REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2015/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja MK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukušić Bokan, odvjetnik u Zadru, protiv ovršenika Sartura d.o.o. iz Zagreba, Lendavska 16a, OIB 27334333242, zastupanog po punomoćniku Moniki Rakitničan, odvjetnici iz odvjetničkog društva Batarelo Dvojković Vuchetich odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, radi izricanja sudskih penala, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-766/2023-2 od 16. siječnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3137/22-18 od 22. prosinca 2022., u sjednici održanoj 7. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-766/2023-2 od 16. siječnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3137/22- 18 od 22. prosinca 2022. U prijedlogu je postavio pravna pitanja koja glase:
"1. Kako tumačiti pravo na obaviještenost člana d.o.o. po čl. 447. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23), u situaciji kada je izrekom pravomoćne sudske odluke naloženo društvu da obavijesti člana društva o stvarima tog društva i dopusti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju tog društva u roku od 8 (osam) dana, pod prijetnjom ovrhe? Ispunjava li pri tome društvo svoju obvezu već time da dade članu uvid u samo neke poslovne knjige i dokumentaciju (koju jednostrano odredi društvo), ili to podrazumijeva sve knjige i dokumentaciju?
2. Je li ovršni sud, prilikom odlučivanja o prijedlogu iz čl. 247. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) da se, pod prijetnjom sudskih penala, provede ovršna odluka suda kojom je naloženo da trgovačko društvo (ovršenik) u roku od 8 (osam) dana obavijesti člana društva (ovrhovoditelja) o stvarima tog društva i dopusti mu uvid u poslovne knjige i dokumentaciju tog društva, dužan tumačiti sadržaj i opseg obveze utvrđene ovršnom odlukom suda u duhu odredbe materijalnog propisa na temelju koje je donesena ovršna odluka suda – čl. 447. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23)?".
2. U odnosu na navedena pravna pitanja ovrhovoditelj navodi da za njih nisu izneseni razlozi njihove važnosti iz razloga što u istovrsnoj spornoj stvari revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanjima o kojima, prema najboljem znanju ovrhovoditelja, nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
3. Prijedlog je podnesen i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, uz tvrdnju da su pobijane odluke arbitrarne, tj. mjera protupravnosti, proizvoljnosti i odstupanja od redovnog tumačenja je tolika da su pobijane odluke u cijelosti arbitrarne, čime su ovrhovoditelju povrijeđena ustavna prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01,55/01, 76/10, 85/10, 05/14), kao i njegova prava iz čl. 6. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). U pogledu zabrane arbitrarnosti u postupanju pozvao se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-374/2008 od 27. listopada 2010. Uz navedeno tvrdi da sadrže i pogrešku, tj. utvrđenje činjenica i ocjena dokaza od strane suda je u cijelosti proizvoljno, u kom pravcu se pozvao i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovnih brojeva: U-III-4951/2014i U-III-3077/2018, te odluke Europskog suda za ljudska prava: Khamidov protiv Rusije, br. 72118/01, § 170., presuda od 15. studenog 2007. godine, Bochan protiv Ukrajine(br. 2) [Vv], br. 2225/08, § 62., presuda od 5. veljače 2015. godine.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Sudovi su odbili zahtjev ovrhovoditelja uz utvrđenja i pravna shvaćanja po kojima je nesporno da je ovrhovoditelj izvršio uvid u poslovne knjige i dokumentaciju ovršenika, barem djelomično, da ovršnom ispravom nije izričito određeno o kojim se poslovnim knjigama i dokumentaciji radi niti je naloženo ovršeniku da dopusti fotografiranje i presliku istih u neograničenom vremenu i u prostorijama ovršenika. Stoga da, u situaciji kada je ovrhovoditelj izvršio uvid u poslovne knjige i dokumentaciju ovršenika (što proizlazi i iz prijedloga), ali isti smatraju, da mu isto nije omogućeno u potpunosti i na odgovarajući način, sud je o osnovanosti prijedloga mogao odlučiti imajući na umu prvenstveno sadržaj ovršne isprave, te tako utvrditi je li tražbina ispunjena. Kako ovršnom ispravom nije utvrđen niti „odgovarajući način“ ispunjenja tražbine ovrhovoditelja, niti o kojoj se dokumentaciji i poslovnim knjigama radi, ocijenili su da nije moguće utvrditi je li tražbina ispunjena, kao niti utvrditi je li obveza ispunjena u naknadnom roku, odnosno jesu li ispunjeni uvjeti za isplatu penala radi zakašnjenja, ali budući da ovrhovoditelj nije dokazao da bi mu uvid bio onemogućen, jer iz navoda ovršenika proizlazi da je isti pozivan na vršenje uvida i da su punomoćnici ovrhovoditelja pristupili pregledu poslovnih knjiga i dokumentacije, a i iz samih navoda ovrhovoditelja proizlazi isto, dok opseg i način vršenja uvida nije određeno naveden u ovršnoj ispravi, nisu u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja na temelju čl. 247. OZ-a.
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da u odnosu na postavljena pitanja nisu izneseni razlozi njihove važnosti niti predlagatelji u odnosu na ta pitanja tvrde da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti da shvaćanja nižestupanjskih sudova o tim pitanjima odstupaju od shvaćanja revizijskog suda, zbog čega bi trebalo ujednačavati sudsku praksu vezano za ta pitanja i pravilnost primjene materijalnog prava.
9. Zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja u pravilu, međutim, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to bila primarna svrha.
10. Ovrhovoditelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ne navodi ni jedan indikator važnosti postavljenih pitanja poput, primjerice, neujednačenosti sudske prakse viših sudova ili nepodudarnost prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, a ne navodi ni druge indikatore važnosti, a revizijski sud ne nalazi da su postavljena pitanja važna ni za razvoj prava u sudskoj praksi. U takvim okolnostima u odnosu na postavljena pravna pitanja tužitelja nisu ostvarene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom članka 385.a stavka 1. ZPP-a. Stoga je u odnosu na postavljena pitanja prijedlog, kao nepotpun, nedopušten, zbog čega je o prijedlogu odlučeno kao u izreci na temelju čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP-a.
11. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, ovrhovoditelj tvrdnjama iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. Naime, razlozi koje ovrhovoditelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava u osnovi se svode na povredu prava na pravično suđenje i pristup sudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, revizijski sud ocjenjuje da u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, posebno stoga što su sudovi detaljno obrazložili razloge na temelju kojih su ocijenili da ovrhovoditelj nije dokazao zakonske pretpostavke za određivanje zatraženih sudskih penala. Štoviše, sudovi su jasno i precizno naveli razloge odbijanja prijedloga ovrhovoditelja. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. noveliranog ZPP-a, koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.
12. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a st. 4. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
