REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU
Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13
Poslovni broj: P-651/2023-75
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja O. Ž., OIB ... , iz K.Š., kojeg zastupa punomoćnik H. E., odvjetnik u K.S., , protiv 1. tuženice A. P. (ranije M.), OIB ... iz Z., (sa boravištem u SRNJ,) i 2. tuženice G. T., OIB ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik P.C., odvjetnik u Z., , radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno, 1. tuženice osobno, zamjenice punomoćnika 2. tuženice i 2. tuženice osobno, s danom objave 7. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se 2. tuženici G. T.,, OIB ... iz Z., da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tužitelju O. Ž.,, OIB ... iz K. S., iznos od 30.000,00 eur, kao i dospjelu nenaplaćenu zateznu kamatu na navedenu glavnicu od 30.000,00 eur, dospjelu do 30. lipnja 2022. u iznosu od 22.266,36 eur te daljnju zateznu kamatu koja na glavnicu u iznosu od 30.000,00 eur teče od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Nalaže se 1. tuženici A. P (ranije M.), OIB ... iz Z., (sa boravištem u SRNJ) i 2. tuženici G. T.,,OIB 46838622707, iz Z. da u roku od 15 (petnaest) dana solidarno naknade tužitelju O. Ž., OIB ... iz K.S., troškove parničnog postupka u iznosu od 8.615,47 eur.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 10.783,72 eur.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 28. studenoga 2014. podnio tužbu u kojoj je u bitnome naveo kako je tuženicama isplatio iznos od 222.600,00 kn i to na račun Ugostiteljskog obrta "P" u vlasništvu tuženica i to iz osnova zajma te je kao potvrdu navedenog ugovornog odnosa 1. tuženica izdala i Izjavu o pozajmici od 10. veljače 2009., kojom se tuženice obvezuju u cijelosti isplatiti zajam u iznosu od 30.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a u roku od tri godine te preuzimaju i obvezu mjesečne isplate tužitelju u iznosu od 200,00 eur na ime kamata od prvog dana poslovanja obrta do namirenja cjelokupnog iznosa duga, kao i uplaćivati 2% od neto prometa obrta za desetogodišnje razdoblje. Ističe kako tuženice nisu ispunile obvezu do dana dospijeća 9. veljače 2012., niti su uredno isplaćivale ugovorene mjesečne obroke na ime kamata pa ih je tužitelj na isto ispunjenje više puta pozivao osobno i putem punomoćnika. Navodi, kako su do dana podnošenja ove tužbe, iste u petnaest neredovitih i nejednakih obroka isplatile sveukupno 77.433,75 kn (oko 10.000,00 eur). Sukladno pravilima o uračunavanju ispunjenja, navedeni iznos odbija se od svakog dospjelog mjesečnog obroka kamata za koji tužitelj nema saznanja od kada točno teku, jer mu tuženice nisu dostavile podatak s kojim danom je njihov obrt počeo s radom, niti je isto vidljivo iz javnih isprava dostupnih tužitelju. Ističe kako se u odnosu na navedeno potraživanje treba zatražiti dostava dokaza od strane tuženica kako bi se mogla utvrditi točna potraživanja iz navedene osnove koja bi tužitelj imao prema tuženicama, a uz stručni nalaz i mišljenje financijskog vještaka. Ističe kako se također istima treba naložiti dostava i podatak o poslovanju obrta "P" u odnosu na neto promet obrta.
2. Tuženice su u odgovoru na tužbu istaknule kako se protive postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, pobijajući i osporavajući zakonsku osnovanosti utemeljenosti svih navoda tužitelja iznesenih u tužbi i osporavaju visinu predmetnog tužbenog zahtjeva.
3. U kasnijem tijeku postupka 2. tuženica je u odnosu na sebe istaknula i prigovor nedostatka pasivne legitimacije.
4. Ovdje treba istaknuti, kako je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja svojim podneskom od 26. lipnja 2023. Uskladio svoj tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. Z.R. te je uskladio isti i sa činjenicom da je u RH uveden euro kao službena valuta.
5. U ovoj pravnoj stvari po Općinskom sudu u S., Stalnoj službi u D.s. donesena je 26. srpnja 2023. prvostupanjska presuda poslovni broj ... kojom je prihvaćen predmetni tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženicu A. P, dok je odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženicu G. T.,.
6. Protiv te presude žalbu su podnijeli tužitelj i 1. tuženica A. P.
7. Presudom i rješenjem od 5. listopada 2023. poslovni broj ...Županijski sud u V. odbio je kao neosnovanu žalbu 1. tuženice A. P., te je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen predmetni tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženicu A. P, dok je prihvatio žalbu tužitelja i ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženicu G. T., i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka.
8. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da je Županijski sud u V. ocijenio kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao relevantne činjenice te je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno budući tijekom postupka nije utvrđeno da li je 1. tuženica A. P prilikom potpisivanja Izjave o pozajmici samoinicijativno ili u dogovoru sa 2. tuženicom G. T., naznačila da su obje vlasnice obrta "P", da li su svjesno ili namjerno zajedničko preuzele obvezu vraćanja duga kako to proizlazi iz sadržaja Izjave i da li je obveza povrata zajma ugovorena kao solidarna obveza. Što se tiče nastanka solidarne obveze drugostupanjski sud ukazuje ovome sudu da treba imati na umu da se solidarnost u pravilu ne pretpostavlja. Zbog toga je za nastanak bilo aktivne bilo pasivne solidarne obveze uvijek potrebna posebna pravna osnova (ugovor ili zakon). Međutim, drugostupanjski sud ukazuje kako iznimka postoji kod trgovačkih ugovora, prema kojima u slučaju više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom oni solidarno odgovaraju vjerovniku, osim ako su ugovaratelji iz takvog ugovora izrijekom otklonili solidarnu odgovornost. Pored toga, potrebno je utvrditi da li se eventualno radi o poslovodstvu bez naloga, koje je poduzela 1. tuženica A. P. Nadalje, da li je i u kojem opsegu 1. tuženici A. P eventualno preneseno ovlaštenje na zastupanje obrta. Nadalje, je drugostupanjski sud dao uputu ovome sudu da će u ponovljenom postupku provesti sve već provedene dokaze i saslušanje stranaka koje će detaljno i okolnosno ispitati o relevantnim činjenicama, nakon čega će dokaze analizirati i ocijeniti, te će u novoj oluci iznijeti razloge o osnovanosti zahtjeva za utvrđenjem postojanja solidarne obveze 2. tuženice G. T., na vraćanje zajma, vodeći računa o svim okolnostima koje je dužan uzeti u obzir uz predmetnom slučaju, kako bi drugostupanjski sud u eventualnom novom žalbenom postupku bio u mogućnosti
ocijeniti zakonitost odluke.
9. Tijekom postupka sud je pregledao Potvrdu o obavljenim transakcijama Z. b. d.d. od 9. veljače 2009. (str. 5 spisa), Izjavu o pozajmici sa ovjerom potpisa po javnom bilježniku R.K.K.iz Z.poslovni broj:... od 10. veljače 2009. (str. 6 i 7 spisa), Poziv na postizanje dogovora od 18. rujna 2014. (str. 8 spisa), Izvadak iz obrtnog registra Ministarstva (str. 75 spisa), Presliku opće uplatnice od 9. veljače 2009. (str. 77 spisa), dopis Z.b. d.d. od 26. listopada 2018. (str. 88 spisa), dopis Ministarstva od 29. listopada 2018. (str. 89 spisa), dopis Grada Z. G. ureda od 13. studenoga 2018. (str. 92 spisa), Izvadak iz obrtnog registra od 13. studenog 2018. (str. 93 spisa), Potvrdu o uplatama (str. 103 spisa), dopis P . b . Z . d.d. od 27. svibnja 2019. (str. 108 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (str. 115 i 116 spisa), izveden je dokaz saslušanjem 2. tuženice G. T., (str. 116 i 117 spisa), dopis P.b.Z.d.d. od 21. rujna 2021. (str. 139 – 145 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Z. Ž. (str. 171 spisa), izveden je dokaz saslušanjem 1. tuženice A. P (str. 172 i 173 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije mr. sc. Z.R. (str. 177 – 185 spisa), izveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka mr. sc. (str. 214
– 216 spisa), izveden je dokaz ponovnim saslušanjem tužitelja O. Ž., (str. 288-290), izveden je dokaz ponovnim saslušanjem 1. tuženice A. P. str. 291-293 spisa) te je izveden dokaz ponovnim saslušanjem 2. tuženice G. T., (str. 293-295 spisa).
10. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda RH, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda R H 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan i u odnosu na 2. tuženicu G. T., 11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa glavnice od 30.000,00 eura sa dospjelim zateznim kamatama do 30. lipnja 2022. u iznosu od 22.266,36 eur, sa kojim danom je financijski vještak mr. sc. Zrinko Ručević sačinio obračun kamata i daljnjim zateznim kamatama od 1. srpnja 2022. do isplate.
12. Predmetni tužbeni zahtjev temelji se na institutu zajma iz odredbe čl. 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08.; dalje: ZOO).
13. U ranijem tijeku postupka pravomoćno je prihvaćen predmetni tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženicu A. P te je sada u ovom ponovnom postupku potrebno utvrditi da li je i 2. tuženica G. T., u obvezi vratiti pozajmicu tužitelju, odnosno da li se na strani zajmoprimaca radi o solidarnoj obvezi.
14. Dakle, odlučno je pitanje u ovom ponovljenom postupku da li je i 2. tuženica G. T., pasivno legitimirana za povrat predmetne pozajmice tužitelju, dok je sama visina predmetnog konačno postavljenog tužbenog zahtjeva utvrđena provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije mr. sc. Z.R. te ista ničime nije dovedena u pitanje tijekom ovog postupka.
15. U odnosu na to odlučno pitanje, najprije valja istaknuti kako je Izjavu o pozajmici (str. 6 spisa) potpisala isključivo 1. tuženica A. P (tada
M). U toj Izjavi potvrđuje se da je na račun obrta "P" u vlasništvu 1. i
2. tuženice uplaćen iznos pozajmice od 30.000,00 eura. Međutim, uvidom u izvadak iz obrtnog registra (str. 93 spisa) ovaj sud utvrdio je, kako je vlasnica predmetnog obrta "P" ", koji je odjavljen još 2. veljače 2010. bila isključivo 2. tuženica G. T.,.
16. Dakle, u predmetnom postupku nije sporno da je tužitelj isplatio iznos pozajmice od 30.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti na žiro račun obrta "P" i to 9. veljače 2009. i da je taj obrt bio u vlasništvu 2. tuženice G. T., Međutim, sporno je pitanje da li se radi o pozajmici koju su koristile 1. i 2. tuženica ili je 2. tuženica G. T., bila isključivo posrednica koja je povezala tužitelja i 1. tuženicu A. P.
17. Ovdje najprije valja istaknuti da je drugostupanjski sud ukazao ovome sudu na to da se solidarnost obveze sukladno odredbi čl. 42. ZOO-a predmnijeva kada se radi o trgovačkom ugovoru. Naime, u toj zakonskoj odredbi propisano je da kad ima više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom, oni odgovaraju vjerovniku solidarno, osim ako su ugovaratelji izrijekom otklonili solidarnu odgovornost.
18. U odnosu na to ovaj sud ocjenjuje da se u predmetnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru. Naime, u čl. 14. st. 2. ZOO-a propisano je da su trgovački ugovori, prema ovom Zakonu, ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.
19. Vezano, uz prethodno citiranu odredbu ovdje je potrebno ukazati na definiciju pojma trgovca iz odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93., 34/99., 121/99, 52/00., 118/03., 107/07. i 146/08., dalje: ZTD) u kojoj je propisano da je trgovac, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu.
20. U predmetnom slučaju nije sporno da je tužitelj u svojstvu fizičke osobe dao pozajmicu obrtu za Ugostiteljstvo "P" budući da to proizlazi iz same Izjave o pozajmici u kojoj je izrijekom navedeno da je tužitelj kao fizička osoba na žiro račun obrta "P" 9. veljače 2009. uplatio predmetnu pozajmicu od 30.000,00 eura.
21. Iz same činjenice da je tužitelj uplatio predmetnu pozajmicu u svojstvu fizičke osobe ne bi proizlazilo da je riječ o trgovačkom ugovoru, budući da bi iz toga proizlazilo da tužitelj nije nastupao u svojstvu trgovca, a iz same definicije trgovačkog ugovora proizlazi da sa obje ugovorne strane moraju u tom odnosu sudjelovati trgovci.
22. Međutim predmetna Izjava o pozajmici (str. 6 spisa) sadrži jednu završnu odredbu prema kojoj će se pored ostalog načina povrata pozajmice tužitelju
O. Ž., uplaćivati i dva (2) posto od neto prometa obrta za razdoblje od deset godina.
23. Iz te odredbe za ovaj sud proizlazi da je unatoč tome što je O. Ž., predmetnu pozajmicu uplatio u svojstvu fizičke osobe, isti u predmetnom dužničko vjerovničkom odnosu nastupao u svojstvu trgovca u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZTD- a. Naime, sudjelovanjem tužitelja u dobiti samog obrta za ugostiteljstvo on je uveden u predmetni poslovni odnos kao sudionik koji sudjeluje u samom pružanju ugostiteljskih usluga na tržištu te ovaj sud ocjenjuje kako se u predmetnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru.
24. Iz same citirane zakonske definicije pojma trgovca ne proizlazi da isti mora biti nositelj obrta, tako da ovaj sud ocjenjuje da se u predmetnom slučaju ne radi isključivo o običnom ugovoru o zajmu, već je predmetnom Izjavom o pozajmici ugovoreno i sudjelovanje tužitelja u zajedničkom poslovnom pothvatu na tržištu pa ovaj sud ocjenjuje da se u predmetnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru.
25. Prethodno utvrđenje ovog suda značajno je iz razloga što je u predmetnoj Izjavi o pozajmici (str. 6 spisa) navedeno kako su vlasnice Ugostiteljskog obrta "P" 1. tuženica A. P (tada M.) i 2. tuženica G. T., čime su se iste tužitelju predstavile kao vlasnice obrta, unatoč tome što je vlasnica obrta formalno pravno bila isključivo 2. tuženica G. T.,.
26. Dakle, u predmetnom slučaju s obzirom na utvrđenje ovog suda da se radi o trgovačkom ugovoru i da su se u predmetnoj izjavi o pozajmici tuženice prema tužitelju predstavile kao vlasnice obrta, na strani tuženih postoji zakonska predmnijeva da iste solidarno odgovaraju za preuzete obveze pa je posljedično na strani tuženih u ovoj pravnoj stvari teret dokaza da dokažu da iste ne odgovaraju solidarno za preuzete obveze, već da isključivo 1. tuženica A. P odgovara tužitelju za povrat pozajmice.
27. U odnosu na to da je predmetnu Izjavu o pozajmici (str. 6 spisa) potpisala isključivo 1. tuženica A. P, ovaj sud ocjenjuje da je iz same činjenice da je u toj Izjavi navedeno da su ona i 2. tuženica G. T., vlasnice obrta razvidno da je ista bila ovlaštena od 2. tuženice G. T., preuzeti tu obvezu u ime njih dvije. Naime, potpuno je životno nelogično da bi se u Izjavi o pozajmici (str. 6 spisa) navelo da su obje tuženice vlasnice obrta i da bi 1. tuženica A. P takvu izjavu potpisala, a da sa 2. tuženicom G. T., nije prethodno usuglasila da se takva izjava potpiše, pogotovo što nije sporno da su 1. tuženica A. Pi 2. tuženica G. T., bile u prijateljskim odnosima od ranije.
28. Radi razjašnjena odlučnih okolnosti u ovom ponovljenom postupku na ročištu za glavnu raspravu 26. ožujka 2024. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja O. Ž., 1. tuženice A. P i 2. tuženice G. T.,.
29. Tužitelj O. Ž., u bitnome je izjavio da je njega 2.tuženica G. T., kontaktirala da njoj i njenoj poslovnoj partnerici, a ovdje 1.tuženici A. P koju ja do tada nije poznavao, i to u iznosu od 30.000,00 eur. 2.tuženica G. T. mu je rekla da im je to potrebno za uplatu pologa u
banci kako bi mogle dobiti iznos od 100.000,00 eur koji iznos im je potreban za pokretanje posla. On je taj iznos uplatio na žiro račun obrta "P" za koji mu je rečeno da su vlasnice obje, dakle 1. i 2. tuženica. Njemu je 2.tuženica rekla da su njih dvije vlasnice obrta te je tako i navedeno u izjavi o pozajmici. Misli da je 1.tuženicu A. P upoznao prije nego što je uplatio iznos od 30.000,00 eur. 2.tuženica G. T., supruga je njegovog brata pa je njoj vjerovao ismatrao je da ne treba provjeravati navode iz izjave o pozajmici, odnosno vjerovao je tome da su obje tuženice vlasnice obrta "P". Na kraju je ispalo da nisu obje vlasnice obrta "P" već da je isključivo vlasnica obrta 2.tuženica Tuđman. Njemu je izjava o pozajmici dostavljena poštom. Ne zna tko je od tuženica poslao izjavu o pozajmici. Na poseban upit pun. tužitelja kada je 2.tuženica G. T., počela sporiti svoju solidarnu obvezu, tužitelj navodi da su tuženice trebale vratiti pozajmljeni iznos u roku od 3 godine, dakle do 9. veljače 2012., a pošto do tada nije bilo vraćeno pokušavao je u više navrata molbama i pozivima objema tuženicama tražiti da mu se vrati taj iznos. Nakon toga su krenule povremene uplate nejednakih iznosa i u neredovitim vremenskim intervalima. To je bilo 7-8 uplata i nakon toga je i to prestalo. Onda je ponovno pokušavao sa molbama i pozivima utjecati da mu se vrati taj iznos pozajmice, a nakon što ni to nije imalo rezultata savjetovao se sa odvjetnikom. To je bilo negdje u rujnu ili listopadu 2014., a predmetni postupak pokrenut je u studenom 2014. Tada mu je odvjetnik savjetovao da on pokuša pozvati tuženice na podmirenje dugovanja i na to nije dobiven nikakav odgovor i nakon toga je pokrenut predmetni postupak. 2.tuženica G. T., počela je osporavati svoju obvezu na podmirenje duga tek kada je pokrenut predmetni postupak, a ranije mu nije rekla da ona ne bi bila u obvezi podmiriti predmetno dugovanje. Na poseban upit pun. tužitelja da li bi 1.tuženici A. P uopće pozajmio novac da nije bila u obvezi i 2.tuženica G. T.,, tužitelj je naveo da ne bi, budući da nju nije poznavao, a sasvim sigurno ne bi pozajmljivao novac nepoznatoj osobi bez osiguranja tražbine. Na poseban upit pun. tužitelja da je bio u nekom partnerskom odnosu na 1. Tuženicom A. P da li bi mu bila potrebna uopće 2.tuženica G. T., odnosno njeno bilo kakvo sudjelovanje u poslu, tužitelj je naveo da mu ne bi bila potrebna, budući da bi u tom slučaju sa 1.tuženicom A. P dogovorio poslovni odnos, a on nije niti znao u vrijeme davanja pozajmice da 1.tuženica A. P nije uopće bila u mogućnosti otvoriti obrt, već mu je bilo rečeno da su tuženice zajedno otvorile obrt. Na poseban upit pun. tužitelja do kada je bio držan u uvjerenju da su obje tuženice vlasnice
obrta "P",
tužitelj
je
naveo
do
trenutka
kada mu je punomoćnik rekao tu informaciju da je isključivo 2.tuženica G. T., vlasnica obrta, a to je bilo tek kada je angažirao punomoćnika negdje u rujnu ili listopadu 2014.
Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., da pojasni na koji način je došlo do predmetnog poslovnog odnosa, odnosno tko mu se obratio, tužitelj je naveo da mu je 2.tuženica G. T., kazala da ona zajedno sa 1.tuženicom A. P ima namjeru ući u taj posao u A. centru u Z.. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., da li mu je 2.tuženica G. T., obećavala vratiti taj novac ili je ta obveza bila isključivo na 1.tuženici A. P, tužitelj je naveo da je bilo rečeno da će mu pozajmicu vratiti zajedno obje tuženice i to u roku od 3 godine i uz dodatne uvjete kako stoji u pozajmici i to 2% neto prometa obrta kao i mjesečni iznos od 200,00 eura. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., na koji način je 2.tuženica G. T., sudjelovala u poslovnom odnosu, tužitelj navodi da on
nisam ulazio u međusobne odnose 1. i 2. tuženica već je na njemu bilo da uplati predmetnu pozajmicu na žiro račun obrta, a one su ju bile dužne vratiti. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., da li je on pored pozajmice vidio i neku poslovnu priliku obzirom da je u izjavi o pozajmici naveden i postotak od 2% neto prometa, tužitelj navodi da su tuženice njemu ponudile da će mu pored povrata pozajmice plaćati 2% od neto prometa obrta, odnosno isključivo su trebale izvršiti povrat onoga što je navedeno u izjavi o pozajmici, a pored toga nije ništa drugo bilo dogovoreno. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., tko je sastavio tu izjavu o pozajmici, tužitelj je naveo da ju on niije sastavio, a tko ju je točno sastavio, to ne zna. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., da li mu je poznato da li je 1.tuženica A. P ovjerila potpis na izjavi o pozajmici u svojstvu vlasnice obrta ili kao fizička osoba, tužitelj je naveo da on uplatio pozajmicu na žiroračun obrta, a nakon toga
mi
je
dostavljena
izjava
o
pozajmici.
Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., koga je kontaktirao i s kime je išao na sastanke, tužitelj navodi da je kontaktirao obje tuženice. Prije uplate pozajmice našao se s obje tuženice zajedno, mislim da je to bilo jednom. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., kada je kontaktirao 2.tuženicu G. T., da li ju je kontaktirao na način da mu ona vrati novac ili da mu 1.tuženica A. P vrati novac, tužitelj navodi da sam ih on pozivao da mu vrate novac, a svejedno mu je bilo tko od tuženica će mu vratiti novac. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., od koga su bile uplate, tužitelj navodi od 1.tuženice A. P. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., zašto nikada nije tražio da i 2.tuženica G. T., potpiše izjavu o pozajmici, tužitelj je naveo da vjerojatno zato što je bio naivan. Na poseban upit 2.tuženice G. T., kada je to on njoj rekao da mu kao mi moramo vratiti novac ili je rekao da mu se 1.tuženica A. P ne javlja, tužitelj je naveo da ne zna točno kada. Na poseban upit 2.tuženice G. T., da li je ikada došao do nje i rekao joj da mu mi moramo vratiti novac ili je došao do nje i kazao joj da ona izvrši pritisak da mu 1.tuženica A. P vrati novac, tužitelj je naveo kako točan datum ne zna, ali tražio je da mu se vrati novac. U Z.je došao tijekom 2014. prije podnošenja tužbe u namjeri da se nađe sa obje tuženice, međutim, do tog sastanka nije došlo jer se niti jedna sa njime nije našla. On je tada imao namjeru kontaktirati oca 2.tuženice G. T., da mu objasni da će biti prisiljen podići tužbu zbog nevraćenog duga. To je zato namjeravao jer su bili u tazbinskom odnosu i nije htio da se taj čovjek iznenadi zbog pokretanja predmetnog postupka. To ipak nije napravio jer su ga obje tuženice zvale i uvjeravale su ga da će novac biti vraćen. Na poseban upit 2.tuženice G. T., da li je ona baš zvala da će novac biti vraćen ili ga je zvala da joj ne uznemirava oca s takvim stvarima, tužitelj je naveo da ga je nazvala 1.tuženica A. P te mu je kazala da će ta pozajmica biti vraćena, a zvala ga je i 2.tuženica G. T.,. Na poseban upit 2.tuženice G. T., kada su prestali njihovi kontakti, tužitelj je naveo kada mi je 2.tuženica G. T., rekla da je on za nju mrtav. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., kada je zvao 2.tuženicu G. T., da li mu je ona rekla da će 1.tuženica A. P vratiti taj novac ili da će mu obje vratiti novac, tužitelj je naveo da je kazala da će mu novac biti vraćen. 30. 1. tuženica A. Pu bitnome je izjavila da je ona konkurirala za zakup poslovnog prostora u A. c. u Z. Ona nije imala obrt, jer je u tom trenutku bila blokirana, a pozajmica je služila za depozit koji se
davao A. c. za 3 mjesečna najma koji je služio da bi se mogao zasnovati zakupni odnos za poslovni prostor. To je bilo 2 godine prije nego što je uopće krenula gradnja A. c. koja je kasnila. Ona je prijateljica sa 2.tuženicom G. T., od ranije i budući da je taj projekt trebao biti uspješan, a to su svi mislili. Ona je 2.tuženici iznosila svoj prijedlog i ona je kazala da zna da bi tužitelj možda uložio u taj projekt i predložila je da ih poveže. Tužitelj i ona našli su se sami u slastičarni K. na Kv.. Tu mu je ona iznijela kako bi taj projekt trebao izgledati odnosno nekakav 10-godišnji plan. Iznijela je da je za to dobila kredit od H. i nekakve projekcije koliku bi dobit taj posao trebao donositi te mu je predložila da mu pripadne 2% od neto prometa u 10-godišnjem razdoblju. Tada su odmah tužitelj i ona dogovorili pozajmicu i dogovor je bio da ću mu potpisati izjavu koju joj je poslao. On joj je, koliko se sjećam, e-mailom poslao izjavu o pozajmici i ona ju je potpisala i ovjerila potpis i poslala mu nazad. Ona je rekla tužitelju da on novac uplati na račun obrta 2.tuženice G. T.,, jer ja zbog ranijih dugovanja nije u mogućnosti otvoriti obrt. Tužitelju je od početka bilo prezentirano da je isključivo 2.tuženica G. T., vlasnica predmetnog obrta, a uplata je isključivo išla na račun obrta, jer ona nije mogla otvoriti obrt, a uplata je odmah proslijeđena A. c., a kasnije je otvorena firma. Nikada nije bilo govora o tome da bi 2.tuženica G. T., bila u obvezi vraćanja pozajmice, budući da je ona nastupala isključivo kao posrednica na način da je povezala nju i tužitelja. Ona je isključivo prema tužitelju nastupala u svoje ime i samo je ona potpisala predmetnu izjavu o pozajmici, a kasnije je isključivo ona vraćala pozajmicu, a povrat pozajmice je stao jer ona ostala bez posla i nije bila u mogućnosti vršiti povrat. Puno puta je zvala tužitelja da mu da račun na koji može vršiti povrat pozajmice pa joj on isti nije dao, a prije je uplate vršila na račun njegovog brata jer on nije u mogućnosti primati novčane uplate na svoj račun. Pored toga, uplate je vršila i na jedan račun tužitelja, ali to su bile manje uplate koje nisu dostavljene u predmetni spis, odnosno podaci o tim uplatama. Do realizacije posla nije došlo, a ostalo joj je dugovanje po kreditu i hrpa drugih obveza. Tužitelj ju je više puta zvao radi povrata duga i ona je tada na račun tužitelja plaćala manje iznose kao znak da ne izbjegava obvezu. Više puta je predložila i zvala pun. tužitelja da postignu bilo kakav dogovor o obročnoj otplati predmetnog dugovanja. I dalje izjavljuje da od svoje obveze ne bježi i da je isključivo ona u obvezi vratiti predmetnu pozajmicu jer se radilo samo o njenom poslovnom projektu. Ona ni sada ne zna na koji bi račun trebala izvršiti povrat pozajmice.
Na poseban upit pun. tužitelja nakon što joj je pročitan dio njezinog ranijeg iskaza sa ročišta od 3. svibnja 2022. kada je izjavila da više ne zna tko je sastavio izjavu o pozajmici, a s obzirom na današnji njen iskaz da je istu sastavio tužitelj i poslao ju, 1.tuženica A. P navela je da je uvjerena da joj je izjavu poslao tužitelj da ju potpiše. Na poseban upit pun. tužitelja zašto je potpisala izjavu u kojoj je navedeno da je ona suvlasnica obrta "P" ako je onda kako tvrdinavela tužitelju da je vlasnica obrta isključivo 2.tuženica G. T.,, 1.tuženica A. P je navela da je potpisala takvu izjavu zato što je ona primila taj novac. Na poseban upit pun. tužitelja da li je upozorila tužitelja kada je ovjerila izjavu da ona nije vlasnica obrta, 1.tuženica A. P navela je da je izjavu potpisala kao fizička osoba. Na poseban upit pun. tužitelja kada je rekla da su svi u tome vidjeli poslovnu priliku, 1.tuženica A. P je navela da je mislila na sebe i tužitelja, a 2.tuženica G. T., sa time nema nikakve veze. Na poseban upit pun. tužitelja da li je nakon ovog obrta netko drugi za nju otvarao obrte,
1.tuženica A. P da je njezina sestra, jer je ona i dalje blokirana. Na poseban upit pun. tužitelja zašto za ovaj posao nije onda njezina sestra
otvorila obrt nego baš 2.tuženica G. T.,, 1.tuženica A. P je navela jer joj sestra tada nije bila u Z.. Na poseban upit pun. tužitelja kako se raspolagalo s iznosom zajma,
1.tuženica A. P je navela da je taj iznos proslijeđen A. c., a ona je posjedovala bankovnu karticu obrta "P" Tim novcem nije raspolagala na drugi način već je isključivo tih 30.000,00 eura proslijedila A. c. budući je po Ugovoru i depozit bio 30.000,00 eura. Taj depozit poslužio je HABOR-u kao uvjet za isplatu kredita. Za kredit u HABOR-u sredstvo osiguranja je bilo založno pravo na stanu 2.tuženice G. T., i dalje je. To je bila prijateljska usluga. Na poseban upit pun. tužitelja zašto nije dostavila u spis e-mail tužitelja uz koji je dostavio predmetnu izjavu o pozajmici, 1.tuženica je navela da ne zna. Na poseban upit pun. tužitelja da li je imala knjigovodstvo unutar obrta "P", 1.tuženica A. P navela je da su imali knjigovođu samo glede te transakcije, a sve je trebalo puno prije početi raditi, međutim, taj obrt je i otvoren isključivo radi uplate predmetnog depozita. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., da li je samoinicijativno ili u dogovoru sa 2.tuženicom G. T., navedeno da su obje tuženice vlasnice obrta "P", 1.tuženica A. P navela je da je to bilo isključivo u dogovoru nje i tužitelja, a 2.tuženica G. T., ni u kojem načinu nije sudjelovala. Ona je rekla 2.tuženici G. T., da će joj tužitelj poslati takvu izjavu o pozajmici. To joj je rekla kao dio razgovora na kavi. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., da li su ona i 2.tuženica G. T., dogovarale da dođe do te pozajmice i zajednički povrat te pozajmice, 1.tuženica A. Pje navela da nisu, već je ona isključivo dogovorila sa tužiteljem. Nije bilo zajedničkog sastanka nje i 2.tuženice G. T., sa tužiteljem. U svo to vrijeme 2.tuženica G. T., je samo u dva navrata bila kod nje u poslovnom prostoru u A. c. ali se nisu zajedno našle sa tužiteljem. Tužitelj je isključivo nju osobno pozivao da vrati dugovanje, a nije spominjao da bi 2.tuženica Gordana Tuđman bila u obvezi njemu vratiti dugovanje. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., da li je 2.tuženica G. T., imala bilo kakve koristi od predmetnog posla, 1.tuženic A. P je navela da nije, a nije ni nitko drugi imao. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., da li je ona 2.tuženici G. T., iznosila poslovne prijedloge ili isključivo prepričavala o svojoj poslovnoj prilici, 1.tuženica A. P je navela da joj je isključivo pričala o svojoj poslovnoj prilici. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., da li je tužitelj ikada tražio da i 2.tuženica G. T., ovjeri izjavu o pozajmici, 1.tuženica A. P navodi da nije. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., da li je tužitelj tražio da 2.tuženica G. T., bude prisutna na njihovim sastancima ili da na bilo koji drugi način sudjeluje ili tražio neku suglasnost, 1.tuženica A. Pje navela da nije.
Na poseban upit pun. tužitelja da li je tužitelj od nje tražio osiguranje predmetne pozajmice, 1.tuženica A. Pje navela kako misli da nije. Na poseban upit tužitelja kako to da smo se isključivo nas dvoje sastajali kada ju on prije nije poznavao, 1.tuženica A. P je navela da su se i prvi puta isključivo njih dvoje sastali u slastičarnici K. u Z.
31. 2. Tuženica G. T., je u svom iskazu u bitnome izjavila kako se pridružuje iskazu 1.tuženice A. P. Navela je da ju je 1.tuženica A. P zamolila da otvori obrt, a ona joj je rekla da je bila jamac nekom dužniku koji je nakon nekog vremena prestao plaćati pa da zato ne može otvoriti obrt
na svoje ime. Ona je otvorila obrt "P", a ime je odabrala 1.tuženica A. P, ona je isključivo figurirala kao vlasnica obrta. Imale su karticu bankovnu na obrt i token od banke, a to je bilo kod 1.tuženice A. P i ona je bila zavedena kod banke kao ovlaštena osoba za potpisivanje. One se poznaju od ranije i 1.tuženica A. Pje bila duže u problemima sa pizzerijom koju je vodila i ona joj se obratila da vidi poslovnu priliku da uđe u zakup u A. c. pa da si konačno riješi egzistenciju. Nakon nekog vremena 1.tuženica A. P joj je rekla da prije nego što krene u izgradnju mora potpisati sa investitorom Arena centra polog i pitala ju da li poznaje nekoga tko bi bio voljan uložiti u taj posao ili posuditi uz neku nadoknadu. Ona joj je kazala da novaca nema, jer živi isključivo od plaće, ali je znala tada iz priče svog supruga brata tužitelja da je on imao neke novce. Rekla je 1.tuženici A. P da će pitati supruga da razgovara sa bratom. Još joj je suprug na to kazao da bolje da ne ulazi u to, jer A.c. još nije niti izgrađen pa da je to rizično, ali tužitelj je na to pristao i on i 1.tuženica A. P su se našli. Ona nije bila prisutna niti na njihovom prvom sastanku. Zajedno svi troje nikada nisu bili na sastanku. Onda joj je 1.tuženica A. P rekla da su se dogovorili. I to je to, ona daljnjih saznanja o tome nema, sve do dana kada su počeli problemi, a problemi su počeli jer 1.tuženica A. P nije uplaćivala tužitelju onom dinamikom koja je bila dogovorena. Odnos nje i tužitelja je prekinut kada je došlo do problema u povratu pozajmice od strane 1.tuženice A. Pi onda je on nju zvao i preko nje urlao na 1.tuženicu A. P. Onda bi se on nakon nekog vremena našao sa 1.tuženicom A. P pa bi se jedno vrijeme smirio, a onda bi opet nakon nekog vremena zvao nju da se ona ne drži dogovora i onda im je ona jednom i drugom rekla da ju više ne maltretiraju s time, a bila je prisutna i njena kćer. Kada je dobila predmetnu tužbu, ona je kazala svom suprugu da iz kojeg razloga tužitelj nju tuži, budući da on zna da ona s tim nema nikakve veze. Njezin suprug je rekao da je razgovarao s bratom i da mu je on kazao da je to iz formalnih razloga, budući da je ona u predmetnoj izjavi o pozajmici navedena. Nakon toga uopće nisu kontaktirali.
Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice G. T., da li ju je tužitelj zvao na način da mu ona vrati pozajmicu ili je nešto drugo govorio, 2.tuženica G. T., je navela ju je on zvao i rekao joj je da mu se 1.tuženica A. P ne javlja na pozive, a da ju je on zvao i da ne vrši uplate i tražio od nje da ona utječe na 1.tuženicu A. P da mu vrati pozajmicu. Nikada joj do podnošenja tužbe nije kazao da bi ona bila u solidarnoj obvezi sa 1.tuženicom A. P. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice da li je ikada bilo govora o tome da bi ona ulazila u predmetni posao, 2.tuženica G. T., je navela da nije, već je obrt kratko otvoren iz usluge 1.tuženici A. Pi to je bila njena uloga u tome. Ona je jamčila za kredit 1.tuženice A. P kod HABOR-a založnim pravom na svom stanu. Na poseban upit zamjenice pun. 2.tuženice da li se ona ikada obvezala tužitelju na bilo koji način da će mu ona vratiti pozajmicu ili zajednički preuzela dug sa 1.tuženicom A. P, 2.tuženica G. T., je navela da nije niti je tužitelj to ikada do tužbe tražio od nje, a ona na to ne bi niti pristala. Izjavu o predmetnoj pozajmici je vidjela tek kada joj je dostavljena predmetna tužba na odgovor. Na poseban upit pun. tužitelja kako je knjigovodstveno pravdala uplatu depozita, 2.tuženica G. T., je navela da ne zna te detalje, već se samo sjeća da je neka knjigovotkinja koju je 1.tuženica A. P angažirala to riješila glede papira. Na poseban upit pun. tužitelja kako je predstavila vlasničku
strukturu obrta "P", 2.tuženica G. T., je navela da ona ni na koji način nije predstavljala vlasničku strukturu obrta "P" tužitelju prije podnošenjapredmetne tužbe niti nisam do zaprimanja predmetne tužbe uopće znala točan sadržaj izjave o pozajmici. Znala je da će tužitelj posuditi novac 1.tuženici A. P, ona uopće nije posjedovala token za račun obrta tako da ona nije imala uvid na dnevnoj razini u stanje računa obrta. Na poseban upit pun. tužitelja da li joj je poznato da je taj iznos bio jednokratno uplaćen društvu T. ili da je 1.tuženica A. P dio podizala za druge namjene, 2.tuženica G. T. je navela da o tome nema saznanja, budući da se ne radi o njenom novcu niti o njenom poslovnom poduhvati, a ona je račun otvorila isključivo iz usluge prema 1.tuženici A. P. Nakon što joj je predočen dio njenog ranijeg iskaza sa ročišta od 16. lipnja 2020. gdje je navela da je iznos koji je uplaćen na obrt direktno išao na račun T., jedan dio, a jedan dio da je 1.tuženica A. P podigla karticom obrta i to s računa koji je bio otvoren u Privrednoj banci, a s obzirom na njen današnji iskaz, navela je da se toga zaista ne sjeća. Ona doista zna da je tužitelj pozajmio novac i ona je iz usluge otvorila obrt i račun obrta, ali o tim detaljima nema saznanja niti ju je to interesiralo. Ona je ovlastila 1.tuženicu A. P da vodi obrt "P". Ona je morala isto potpisati ugovor sa društvom T. budući da je ona vlasnica obrta, budući da nije mogla fizička osoba već je morao biti poslovni subjekt. Na poseban upit pun. tužitelja zašto se ona odlučila dati i svoj stan kao zalog za predmetni poslovni poduhvat, 2.tuženica A. P navela je da ju je 1.tuženica A. P zamolila kako njena obitelj nema niti jednu nekretninu na kojoj su riješeni imovinsko pravni odnosi, da na dvije godine do izgradnje A. c. da bi ona to mogla opremiti da dobije kredit od HABOR-a uz jamstvo njene majke, a sestre kao drugog jamca, da založno pravo na svome stanu. Taj kredit je već više puta reprogramiran i traje do listopada ove godine pa je založno pravo i dalje upisano na njenom stanu, a trebalo je biti na dvije godine dok traje poček. Na poseban upit pun. tužitelja koliko često se družila sa 1.tuženicom A. P u to vrijeme, 2.tuženica je navela da su se u to vrijeme viđale dva do tri puta tjedno, budući da su i njihove kćeri vršnjakinje. Na poseban upit pun. tužitelja da li su razgovarale o tužiteljevom potraživanju, 2.tuženica je navela da su tisuću puta razgovarale o tom dugovanju i ona ju je molila da se to riješi budući da ona svaki dan ide spavati sa mišlju o tom dugovanju kao i o hipoteci na vlastitom stanu. Na poseban upit pun. tužitelja kako to da nije došlo nikada do sukoba između nje i 1.tuženice A. P, 2.tuženica je navela da se tisuću puta svađala glede toga sa 1.tuženicom i tisuću puta je rekla da mora na ovaj sud zbog njihovih odnosa, iako u to nije uključena, a isto može dokumentirati SMS prepiskom sa 1.tuženicom A. P, ali što da napravi, može izazvati isključivo suprotni efekt da 1.tuženica A. P prestane vraćati kredit pa da se aktivira založno pravo na njenom stanu, a to je rekla i tužitelju, jer joj je on govorio da roditelji 1.tuženice A. P dignu kredit, a ona mu je rekla da oni ne mogu dići kredit jer papiri za njihovu nekretninu u M. nisu sređeni u što se prije nekoliko mjeseci i sama uvjerila uvidom u Katastar.
Na poseban upit tužitelja zašto njemu nije ponuđeno da otvorim obrt ako je on u tome vidio poslovnu priliku kako tvrde tuženice, 2.tuženica G. T., je navela da je vidljivo da se radilo o poslovnoj prilici za tužitelja iz toga što je ugovoreno da će mu pripasti 2% neto prometa obrta u narednom 10-godišnjem razdoblju. Na poseban upit tužitelja bi li obrt bio zatvaran da je nastavljeno poslovanje u A. c., 2.tuženica G. T., je navela da bi jer je obrt
zatvoren već nakon godinu dana, a sve daljnje poslovanje je išlo preko firme 1.tuženice A. P jer je ona i kredit kod HABOR-a digla preko firme. Na poseban upit tužitelja zašto mu to nitko nije rekao, 2.tuženica G. T., je navela da zašto to nije pitao.
Na poseban upit pun. tužitelja da li je obrt otvoren kada je dogovoren zajam ili je otvoren već prije nego što je dan zajam, 2.tuženica G. T., je navela da to ne zna. Ona misli da je dogovoren zajam pa onda otvoren obrt, ali nije više sigurna.
32. Ovdje treba najprije pojasniti da je ovaj sud iskaze stranaka u ponovljenom postupku u cijelosti unio u ovu presudu, s obzirom da je drugostupanjski sud dao izričitu uputu da se stranke detaljno i okolnosno ispitaju pa ovaj sud ocjenjuje kako je bilo potrebno iskaze unijeti u ovu presudu u cjelini.
33. Iskazima stranaka je po ocjeni ovog suda potvrđen zaključak ovog suda da se u predmetnom slučaju radilo o trgovačkom ugovoru. Naime, sama 1. tuženica A. P je u dijelu svog iskaza kazala kako je ona prijateljica sa 2. tuženicom G. T., od ranije i budući da je taj projekt trebao biti uspješan, a to su svi mislili. Dakle, 1. tuženica A. Pu svom iskazu govori o projektu koji je trebao biti uspješan. Dakle, u predmetnom slučaju radilo se o zajedničkom poslovnom poduhvatu u kojem je kao ulagač sudjelovao i tužitelj sa svojom pozajmicom, a što potvrđuje činjenica da je tužitelju sukladno Izjavi o pozajmici (str. 6 spisa) trebao pripasti i udio u ostvarenoj dobiti.
34. Činjenicu da se radilo o zajedničkom poslovnom pothvatu potvrđuje i to da je za kredit 1. tuženice A. P sa založnim pravom na svom stanu jamčila i 2. tuženica G. T.,. Naime, potpuno je životno nelogično da bi 2. tuženica G.T. jamčila svojim stanom za 1. tuženicu a da ista nije trebala sudjelovati u raspodjeli dobiti koja se ostvari od poslovanja u A. c. Pri tome je irelevantno da li se to poslovanje kasnije trebalo odvijati preko obrta "P" ili preko firme, budući da se u svakom slučaju radilo o zajedničkom poslovnom pothvatu stranaka.
35. Eventualni međusobni dogovori 1. tuženice A. Pi 2. tuženice G. T., o tome da je isključivo 1. tuženica A. P u obvezi vratiti pozajmicu tužitelju ne utječu na činjenicu da su tuženice solidarno u obvezi prema tužitelju, jer se u predmetnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru kod kojeg postoji zakonska predmnijeva iz odredbe čl. 42. ZOO-a da se radi o solidarnoj obvezi, koja se izrijekom morala isključiti, a što niti na koji način stranke nisu učinile.
36. Ne radi se pri tome niti o poslovodstvu bez naloga na strani 1. tuženice A. P, budući da je 2. tuženica G. T., u svome iskazu izričito izjavila da je ona ovlastila 1. tuženicu A. P da vodi obrt "P". Dakle, unatoč tome što je 2. tuženica bila jedina vlasnica obrta ista je ovlastila 1. tuženicu da vodi obrt "P" tako da 1. tuženica definitivno nije postupala kao poslovođa bez naloga, već je ona na temelju ovlaštenja 2. tuženice potpisala predmetnu Izjavu o pozajmici (str. 6. spisa), koja ujedno predstavlja i jednu vrstu ugovora o zajedničkom poslovnom pothvatu stranaka, odnosno definitivno po svojoj pravnoj naravi predstavlja trgovački ugovor u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a pa su tuženice sukladno tome u solidarnoj obvezi izvršiti povrat pozajmice
tužitelju, budući da tu obvezu ničime nisu isključile niti su tijekom postupka na bilo koji način dokazale da ne bi solidarno bile u obvezi prema tužitelju.
37. U ponovljenom postupku ovaj sud je odbio izvođenje dokaza ponovnim saslušanjem svjedoka Z. Ž., budući da je ocijenio kako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno pa da bi se tim dokazom samo nepotrebno odugovlačio predmetni postupak i da je svjedok već iznio svoja saznanja o predmetu spora u svom iskazu sa ročišta za glavnu raspravu 3. svibnja 2022.
38. Naime, svjedok Z. Ž., brat tužitelja i suprug 2. tuženice G. T., u svom iskazu sa ročišta za glavnu raspravu 3. svibnja 2022. u bitnome je izjavio kako mu je poznato da su tužitelj i tuženice imale nekakav poslovni odnos. Istaknuo je kako mu je poznato da postoji dug koji se 1. tuženica A. P obvezala vratiti tužitelju. Ne zna u kojem razdoblju i kazao je da mu je 1. tuženica A. P rekla da je tužitelju obećala postotak od neto prometa kafića. Nadalje, je izjavio da je primio od 1. tuženice A. P otprilike 40.000,00 kn, a možda i nešto više. Istaknuo je kako se radilo o uplati od prije 11 ili 12 godina, koja je tada sjela na njegov račun u Zagrebačkoj banci. Istaknuo je da su ga oko dogovora kontaktirale tuženice, ali je prijedlog bio od 1. tuženice A. P. Nadalje, je izjavio kako je primio novac i uplatu je proslijedio tužitelju i to mu je istu dao na ruke. Izjavio je da ga je prije otprilike dva mjeseca kontaktirala 1. tuženica A. P da provjeri tu uplatu, ali mu je u banci rečeno da se radi o transakciji od prije desetak godina te da podatke o istoj više nemaju. Pojasnio je da je njegova supruga, a ovdje 2. tuženica G. T., znala da tužitelj ima neki novac, koji može uložiti i u tom smislu je sa njime razgovarala ona i 1. tuženica A. P i on ih je uputio da osobno razgovaraju sa tužiteljem. Nadalje, je naveo da je njegova supruga, a ovdje 2. tuženica G. T., bila posrednik u tome.
39. Iz iskaza svjedoka Z. Ž. razvidno je da je isti iznio svoja saznanja o predmetu spora i da nije bilo nikakve potrebe da se isti ponovno saslušava pred ovim sudom, pogotovo uzevši u obzir da ovaj sud ocjenjuje kako je između stranaka sklopljen trgovački ugovor kod kojeg se predmnijeva da su tuženice u solidarnoj obvezi prema tužitelju, a svjedok Z. Ž. nema neposrednih saznanja o samoj prirodi poslovnog odnosa između stranaka. Iz njegovog iskaza je razvidno da je on prenio ona saznanja koja ima od svoje supruge, ovdje 2. tuženice G. T., i od svoga brata, a ovdje tužitelja i ta saznanja ničime ne dovode u pitanje zaključak ovog suda da na strani tuženih postoji solidarna obveza povrata predmetne pozajmice tužitelju.
40. Ovaj sud ne smatra potrebnim ponovno analizirati i iskaze stranaka iz ranijeg tijeka postupka. Naime, stranke su sukladno uputi drugostupanjskog suda detaljno i okolnosno ispitane u ovom ponovnom postupku i iz tih iskaza za ovaj sud proizlazi upravo prethodno navedeni zaključak da na strani tuženih postoji solidarna obveza na povrat predmetne pozajmice tužitelju.
41. Nadalje, je ovaj sud u ponovljenom postupku odbio dokazni prijedlog 2. tuženice G. T., da se izvede dokaz saslušanjem svjedokinje N. Ž., kćeri 2. tuženice G. T.,, budući da predmetni postupak nije
vraćen u stadij prethodnog postupka pa se u ovom ponovljenom postupku više nisu mogli predlagati novi dokazni prijedlozi.
42. Slijedom navedenoga, nakon što je ovaj sud proveo ovaj ponovljeni postupak, ocjenjuje kako je i 2. tuženica G. T., u obvezi izvršiti povrat pozajmice tužitelju pa je sada prihvaćen i konačno postavljeni tužbeni zahtjev na povrat pozajmice iz tužiteljevog podneska od 26. lipnja 2023. i u odnosu na 2. tuženicu G. T., (točka I. izreke presude).
43. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom u odnosu na 1.tuženicu A. Pi 2. tuženicu G. T.,, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 28. studenoga 2014. u iznosu od 497,71 eur kn prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT), sastava obrazloženog podneska od 13. veljače 2017. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 16. veljače 2017. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristupa na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja od 7. studenoga 2017. u iznosu od 82,95 eur (Tbr. 9. t. 5. OT-a), pristupa na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja od 11. siječnja 2018. u iznosu od 82,95 eur (Tbr. 9. t. 5. OT-a), zastupanja na ročištu 14. ožujka 2018. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 5. travnja 2018. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 9. travnja 2018. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 14. svibnja 2018. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 8. t. 1. OT- a), zastupanja na ročištu 15. svibnja 2019. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 3. listopada 2019. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 16. lipnja 2020. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 3. svibnja 2022. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 5. srpnja 2023. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u iznosu od 621,87 eur (Tbr. 10. t. 1. OT- a) i zastupanja na ročištu 26. ožujka 2024. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 1. OT- a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.258,00 eur. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 331,80 eur, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 341,89 eur, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 341,89 eur i na žalbu protiv ranije prvostupanjske presude u iznosu od 341,89 eur. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 8.615,47 eur (točka II. izreke presude).
44. Naprotiv, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 21. studenoga 2016., budući da je riječ o požurnici pa mu taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava podneska od 11. srpnja 2017., budući da tim podneskom isključivo predlaže sudu kada da odredi ročište pa mu isti također nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava podneska od 7. studenoga 2017., budući da tim podneskom isključivo dostavlja zamjeničku punomoć za zastupanje tužitelja na ročištu pa mu isti također nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za zastupanje na ročištu 7. studenog 2017. u punom zatraženom iznosu, budući da je riječ o ročištu koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje pa ima pravo na četvrtinu pune nagrade, ali ne više od 50 bodova, pa mu pripada pravo na nagradu za pristup na to ročište u iznosu od 82,95 eur. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova parničnog postupka za zastupanje na ročištu 11. siječnja 2018. u punom zatraženom iznosu, budući da je riječ o ročištu koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje pa ima pravo na četvrtinu pune nagrade, ali ne više od 50 bodova, pa mu pripada pravo na nagradu za pristup na to ročište u iznosu od 82,95 eur. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava obrazloženog podneska od 3. rujna 2018., budući da mu je već priznata nagrada za sastav četiri obrazložena podneska, a sukladno odredbi Tbr. 8. t. 1. OT-a stranka ima pravo na naknadu najviše 4 obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka. Također, iz istog razloga tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava obrazloženog podneska od 23. travnja 2019. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška zastupanja na ročištu 4. veljače 2020., budući da je to ročište telefonskim putem odgođeno prije početka održavanja, pa punomoćnik tužitelja na isto nije niti pristupio. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava obrazloženog podneska od 3. studenog 2020., jer mu je već priznata nagrada za sastav četiri obrazložena podneska. Nadalje, tužitelj nema pravo niti na naknadu troška zastupanja na ročištu 2. prosinca 2020., budući da je to ročište odgođeno prije početka održavanja pa punomoćnik tužitelja nije niti pristupio na to ročište. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava podneska od 11. siječnja 2021., budući da je taj podnesak po svome sadržaju požurnica pa mu isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Iz istog razloga tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava podneska od 15. veljače 2021. Iz istog razloga tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava podneska od 20. travnja 2021. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška pristupa na ročište 1. lipnja 2021., budući da je to ročište odgođeno prije održavanja pa nije niti pristupio na to ročište. Nadalje, tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava podneska od 27. kolovoza 2021., budući da je također riječ o požurnici pa mu ni taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava obrazloženog podneska od 13. prosinca 2021., budući da mu je već priznat sastav maksimalnih četiri obrazloženih podnesaka za cijeli prvostupanjski postupak. Nadalje, tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava podneska od 14. veljače 2022., budući da je također riječ o požurnici pa mu isti nije bio potreban za vođenje postupka. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška obrazloženog podneska od 23. veljače 2022., budući da mu je već priznata nagrada za sastav maksimalnog broja od četiri obrazložena podneska. Nadalje, tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava podneska od 13. srpnja 2022., budući da je također riječ o požurnici pa mu isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava obrazloženog podneska od 16. rujna 2022., budući da mu je već priznata nagrada za sastav maksimalnog broja od četiri obrazložena podneska. Iz istog razloga tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava obrazloženog podneska od 11. studenoga 2022. Konačno, tužitelj iz istog razloga nema pravo niti na naknadu troška sastava obrazloženog podneska od 26. lipnja 2023. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 10.783,72 eur (točka III. izreke presude).
45. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o 2.tuženičinom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, budući da je isti bespredmetan jer je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj pravnoj stvari.
U Dugom Selu 7. svibnja 2024.
Sudac
Lovro Tomičić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
DNA:
- tužitelju po odvjetniku H. E. –
1. tuženici A. P
- 2. tuženici Gordani Tuđman po odvjetniku P. C.
