REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3610/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senija Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K., OIB …, iz P. H., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z., protiv I. tuženice B. B., OIB …, iz D. P., koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., II. tuženika M. B., OIB …, iz D. P., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z. i I.. tuženice M. B. V., OIB …, iz H., P., koju zastupa punomoćnik B. D. V., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 436/2022-3 od 23. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P-917/2020-17 od 29. prosinca 2021., u sjednici održanoj 7. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-436/2022-3 od 23. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj P-917/2020-17 od 29. prosinca 2021. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Pitanja koja je tužitelj u prijedlogu naznačio glase:
"1. Ukoliko je tužitelj 22. siječnja 2015. u predmetu istog prvostupanjskog suda broj P-1831/2015 podnio tužbu radi isplate cjelokupnog iznosa svog potraživanja s osnove Izjave o priznanju duga potpisane i ovjerene od strane prvotuženice u ovom postupku i njezinog pokojnog supruga M. B. 18. lipnja 2012. kao prednika svih tuženika, nije li time prekinuta zastara potraživanja i po osnovi duga koji je glasio na ime pok. M. B., s obzirom da je zastara potraživanja po toj Izjavi počela teći 1. rujna 2012., a on tj. M. B. je preminuo prije podnošenja ove tužbe 20. kolovoza 2014.;
2. Veže li opći zastarni rok vjerovnika za podnošenje tužbe radi naplate potraživanja prema nasljednicima svog dužnika ukoliko on umre prije nastupa zastare tog potraživanja tj. računa li se rok zastare do isteka općeg zastarnog roka prema dužniku ili prema danu pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iz pokojnog dužnika?".
2.1. Predlagatelj se pritom poziva na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-245/2019-3 od 27. studenoga 2019. pod točkom 5. prema kojem "za pozivanje nasljednika da preuzmu parnični postupak ne mora postojati pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza prednika nasljednika".
3. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog tužitelja.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i, kao takva, ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
5. Naime, razlog važnosti na koji ukazuje predlagatelj, spomenuti Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-245/2019-3 od 27. studenoga 2019., sve i kad bi bio obvezujući, a nije, ne bi bio od utjecaja na prihvaćanje prijedloga za dopuštenje revizije jer mu pobijana odluka nije u suprotnosti zato što su sudovi o pitanju početka tijeka zastare novčane tražbine tužitelja kao vjerovnika protiv tuženika kao nasljednika dužnika odlučili neovisno o pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Osim toga, sadržaj obrazloženja predmetnog prijedloga zapravo ukazuje da tužitelj ukazuje ne nepravilnost primjene materijalnog prava, i to odredbe članka 242. u vezi s članom 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) čime ukazuje na nezakonitost kao razlog važnosti. Međutim, nezakonitost revizijom pobijane odluke u pravilu nije odlučna za ocjenu sadržava li ona neko važno pitanje ili ne (nezakonitost odluke je bila odlučna za privatnu funkciju revizije kakvu je imala redovna revizija, a nema revizija po dopuštenju). Budući da važna pitanja služe javnoj funkciji najvišeg suda putem ujednačavanja prakse i razvoja prava (koji razlog za dopuštenje revizije predlagatelj ne ističe), tako naznačena pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti koje bi opravdavalo intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljeno pitanje, prijedlog tužitelja je valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
