REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-59/2024-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihela Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. T. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-22/2021-39 od 14. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog T. T., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-22/2021-39 od 14. ožujka 2023. optuženi T. T. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično pobliže opisano u izreci pobijane presude, te je na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci. Na temelju članka 56. stavak 1. i 4. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci neće izvršiti ako optuženi T. T. u vremenu provjeravanja četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članak 62. stavak 1. točka 10. KZ/11. naložena je optuženom T. T. posebna obveza ispunjavanja obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju na način da u roku dvije godine i deset mjeseci isplati dospjele, a neisplaćene obveze uzdržavanja za dijete K. I. T. u iznosu 13.803,17 eura/104.000,00 kn, sve na tekući račun majke djeteta S. T.

3. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11. određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavak 1. točka 10. KZ/11. ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveze ili produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi T. T. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. na ime prijevoda po sudskom tumaču u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, troškove iz članak 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. na ime paušalne svote u iznosu 1.500,00 eura/11.301,75 kuna i troškove iz članka 145. stavak 1. točka 8. ZKP/08. na ime zastupanja oštećenice po opunomoćeniku u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem, sve u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

5. Protiv te presude pravodobno je žalbu podnio optuženi T. T. putem braniteljice I. Đ., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i članak 468. stavak 2. ZKP/08. te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži navode žalbe i ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba optuženika je osnovana.

8. U pravu je optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama kao i da postoji proturječnost sadržaja izreke pobijane presude i njenog obrazloženja, a zbog čega se ne može ispitati pobijana presuda.

9. Naime, prvostupanjski je sud optuženog T. T. proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11. jer nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta, iako iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude proizlazi da je žrtva rođena ... ………………., što znači da je u inkriminiranom razdoblju od studenog 2018. do 13. ožujka 2023. imala najmanje ……………godina, odnosno da nije imala svojstvo djeteta. Naime, prema odredbi članka 87. stavak 7. KZ/11. dijete je osoba koja nije navršila osamnaest godina života pa se kvalificirani oblik kaznenog djela uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. KZ/11. odnosi na povredu dužnosti uzdržavanja osobe koja nije navršila osamnaest godina života, a o čemu se, u konkretnom slučaju, ne radi.

10. S tim u vezi, prvostupanjski je sud propustio obrazložiti zašto smatra da je optuženi T. T. počinio upravo kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz članak 172. stavak 1. i 2. KZ/11., odnosno da nije, a kako je to određeno ovršnom ispravom, uzdržavao dijete. U odlomku 6.19 obrazloženja pobijane presude prvostupanjski je sud zaključio da optuženi T. T. nije postupio na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 33 P2-1879/09 od 17. studenog 2011., pravomoćne i ovršne 8. siječnja 2012., u kojoj je točkom III određeno da na ime uzdržavanja svoje kćeri K. I. T. plaća mjesečno iznos 2.000,00 kuna, iako je zdrav i radno sposobna osoba, u razdoblju od studenog 2018. do 13. ožujka 2023. nije ništa platio, na koji način je svom djetetu uskratio dužno uzdržavanje u iznosu sveukupno 13.803,17 eura i u takvom ponašanju pronalazi sva bitna obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članak 172. stavak 1. i 2. KZ/11. Nije sporno da su optuženik i oštećenica u odnosu oca i djeteta, međutim, da bi se ostvarila obilježja kaznenog djela iz članka 172. stavak 2. KZ/11., odnosno da bi se uskratilo dužno uzdržavanje za dijete, potrebno je da dijete počinitelja ima svojstvo djeteta opisano u članku 87. stavak 7. KZ/11., a što oštećena K. I. T. u inkriminiranom razdoblju nije imala.

11. S obzirom da se presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a optuženik je izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 487. stavak 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je razmatrao i ove žalbene navode. S tim u vezi, treba naglasiti da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti tvrdnju optuženika da je u razdoblju od ožujka 2007. pa do 14. veljače 2012. plaćao uzdržavanje za kćer M. E. T. na ruke majke S. T. F., a za vrijeme je kći M. E. T. živjela kod njega, zbog čega je postavio verzijski zahtjev, a postupak se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P2- 350/12., koji spis je prvostupanjski sud pročitao, međutim, nije naveo što iz istog proizlazi i zašto nalazi da navod obrane kako je uskratio uzdržavanje za kćer K. I. iz razloga što na posebnom računu postoje sredstva koja je neosnovano isplaćivao za kćer M. E., dok je ova s njim živjela, nije osnovan.

12. Nadalje, prvostupanjski je sud propustio prilikom utvrđivanja bitnih elemenata terećenog kaznenog djela imati u vidu Sporazum o podjeli bračne stečevine zaključen između optuženika i majke oštećenice 29. ožujka 2004. i Aneks Sporazuma o podjeli bračne stečevine kojim su djelomično dogovorili način plaćanja uzdržavanja za djecu, a na što se optuženik poziva u svojoj obrani.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, imajući na umu razloge ovog rješenja, otkloniti bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koje je ukazano ovim rješenjem, izvesti potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, kao što je već rečeno, a potom će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.

14. Time da treba naglasiti na uočene nepravilnosti pri izricanju posebne obveze. Naime, posebna obveza iz članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11. – ispunjavanje obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, koja je naložena pobijanom presudom, se nalaže uz uvjetnu osudu i djelomičnu uvjetnu osudu, između ostalog, kada je to korisno za otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, što znači da obvezuju počinitelja, u konkretnom slučaju, da ispunjava ubuduće, nakon počinjenja inkriminiranog djela, svoju obvezu uzdržavanja. Nasuprot tome, propuštanje plaćanja uzdržavanja kroz prethodno, inkriminirano razdoblje i zbrajanje neplaćenih iznosa, odnosno nalaganje plaćanja „kapitaliziranog iznosa“ zaostalih obroka uzdržavanja predstavlja obvezu iz članka 62., stavak 1. KZ/11., točka 1. KZ/11. – u određenom roku popraviti štetu kaznenim djelom. Stoga kada je prvostupanjski sud naložio optuženiku „ispunjavanje obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju na način da u roku dvije godine i deset mjeseci isplati dospjele, a neisplaćene obveze uzdržavanja za dijete K. I. T. u iznosu 13.803,17 eura/ 104.000,00 kuna, sve na tekući račun majke djeteta S. T.“, naložio mu je da plati „kapitalizirani iznos“ neplaćenih iznosa uzdržavanja, odnosno da popravi štetu koju je oštećenica trpjela počinjenjem djela, što je sadržaj posebne obveze iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11., a ne radi se o posebnoj obvezi iz članak 62. stavak 2. točka 10. KZ/11., kako je to sud odlučio.

15. Slijedom navedenog, na temelju članak 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić, v. r.