REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž-301/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. S. (OIB:…) iz D., protiv tuženice D. V. S. (OIB:…) iz Z., zastupane po punomoćnici M. P. H., odvjetnici u Z., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-347/2020-29 od 02. siječnja 2024., 07. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-347/2020-29 od 02. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je, kao nedopuštena, tužba tužitelja od 22. siječnja 2020.
2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga sa obrazloženjem u bitnome, da je on "ispoštovao procesni preduvjet izravnim podnošenjem tužbe" te da se predmetna tužba odnosi na rješenje pod poslovnim brojem Ovr Ob-185/2017. Predlaže "da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu, a ne da mu tuženica i dalje stalno blokira račun temeljem naloga za direktnu naplatu iako uredno izvršava svoje obveze".
3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).
4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Iz predmetnog postupka proizlazi da je tužitelj dana 22.siječnja 2020. protiv tuženice podnio tužbu radi proglašenja izvršenja zahtjeva za izravnu naplatu koji je podnesen FINI na dan 18. veljače 2016. nedopuštenim, odnosno da se obustavi i utvrdi nedopuštenom ovrha koja je podnesena izravnom naplatom od strane tuženice dana 18. veljače 2016., a radi naplate tražbine iz presude suda prvog stupnja poslovni broj P-1818/10 od 26. ožujka 2014.
7. Rješenjem suda prvog stupnja od 24. svibnja 2023. (stranica 200 spisa) pozvan je tužitelj da dostavi odluku suda temeljem koje je upućen u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pokrenutim zahtjevom za izravnu naplatu od FINE od 18. veljače 2015. pozivom na čl. 187. ZPP-a.
7.1. Tužitelj u podnesku od 16. lipnja 2023. navodi da je zaprimio rješenje kojim je pozvan da dostavi odluku suda te obavještava da takva odluka suda ne postoji.
8. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbacio je tužbu tužitelja sa obrazloženjem da je tužitelj trebao izabrati drugi pravni put odnosno prema odredbi čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje OZ) da je tužitelj trebao kao ovršenik predložiti sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim a tek da u okviru tog postupka bi mogao biti zaključkom upućen da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, da je navedeno procesna pretpostavka za dopustivost tužbe u ovom postupku (pozivom na čl. 187. ZPP-a).
9. Ispitujući navedeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka po ocjeni ovog suda u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u vez sa čl. 381. ZPP-a.
10. Tuženica je dakle podnijela zahtjev za izravnu naplatu kod Financijske agencije 18. veljače 2016., a radi se o naplati tražbine iz presude pod poslovnim brojem P-1818/10 od 26. ožujka 2014. koja se odnosi na uzdržavanje sina tužitelja mlt. J. V. S.. Tužitelj nije, sukladno čl. 210. st. 1. OZ-a podnio prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stoga nije niti bilo uvjeta da bi (ovršni) sud tužitelja kao ovršenika prema odredbama OZ-a uputio u parnicu.
11. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je kao put pravne zaštite isključivo onda kada ovršni sud u ovršnom postupku zaključkom odluči ovršenika uputiti u parnicu. Stoga ne postoji mogućnost podnošenja opugnacijske tužbe i vođenja parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava bez da je ovršni sud uputio ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
12. Proizlazi da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da upućivanje ovršenika od strane ovršnog suda na pokretanje parnice radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odnosno pljenidbe i prijenosa nedopuštenim predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje takve parnice. Zaključak koji je žalitelj dostavio uz svoju žalbu (stranica 218 spisa) očito se ne odnosi na navedeni zahtjev tuženice za izravnu naplatu.
13. Slijedom iznijetog valjalo je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
U Puli - Pola 07. svibnja 2024.
Sudac
Dolores Peruško, v.r.
