naveo: "Istina je da sam prijetio da ću raskinuti ugovor ali sam ipak mislio da se radovi trebaju nastaviti".

17. Iz navedenog je potpuno jasno da tužitelj nikakvom izjavom nije raskinuo, nije otkazao predmetni ugovor sukladno odredbi čl. 652. ZOO.

18. Ovaj viši sud smatra da pravilno valja primijeniti materijalno pravo - ZOO, i to:

- odredbe čl. 637., prema kojima: (stavak 1.) "Ugovorom o ortaštvu uzajamno se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja"., (stavak 2.) "Ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti.",

- odredbe čl. 638., prema kojima: (stavak 1.) "Imovinu ortaštva čine ulozi ortaka (glavnica) te imovina stečena poslovanjem ortaštva.", (stavak 2.) "U imovinu ortaštva ulaze i naknade za uništene, oštećene ili oduzete stvari koje pripadaju imovini ortaštva.", (stavak 3.) "Imovina ortaštva zajednička je imovina ortaka.", (stavak 4.) "Imovina ortaka koja kao ulog nije unesena u zajedničku imovinu, njegova posebna, od zajedničke odvojena imovina.",

- odredbe čl. 655., prema kojima: "Ortaštvo prestaje: 1. ostvarenjem cilja ortaštva ili ako njegovo ostvarenje postaje nemogućim, 2. protekom vremena na koje je sklopljen ugovor o ortaštvu, 3. propašću zajedničke imovine, 4. sporazumom ortaka, 5. smrću odnosno prestankom postojanja te istupom ortaka, ako ortaštvo čine dva ortaka., 6. odlukom suda u slučaju prestanka ortaštva iz važnog razloga".

- odredbe čl. 657., prema kojima: (stavak 1.) "Nakon prestanka ortaštva slijedi dioba zajedničke imovine.", (stavak 2.) "Stvari koje je ortak dao na korištenje, odnosno na upotrebu ortaštvu, vraćaju mu se s time da nema pravo na naknadu za slučajnu propast ili oštećenje stari, niti za njezino pogoršanje zbog redovite uporabe".,

- odredbe čl. 658., prema kojima: (stavak 1.) "Iz zajedničke imovine najprije se podmiruju dugovanja ortaštva, a ako su nedospjela i sporna ostavlja se onoliko koliko je potrebno za njihovo podmirenje.", (stavak 2.) "Nakon podmirenja zajedničkih dugova, vraćaju se ulozi s time da se za nenovčane uloge, osim onih koji su se sastojali u radu ili prepuštanju stvari na uporabu, naknađuje vrijednost koju su imali u vrijeme ulaganja.", (stavak 3.) "Radi namirenje dugova i vraćanja uloga unovčit će se zajednička imovina, ako je to potrebno.", (stavak 4.) "Ostatak zajedničke imovine, nakon podmirenja dugova ortaštva i vraćanja uloga, dijeli se na ortake prema njihovim udjelima u dobiti., (stavak 5.) " Ako je to potrebno radi diobe imovine, smatra se da se ortaštvo nastavlja glede okončanja poslova u tijeku, sklapanja novih poslova potrebnih za okončanje tih poslova kao i za održavanje i upravljanje zajedničkom imovinom", (stavak 6) "Ako iz ugovora o ortaštvu ne proizlazi što drugo, s prestankom ortaštva prestaje i ovlaštenje ortaka da vodi poslove ortaštva, a poslove iz stavka 5. ovoga članka nastavljaju voditi svi ortaci zajedno".

19. Ovaj stav višega suda podudaran je sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen i u presudi Rev 786/10-2 od 14. lipnja 2016. u kojoj je taj sud jasno naveo da se poziva na svoju sudsku praksu 1./ u odluci br. posl. br. Rev 760/08-4 od 11. studenoga 2009., prema kojoj:

"...U ovom slučaju, kao što je već naprijed navedeno, riječ je o ugovoru o ortakluku.

Ugovor o ortakluku predstavlja specifičan ugovor, pa se na njega ne primjenjuju isti učinci raskida kao i za standardne dvostrano obvezne ugovore, tj. nema mjesta primjeni općih pravila o vraćanju ispunjenja nakon raskida ugovora - naprotiv, za njega vrijede posebni propisi za ortakluk...",

19. Konačno, izraženo pravno shvaćanje ovog višeg suda podudarno je i sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi Rev 173/11-2 od 1. travnja 2015. u kojoj je jasno navedeno da "Navedenim odredbama nije reguliran institut raskida ugovora, već istup iz ortakluka (čl. 647p. ZOO, sada 652 ZOO), isključenje iz ortakluka (čl. 647r. ZOO, sada 653 ZOO). Ni jedan od ova dva slučaja ne može se po svojoj pravnoj prirodi i učincima poistovjetiti s učincima raskida ugovora prema općim odredbama ZOO, jer i nakon istupanja ili isključenja člana ortakluk ostaje a vraćanje ortačkog uloga odvija se po posebnim pravilima (kao što je to slučaj i kod prestanka ortakluka)." U istoj presudi Vrhovni sud Republike Hrvatske je jasno naveo da "sukladno općim odredbama ZOO ugovor se može raskinuti sporazumom stranaka, jednostranom izjavom ili do raskida dolazi po samom zakonu" pa kako u konkretnom slučaju nedvojbeno nema sporazuma stranka o raskidu ugovora te s obzirom na to da iz spisa proizlazi (tužitelj je sam u svom stranačkom iskazu naveo da „je cijelo vrijeme tražio da se radovi nastave") da do raskida ugovora nije došlo ni jednostranom izjavom, to je pravilno zaključiti da u konkretnom slučaju nije došlo ni do raskida ugovora po samom zakonu.

20. Stoga, kako u konkretnom slučaju ugovor o ortaštvu, odnosno predmetni Ugovor o zajedničkom ulaganju od 21. lipnja 2007. nije prestao iz razloga propisanih čl. 655. ZOO, niti je, sukladno čl. 654. st. 1. ZOO tužitelj dao izjavu o otkazu ugovora o ortaštvu, nema zakonskih uvjeta za raskidanje toga ugovora, budući tužitelj može tražiti istupanje iz ortaštva sukladno odredbi čl. 652. ZOO i potom provesti postupak diobe zajedničke imovine, sukladno odredbi čl. 658. ZOO.

21. Glede zahtjeva za isplatu iznosa od 116.250,00 eura, ovaj sud u potpunosti prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja iz točke 22. i 23. pobijane presude te ih nema potrebe ponavljati. Žalitelj žalbenim navodima niti na koji način nije doveo u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda.

22. Kako žalbenim navodima žalitelj daje svoju drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, nije dovedeno u sumnju činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, to nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

23. Sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tuženima naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tuženima za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), iz kojeg razloga je i odluka o trošku pravilna.

24. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 7. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Horvat-Mataić, v.r.