REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1826/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, OIB 46377257342, Kišpatićeva 12, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika ZAVODA ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA ZAPADNO-HERCEGOVAČKE ŽUPANIJE, Bili brig b.b., Grude, Bosna i Hercegovina, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-63/2023-2 od 23. siječnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-17/2022 od 27. prosinca 2022., u sjednici održanoj 7. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-63/2023-2 od 23. siječnja 2023., radi pravnih pitanja koja glase:
„1. Može li sud pri donošenju odluke o nadležnosti u sporu između pravne osobe sa sjedištem u [adresa] i pravne osobe sa sjedištem u [adresa] (države koja nije članica EU) primijeniti odredbu odjeljka 1. čl. 6. st. 2. Uredbe BIS I ako u svom članku 46. st. 2. ZMPP propisuje: „Nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. ovoga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije?
2. Primjenjuje li se odredba članka 78. ZMPP-a alternativno ili kumulativno?“
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o apsolutnoj nenadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu, zbog pravnih pitanja opisanih u izreci ovoga rješenja.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog je dopušten i osnovan.
4. Prvostupanjski sud polazi od zaključka da su pravni odnosi između parničnih stranaka nastali prije stupanja na snagu Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj 101/17, dalje u tekstu: ZMPP), odnosno 29. siječnja 2019. (čl. 81. ZMPP-a), da prigovor nadležnosti tuženika valja promatrati kroz odredbe Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (Službeni list Europske unije, 20. 12. 2012., u daljnjem tekstu: Uredba BIS I) sukladno čl. 78. st. 2. ZMPP-a, da tuženik nema domicil u državi članici EU već u Federaciji Bosni i Hercegovini, da se odredba čl. 11. Ugovora o suradnji od 14. lipnja 2002. kojim je ugovorena nadležnost Općinskog suda u Zagrebu ne može primijeniti u ovom sporu, jer tuženik nije stranka tog Ugovora, da se ne može primijeniti niti odredba čl. 26. Uredbe BIS I na predmetni spor jer je tuženik prigovorio nadležnosti suda niti se može primijeniti odredba čl. 7. Uredbe BIS I, jer tuženik nema sjedište u nekoj o država članica Europske unije.
4.1. Drugostupanjski sud navodi kako je odredbom čl. 46. st. 1. ZMPP propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredba BIS I, dok je st. 2. propisano da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. ovoga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.
4.2. Drugostupanjski sud nadalje ukazuje na primjenu toč. 14. uvodnog dijela Uredbe BIS I prema kojoj na tuženika koji nema domicil u državi članici (a što je slučaj u ovom postupku jer je tuženik pravna osoba sa sjedištem u [adresa]) općenito se primjenjuju nacionalna pravila o nadležnosti koja su važeća na državnom području države članice suda pred kojim je pokrenut postupak. Nadalje, sud dovodi s tim u vezu i primjenu odredbe čl. 6. st. 1. Uredbe BIS I kojom je propisano da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s čl. 18. st. 1., čl. 21. st. 2. i čl. 24. i 25., utvrđuje pravom te države članice, zauzimajući shvaćanje da se ta odredba odnosi upravo na situaciju iz točke 14. uvodnog dijela Uredbe, a kojom je propisano da bi se s ciljem osiguranja zaštite potrošača i zaposlenih, radi zaštite nadležnosti sudova država članica u situacijama u kojima imaju isključivu nadležnost i zbog poštivanja autonomije stranaka, određena pravila o nadležnosti iz Uredbe BIS I trebala primjenjivati bez obzira na domicil tuženika. Također utvrđuje da se ovdje ne radi o sporu iz odredbi čl. 18. st. 1., čl. 21., 24. i 25. Uredbe BIS I, slijedom čega se na pitanje nadležnosti ne primjenjuju odredbe Uredbe, nego nacionalna pravila o nadležnosti koja su važeća na državnom području države članice suda pred kojim je pokrenut postupak (točka 13. Uredbe), a to su u ovom slučaju odredbe Zakona o parničnom postupku.
5. U Odjeljku 2. Uredbe BIS I pod Posebna nadležnost u čl. 7. propisano je da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici pod st. 1. (a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze, pod (b) za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno mjesto izvršenja konkretne obveze je: - u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru.
5.1. Uzevši u obzir da odredba čl. 46. st. 2. ZMPP upućuje na primjenu Odjeljka 2. i 3. Poglavlja II. Uredbe BIS I i shvaćanje nižestupanjskih sudova s druge strane, prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, a navedena u izreci ovog rješenja, važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema dovoljno pravno relevantne prakse revizijskog suda, zbog čega u praksi i postoje određene nedoumice, to je na temelju čl. 385.a st.
1. podstavak 2. ZPP, valjalo dopustiti reviziju radi razvoja prava kroz sudsku praksu.
6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnih pitanja navedenih u izreci.
Zagreb, 7. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
