Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2084/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja 1. R. S. iz S., F., O., OIB: …, 2. A. S. iz S., N. Y., L. P., OIB: … i 3. T. S. iz S., N. Y., L. I. C., OIB: …, kao zakonske nasljednice iza pok. D. S., zastupani po punomoćnicima N. K. i M. C., odvjetnicima u R., protiv tuženika 1. G. D. iz V. L., OIB: …, 2. A. B.1 pok. D. , nepoznatog boravišta zastupanog po privremenom zastupniku A. B. K., odvjetnici u M. L., 3. A. A.1 iz Z., OIB: …, 4. A. A. 2 iz Z., OIB: …, 5. B. A. iz Z., OIB: … i 6. D. A. iz Z., OIB: …, zastupani po punomoćnici A. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. i D. iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-1364/2021-34 od 3. siječnja 2024., dana 7. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-1364/2021-34 od 3. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u odnosu na tuženika A. B.1 pok. D.1 te su ukinute sve provedene radnje u ovom postupku u odnosu na istoga.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žale se tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njegovo ukidanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio utvrđeno je da sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pobijane odluke (čl. 355. ZPP-a).

6. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P- 1364/2021 od 27. siječnja 2023. odbačena tužba u odnosu na tuženike A. B.1 pok. D.1 , A. B. mldb. pok. D. , A. B. ud. D. i A. B. pok. D. , koje rješenje je potvrđeno 2  3

rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž-4188/2023 od 7.studenog 2023. u odnosu na A. B.2 mldb. pok. D. , A. B. ud. D. i A. B. pok. D. , dok je pobijano rješenje ukinuto 2  3

u odnosu na tuženika A. B.1 pok. D. .

7. U nastavku postupka pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da su A. B.4 pok. D. i A. B.1 pok. D. ista osoba, u odnosu na koju je utvrđeno da je isti, prilikom prvog upisa u zemljišnu knjigu (zk. ul. 515 k.o. V. L.) u odnosu na predmetne nekretnine č.zem. 593 i 595/2 (I.zk.tijelo) 1899. u predmetu N 941 bio maloljetna osoba, s time da je u vrijeme upisa prava vlasništva na snazi bio Austrijski opći građanski zakonik koji je 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, 1. listopada 1816. na otocima Koločep, Korčula, Šipan, Lastovo, Vis, Mljet i Lopud, a 1. svibnja 1853. u Hrvatskoj i Slavoniji (u daljnjem tekstu: OGZ), a čije su se odredbe kao pravna pravila primjenjivale temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“, broj 86/46), koji je u § 21. propisivao da se punoljetnost stječe sa 24 godine.

8. Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04 i 107/07, u daljnjem tekstu: ZZK), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, u odredbi čl. 8. st. 2. sadrži predmnjevu da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

9. Zabilježbe zemljišnoknjižnog prava, između ostalog, evidentiraju osobne odnose vlasnika posebice u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom, kamo spada i zabilježba malodobnosti.

10. Imajući u vidu navedeno u trenutku podnošenja tužbe 2007. A. B.1 pok. D. imao je najmanje 108 godina (ako je rođen neposredno prije upisa, što vjerojatno nije bio slučaj), budući da je trenutkom upisa 1899. evidentirano da se radi o maloljetnoj osobi.

11. Općepoznate činjenice, kao pravni standard, predstavljale bi one činjenice koje su poznate većem i širem krugu razumnih, prosječno obrazovanih i informiranih ljudi koje oni mogu znati u okviru općeg životnog iskustva.

12. Prema odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a, ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate, međutim, budući da se radi o oborivoj predmnjevi, dopušteno je dokazivati suprotno i to već u mjeri dovoljnoj da se posumnja u to da nešto nije općepoznato što posljedično dovodi do dokazivanja i tih činjenica, a tužiteljice nisu s uspjehom osporile ovu općepoznatu činjenicu, radi čega su žalbeni navodi bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja

13. Slijedom navedenoga valjalo je odlučiti kao u izreci (čl. 380. toč. 2. ZPP-a).

U Zagrebu, 7. svibnja 2024.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.