REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1808/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. A., OIB …, iz N., …, kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u V., protiv tuženika H. … d.o.o., OIB …, sa sjedištem u Z., …, Uprava šuma - Podružnica O., …, kojeg zastupa punomoćnik J. B., diplomirani pravnik, radi utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti prestanka ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-775/2023-2 od 21. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Osijeku, poslovni broj Pr-4294/2021-12 od 6. ožujka 2022., u sjednici održanoj 7. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-775/2023-2 od 21. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Osijeku, poslovni broj Pr-4294/2021-12 od 6. ožujka 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za koje podnositelj navodi da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povreda povrede temeljnoga ustavnog prava na rad.
2. Pitanje koje je tužitelj u prijedlogu naznačio glasi:
"Može li se radnik uspješno pozvati na zakonsku odredbu koja je povoljnija za radnika, po obveznom sadržaju ugovora o radu, ukoliko je istu odredbu poslodavac, unatoč zakonskoj obvezi, propustio unijeti u ugovor o radu?".
2.1. Predlagatelj se pritom poziva na revizijske odluke broj Revr-1677/2012-2 od 15. travnja 2014. i Revr-1829/2010-2 od 19. ožujka 2013. sugerirajući time da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s praksom revizijskog suda.
3. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja, ocijenio ga je neosnovanim i predložio odbiti.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i, kao takvo, ne opravdava intervenciju najvišeg suda.
5. Naime, razlozi važnosti na koje ukazuje predlagatelj nisu odgovarajući naznačenom pitanju zato što odluke broj Revr-1677/222012-2 od 15. travnja 2014. i Revr-1829/2010-2 od 19. ožujka 2013. nisu donesene u istim činjeničnim i pravnim okolnostima što znači da sadržaj prijedloga stvarno ne upućuje da je drugostupanjski sud odstupio od prakse revizijskog suda. Naime, prva navedena odluka vezana je uz redoviti otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika u kojem su se odredbe o povoljnijem pravu odnosile na mogućnost redovitog otkazivanja ugovora o radu bez prethodnog upozorenja, dok se druga odluka tiče primjene najpovoljnijeg prava u vezi s otpremninom. Kako važna pitanja služe javnoj funkciji najvišeg suda putem ujednačavanja prakse i razvoja prava (koji razlog za dopuštenje revizije predlagatelj ne ističe), tako naznačeno pitanje nema potrebno obilježje važnosti koje bi opravdavalo intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.
6. Osim toga, valja naglasiti da iako se naznačeno pitanje odnosi na primjenu povoljnijeg prava u smislu odredbe članka 9. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23), sadržaj obrazloženja prijedloga ukazuje da predlagatelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava čime ukazuje na nezakonitost kao razlog važnosti, a nezakonitost revizijom pobijane odluke u pravilu nije odlučna za ocjenu sadržava li ona neko važno pitanje ili ne (nezakonitost odluke je bila odlučna za privatnu funkciju revizije kakvu je imala redovna revizija, a nema revizija po dopuštenju).
7. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljeno pitanje, prijedlog tužitelja je valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. U odnosu na navode o povredi temeljnoga ljudskog prava na rad zajamčenog odredbom članka 55. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), revizijski sud primjećuje da sadržaj predmetnog prijedloga kao i njegovih priloga ne ukazuje da se predlagatelj već pozivao na ovu povredu u nižestupanjskom postupku, u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. Stoga tužitelj nije iscrpio dopušteni pravni put zaštite u odnosu na ovu povredu, sve i da je ona učinjena. Pored toga, valja istaći da pravo na rad i slobodu rada ne znači ujedno i pravo na zaposlenje (zasnivanje radnog odnosa) na određenim poslovima i određenom radnom mjestu (tako i Ustavni sud RH, U-III-1149/2015. od 7. rujna 2016.).
9. U opisanim je okolnostima u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnoga ljudskog prava valjalo odbaciti prijedlog tužitelja na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP te riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
