REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-5960/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikše kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika ĐG, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 19. st. 1. t. 9. i st. 2. Zakona o zaštiti od buke (NN 30/09, 55/13, 153/13, 41/16, 114/18), odlučujući o žalbama I okrivljenika HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. i II okrivljenika ĐG, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 9. Pp-233/2021, od 6. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I okrivljenika HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. i II okrivljenika ĐG i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ), I okrivljenik HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. i II okrivljenik ĐG su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeseteura), svaki, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna, I okrivljenik i od 10.000,00 kuna, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 19. st. 1. t. 9. i st. 2. Zakona o zaštiti od buke, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 500,00 kuna, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe, zbog svih zakonom dopuštenih razloga.

4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama i dopunama žalbi iste prihvate.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Naime, na temelju obrane okrivljenika te provedenih dokaza prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su okrivljenici počinili inkriminirani prekršaj za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je, suprotno tvrdnji žalitelja, dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavljaju navode obrane pred prvostupanjskim sudom, tvrdeći da je sud propustio primijeniti odredbe Zakona o tržištu toplinske energije, kao općeg pravnog propisa lex prior u predmetnom postupku, kao i pripadajućih podzakonskih propisa, napose Mrežnih pravila za distribuciju toplinske energije, pa da je takvim postupanjem prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučnu činjenicu da toplinska podstanica nije dio distribucijske mreže za koju je I okrivljenik kao ovlašteni distributer toplinske energije dužan skrbiti, već dio unutarnjih instalacija, koje su u djelokrugu odgovornosti samih suvlasnika stambene zgrade, zatim da je propustio primijeniti i odredbe čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada (NN 64/97), podzakonskog akta koji je donijela Vlada Republike Hrvatske na temelju čl. 387. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) i kojim su, među ostalim taksativno navedenim dijelovima i uređajima zgrade normirane i toplinske podstanice, kao takvi uređaji koji se smatraju zajedničkim uređajima zgrade, odnosno kojim neposredno upravljaju suvlasnici zgrade i samim tim snose odgovornost za pravilan radi i redovno održavanje toplinskih podstanica, pa slijedom toga i za pojavnosti koje se u ovom predmetu pravno imaju supsumirati pod Zakon o zaštiti od buke, zatim da su i prije donošenja rješenja tužitelja pokušavali u više navrata utvrditi nedvojbeni uzrok pojavnosti buke, ali da su svaki put od strane pojedinih suvlasnika predmetne zgrade onemogućeni u navedenom, žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Nadalje, odredbom čl. 4. Zakona o zaštiti buke propisano je da su zaštitu od buke obvezni provoditi i osigurati njezino provođenje tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost, a primijenjenim propisom, čl. 19. st. 1. t. 9. i st. 2. Zakona o zaštiti od buke (NN 30/09, 55/13, 153/13, 41/16, 114/18), propisano je kažnjavanje za prekršaj pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi „ako ne provode naređene ili propisane mjere zaštite od buke (čl. 18.)“, s tim da je u konkretnom slučaju I okrivljeniku predmetnim rješenjem, od 20. siječnja 2020., s datumom izvršnosti 21. svibnja 2020. naređeno da provode mjere opisane u izreci, koje okrivljenici neprijeporno nisu izvršili, te time počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, pa i po ocjeni ovog suda nije bilo potrebno zastati s postupku do pravomoćnog okončanja upravnog spora u kojem I okrivljenik osporava predmetno rješenje tužitelja, od 20. siječnja 2020., a prvostupanjski sud je dao valjane razloge zašto je I okrivljenik kao pravna osoba u ovom slučaju bio u obvezi provoditi zaštitu od buke i osigurati njezino provođenje, koje razloge prihvaća i ovaj sud i na koje radi nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelje.

9. Neosnovano žalitelji u dopunama žalbi tvrde da je priloženim rješenjem Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Službe za drugostupanjski upravni postupak –I, Klasa: UP/II-540-02/20-02/48, Urbroj: 443-01-17-01-21-2, od 16. veljače 2021., poništeno predmetno rješenje tužitelja, od 20. siječnja 2020., jer iz navedenog rješenja od 16. veljače 2021. proizlazi da se istim poništava rješenje o izvršenju putem prisile (novčana kazna) više sanitarne inspektorice Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Sanitarne inspekcije, Klasa: UP/I 540-02/20-02/41, Urbroj: 443-02-05-03/6-20-11, od 23. studenog 2020.

10. Izrečena kazna okrivljenicima u granicama je zakona i valjano je obrazložena, s tim da je II okrivljeniku izrečena u minimalnom iznosu propisane kazne za predmetni prekršaj (od 50.000,00 do 100.000,00 kuna, pravnoj osobi i od 10.000,00 do 15.000,00 kuna, odgovornoj osobi u pravnoj osobi), a I okrivljeniku vezano za ograničenje iz čl. 221. st. 2. u svezi st. 1. t. 1 PZ u iznosu od 30.000,00 kuna, a koje kazne i ovaj sud smatra primjerenim težini prekršaja, stupnju odgovornosti, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

12. Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. svibnja 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.