REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1979/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JEGER DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, Ulica od Puća 7, OIB 22837169328, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 17, protiv tuženika GRAD DUBROVNIK, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB 21712494719, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-645/2023-2 od 20. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1/2021 od 30. prosinca 2022., u sjednici održanoj 7. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-645/2023-2 od 20. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 1/2021 od 30. prosinca 2022., zbog razloga iz čl. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), te je u prijedlogu postavio pravna pitanja, koja glase:
„a) Mogu li na opravdanost nekorištenja prostora od strane zakupnika, a u smislu ugovornih razloga za otkaz ugovora o zakupu, biti od utjecaja obećanja (ohrabrenja) zakupodavca koja su dovela do nekorištenja?
b) Utječe li na ocjenu zakonitosti (opravdanosti) ponašanja jedne ugovorne strane ponašanje druge ugovorne strane?“
2.1. U prijedlogu tvrdi da je riječ o pravnim pitanjima o kojem postoji suprotna praksa revizijskog suda, pa da su postavljena pravna pitanja važna za odluku u konkretnom sporu.
2.2. Kao razlozi navedenim pitanjima navedene su odluke revizijskog suda broj Rev 159/00 od 25. listopada 2000. Revt-320/15-3 od 3. srpnja 2018., Rev-677/12 od 15. svibnja 2012., Rev-1047/06 od 1. srpnja 2008., Rev-1549/1994., Rev-983/1995. i Revt-112/14-2 od 4. listopada 2016.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništav i nezakonit tuženikov Otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora, između ostalog zato što tužitelj bez opravdanog razloga, nije koristio zakupljeni poslovni prostor dulje od 90 dana (čl. 13. t. 8. Ugovora o zakupu poslovnog prostora).
6. Nižestupanjski sudovi su ocjenom provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a utvrdili da se poslovni prostor koji je bio predmet zakupa doista nije koristio dulje od 90 dana, te su cijeneći sadržaj odredbe čl. 2. i čl. 8. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 13. prosinca 2019., zaključili da te odredbe sprječavaju prenamjenu zakupljenog poslovnog prostora, jer je u njima određeno da tužitelj u poslovnom prostoru koji je predmet zakupa isključivo obavlja djelatnost trgovine i da je tužitelj dužan koristiti poslovni prostor samo za tu namjenu. Pri iznošenju navedenog zaključka imali su u vidu da tuženik zakupni odnos zasniva isključivo putem javnog natječaja, pod uvjetima koji su njime propisani te za namjenu koja je natječajem određena, u kome smislu i odabire se najpovoljniji ponuditelj koji ispunjava sve uvjete iz natječaja, posljedično čemu ni (navodna) tuženikova obećanja/odobrenja prenamjene prostora, kao i tužiteljeva očekivanja u vezi toga, ne mogu opravdati tužitelja u nekorištenju tog prostora, zbog čega se promjena namjene poslovnog prostora ne može realizirati mimo zakonom propisane procedure.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer prema obrazloženju postavljenih pitanja i sadržaju samih pitanja tužitelj osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje o razlozima za nekorištenje zakupljenog poslovnog prostora, a osim toga radi se o pitanjima činjenične naravi pa odgovor na ta pitanja zavisi od okolnosti konkretnog slučaja, te iz tih razloga postavljena pitanja nisu važna. Pri tome se navodi i da odluke revizijskog suda, na koje se poziva predlagatelj u prijedlogu, nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao što je predmetna zbog čega one ne mogu predstavljati valjane razloge postavljenim pitanjima.
8. Kako je odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, vezano za postavljena pitanja, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 7. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
