REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 68 Pž-379/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KALA d.o.o. Cernik, Frankopanska 97/a, OIB 94389348128, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Dumenčić, odvjetnik iz Zagreba, Slovenska ulica 13, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO OBRANE, Zagreb, Trg kralja P. Krešimira IV. broj 1, OIB 66486182714, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate iznosa od 55.730,11 EUR, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-291/23 od 24. listopada 2023., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-291/23 od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-291/23 od 24. listopada 2023. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-291/23 od 27. listopada 2023., u točki I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-291/23 od 24. listopada 2023. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-291/23 od 27. listopada 2023. u točkama II., III., IV., V., VI. i VII. izreke i sudi:

1. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 14.409,44 EUR.

2. Prebija se tražbina tužitelja iz točke I. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-291/23 od 24. listopada 2023. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-291/23 od 27. listopada 2023. i tražbina tuženika iz točke II.1. ove odluke, do iznosa od 14.409,44 EUR.

3. Održava se djelomično na snazi platni nalog određen u rješenju javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10, broj Ovrv-23369/18 od 5. lipnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 41.320,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2018., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu nadoknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.594,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 5. lipnja 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

4. Održava se djelomično na snazi platni nalog određen u rješenju javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10, broj Ovrv-23369/18 od 5. lipnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju zakonske zatezne kamate za razdoblje od 19. svibnja 2018. pa do 14. lipnja 2019., na iznos od 14.409,44 EUR.

5. Ukida se djelomično platni nalog određen u rješenju javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10, poslovni broj Ovrv-23369/18 od 5. lipnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 14.409,44 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 29. siječnja 2018. pa do 18. svibnja 2018, i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija.

6. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.700,77 EUR, te se odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.099,78 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak žalbe u iznosu od 1.244,28 EUR.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj Povrv-291/23 od 24. listopada 2023 je odlučio:

„I. Utvrđuje se postojanje potraživanja tužitelja prema tuženiku u iznosu od 55.730,11 EUR / 419.898,52 kn.

II. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 10.044,32 EUR / 75.678,90 kn.

III. Potraživanja iz toč. 1. i 2. prebijaju se u iznosu od 75.678,90 EUR /75.678,90 kn.

IV. Održava se na snazi platni nalog za isplatu određen u rješenju javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10, broj Ovrv- 23369/18 od 05.06.2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 45.685,79 EUR / 344.219,62 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a koje za svaki pojedini iznos teku na iznos od 45.685,79 EUR / 344.219,62 kn od 29.01.2018. pa do isplate, kao i da mu nadoknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.594,17 EUR / 12.011,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 05.06.2018. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

V. Ukida se platni nalog za isplatu određen u rješenju javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10, broj Ovrv-23369/18 od 05.06.2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 10.044,32 EUR / 75.678,91 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a koje za svaki pojedini iznos teku na iznos od 10.044,32 EUR / 75.678,91 kn od 29.01.2018. pa do isplate, te se za navedeni iznos tužitelj odbija sa tužbenim zahtjevom.

VI. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženikove tražbine istaknute radi prebijanja u visini od 4.365,07 EUR / 32.888,62 kn.

VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 9.506,78 EUR / 71.628,86 kn u roku od 15 dana“.

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-291/23 od 27. listopada 2023. ispravljena je pobijana presuda tako da ispravno ima stajati u točki III. izreke iza riječi: „u iznosu od 75.678,90 EUR / 75.678,90 kn“ ispravno treba stajati „10.044,32 EUR / 75.678,90 kn“.

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio, utvrđujući postojanje tražbine tužitelja na ime naknadno izvedenih radova na unutarnjem uređenju objekta broj 4 u ZB Zemunik prema ugovoru UG-203-16-0825 od 5. listopada 2016. jer je utvrdio prema Zapisniku o primopredaji izvedenih radova na unutarnjem uređenju objekta, da je tužitelj izvršio naknadne radove u visini od 419.898,53 kn (točka I. izreke). Nadalje, da je tuženik odobrio izvođenje naknadnih radova; da je tužitelj kasnio 202 dana u izvođenju radova i da zbog kašnjenja u izvođenju radova tuženik ima pravo na ugovornu kaznu u iznosu od 75.678,90 kn. Stoga odlučuje kao pod točkom II. izreke i točkama V. i VI. izreke. U točki III. izreke prebija potraživanja tužitelja i tuženika u smislu odredbe čl. 338. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točaka II., III., V. i VII. izreke presude zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Prvenstveno ističe da je sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer je svoju odluku temeljio na nalazu i mišljenju vještaka te dopuni nalaza i mišljenja vještaka, dok tužitelj nije odgovoran za kašnjenje u izvođenju radova. Tvrdi da je sporazum o ugovornoj kazni izgubio pravni učinak sukladno odredbi čl. 352. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Primopredaja radova izvršena je 9. rujna 2017., dok je tuženik bez suglasnosti tužitelja na Zapisniku od 16. travnja 2018. naveo ugovornu kaznu. Pobija odluku o troškovima postupka navodeći da je pogrešno primijenjena Tarifa. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti na ponovan postupak, podredno preinačiti odluku. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 10.798,99 kn.

4. Tuženik je podnio žalbu pobijajući presude u dijelu kojim nije uspio u sporu. Pobija odluku zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP-a. Smatra da je pogrešna odluka suda jer u ponovljenom suđenju nije odlučeno sukladno uputi višeg suda, već je jedino ispravljena izreka u pogledu odluke o istaknutom procesu prigovora radi prebijanja. Opisuje bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Navodi da sud nije u cijelosti primijenio odredbu čl. 4.2. Ugovora u pogledu visine ugovorene kazne jer su ugovorena dva kriterija za izračun ugovorne kazne. Ponavlja da je utvrđeno kako je tužitelj kasnio 202 dana s izvođenjem radova te bi po prvom kriteriju ugovorna kazna iznosila 1.528.713,78 kn. Ugovorena vrijednost radova je bila u iznosu od 2.171.359,10 kn, a kako ugovorna kazna ne može iznositi više od 5% od ugovorne vrijednosti radova, to bi pravilnom primjenom odredbe čl. 4.2. Ugovora, ugovorna kazna iznosila 108.567,96 kn. Time je pogrešan zaključak suda o visini ugovorne kazne. Nadalje, zatezne kamate su tužitelju priznate od 29. siječnja 2018. uz obrazloženje da je okončana situacija i dopis upućen tuženiku 30. prosinca 2017. te da sukladno čl. 2.4. Ugovora račun dospijeva u roku od 30 dana, međutim, zanemarena je odredba u pogledu dospijeća obveze a to je kada je okončana situacija - račun dostavljen tuženiku. U odnosu na tu činjenicu sud je prihvatio navod punomoćnika tužitelja da je dostava računa izvršena tako da je tužitelj osobno predao račun iako to nije dokazano, nastavno na to tužitelj je bio dužan račun predati u nadležnu službu Ispostava situacija i od tada dospijeva tražbina. Osporava odluku o troškovima postupka navodeći da je tužitelju priznato sedam podnesaka u punom iznosu te je pogrešno primijenjena Tarifa. Predlaže ukinuti pobijanu odluku i traži trošak žalbe u iznosu od 1.244,28 EUR / 9.375,00 kn. 5. Žalba tužitelja je neosnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu izvršenih, naknadnih radova na unutarnjem uređenju objekta broj 4 u ZB Zemunik prema ugovoru UG-203-16-0825 od 5. listopada 2016., u iznosu od 419.898,53 kn / 55.730,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29. siječnja 2018., po ispostavljenom računu br. 173 1-1-2017 temeljem kojeg je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu. Tuženik je istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja i ističe postojanje svoje tražbine u iznosu od 108.567,96 kn na ime ugovorne kazne zbog kašnjenja završetka ugovorenih radova. Zahtijeva od suda da presudom izvrši prijeboj uzajamnih tražbina Poziva se na odredbu čl. 4.2. Ugovora radi nepoštivanja roka dovršenja radova (5%) od ukupno ugovorene neto vrijednosti radova po Ugovoru.

7. Iz stanja spisa proizlazi slijedeće:

- tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa broj 173 1-1-2017 od 30. prosinca 2017. na iznos od 419.898,53 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2018.; tuženik podnosi prigovor na rješenje o ovrsi navodeći da radovi nisu izvršeni u cijelosti, podneskom od 14. lipnja 2019. (list spisa 527.) tuženik ističe prigovor radi prebijanja u iznosu od 108.567,96 kn, poziva se na odredbu čl. 4.2. Ugovora radi nepoštivanja roka dovršenja radova.

- prvostupanjski sud utvrđuje temeljem izvedenog dokaza građevinskim vještačenjem i zapisnika o primopredaji izvedenih radova na unutarnjem uređenju objekta broj 4 u ZB Zemunik prema Ugovoru UG-203-16-0825 od 5. listopada 2016. da su nedostaci otklonjeni te da su s tim ostvareni svi uvjeti primopredaje i stavljanje objekta u funkciju, zapisnik o okončanom obračunu izvedenih radova na unutarnjem uređenju objekta br. 4. nije potpisan od strane tužitelja, ali je potpisan od strane tuženika, gdje tuženik potvrđuje da za više radove i materijale sukladno ovjerenoj knjizi potrebno provesti dodatno ugovaranje za ukupan iznos od 411.222,67 kn (s PDV-om), time da je tuženik odobrio naknadne radove koje je tužitelj izvršio za tuženika. Nadalje, da je okončanu situaciju-račun (list 406. spisa) za navedene radove na unutrašnjem uređenju objekta broj 4 u ZB Zemunik tužitelj zatražio iznos od 419.898,53 kn s dospijećem 28. siječnja 2018. Uvidom u navedenu okončanu situaciju sud je utvrdio da je ispostavljena 30. prosinca 2017. i da dospijeva prema članku 2.4. Ugovora u roku od 30 dana od dana dostavljenog računa (situacije).

- u obrazloženju pobijane odluke se navodi kako je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim tuženikovo potraživanje po ugovornoj kazni i to iz razloga jer je tužitelj kasnio 202 dana u izvođenju radova svojom krivnjom (točka 10. prvostupanjske odluke) i zbog kašnjenja u izvođenju radova tuženik ima pravo na ugovornu kaznu u iznosu od 75.678,90 kn. Oduzimanjem iznosa na ime izvedenih radova od 419.898,52 kn iznosa od 75.678,90 kn na ime ugovorne kazne utvrđuje osnovanost zahtjeva u iznosu od 344.219,62 kn i time prebija tražbine stranaka.

- visinu ugovorne kazne od 75.678,90 kn utvrđuje na način da od preostale vrijednosti neizvršenih radova u iznosu od 1.513.577,96 kn, obračunava 5% (posto), a ne od ugovorene vrijednosti radova, kako tvrdi tuženik.

8. U ovom postupku donesena je presuda poslovni broj Povrv-3240/2018 od 27. svibnja 2021. koja je ukinuta odlukom višeg suda poslovni broj Pž-3584/2021-5 od 14. veljače 2023. Odlukom višeg suda dana je uputa prvostupanjskom sudu za postupanje u ponovljenom suđenju, da je potrebno razmotriti u cijelosti sadržaj odredbe čl. 4.2. Ugovora u pogledu ugovorne kazne i odredbe čl. 2.3. Ugovora u odnosu na dospijeće obaveze. Prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju je selektivno primijenio odredbu čl. 4.2. Ugovora, dok se u odnosu na dospijeće obaveze tuženika navodi da je dopis o okončanoj situaciji i situacija dostavljena tuženiku 30. prosinca 2017., bez primjene odredbe čl. 2.3. Ugovora, rukovodeći se iskazom punomoćnika tužitelja s ročišta 12. rujna 2023. (list spisa 667.) da je zakonski zastupnik tužitelja osobno predao račun tuženiku, potom da je to zatražio dopisom od 18. travnja 2018.

9. Razmatranjem žalbenih navoda tužitelja i tuženika, koji su identični kao i u ranijem žalbenom postupku te ponovljenom suđenju, potrebno je navesti da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda, kako je tužitelj nesporno izveo naknadne radove i odobreni su od strane tuženika upravo u visini od 419.898,52 kn. Stoga je osnovana tražbina tužitelja u iznosu od 419.898,52 kn, temeljem odredbe čl. 620. Zakona o obveznim odnosima, te je pravilno odlučeno kao pod točkom I. izreke i u tom dijelu je valjalo potvrditi prvostupanjsku odluku, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a. Međutim, tužitelj kao izvođač je prekoračio ugovoren rok završetka radova (202 dana) svojom krivnjom, nadalje je utvrđeno da tuženik nije kasnio s isporukom materijala na gradilištu jer je to bio dužan pribaviti i dostaviti tužitelj. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, uvidom u Zapisnike i račune, je ocijenjeno da je nadzorni inženjer na gradilištu više puta upozoravao da se radovi ne odvijaju u skladu sa dinamičkim planom, te je izvođač počeo s radovima kasnije, protekom više dana od dana kada je uveden u posao, s novim dinamičkim planom rada. U odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja radi nepoštivanja roka dovršenja radova, pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio kako je tužitelj svojom krivnjom kasnio s dovršetkom radova ukupno 202 dana, međutim, pogrešno je primijenio ugovorne odredbe čl. 4.2. Ugovora u odnosu na način obračuna i time visinu ugovorne kazne.

10. Odredba čl. 4.2. Ugovora glasi: „Za nepoštivanje ugovornog roka dovršenja radova iz čl. 1. Ugovora, izvođač se obvezuje platiti kaznu za svaki kalendarski dan zakašnjenja, pet promila od preostale neizvršene ugovorene neto vrijednosti radova po ovom ugovoru, s tim da ugovorna kazna ne može iznositi više od 5% ukupno ugovorene vrijednosti radova. Konačni obračun ugovorene kazne vrši povjerenstvo za konačni obračun.“

11. Iz Ugovora proizlazi da je ukupno ugovorena vrijednost radova 2.171.359,10 kn s PDV-om (bez PDV-a je 1.737.087,28 kn) dok iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je vrijednost izvedenih radova 2.691.149,73 kn (ugovorene i naknadne). Ostatak vrijednosti između ugovorene vrijednosti i izvršenih radova se odnosi na obračunate, naknadne radove koji su i izvršeni te su odobreni od strane tuženika potpisivanjem Zapisnika o primopredaji radova i Zapisnika o okončanom obračunu. Nadalje, iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka (list spisa 594.-597.) proizlazi „kako je do roka završetka radova koji je ugovoren s danom 23. prosinca 2016. obračunata samo 1. Privremena situacija u iznosu od 223.509,32 kn što se smatra vrijednošću izvedenih radova do ugovorenog roka završetka, tako da je neizvršena vrijednost ugovorenih radova tada u iznosu od 1.513.577,96 kn“. Izračun je 1.737.087,28 kn - 223.509,32 kn = 1. 513.577,96 kn. Dakle, pravilnom primjenom odredbe čl. 4.2. Ugovora proizlazi da je pet promila po danu od neto ugovorene vrijednosti radova (1.737.087,28 kn) iznosilo po danu 8.685,44 kn x 202 dana iznosi 1.754.458,88 kn. Kako ugovorna kazna ne može iznositi više od više od 5% ukupno ugovorene vrijednosti radova, to proizlazi da se uzima u obzir 5% od iznosa 2.171.359,10 kn (ugovorene vrijednosti radova) što iznosi 108.567,95 kn, upravo u visini koju je tuženik istaknuo prigovor prijeboja. Osnovano tuženik navodi da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 4.2. Ugovora. Upravo iz Zapisnika o okončanom obračunu za izvedene radove od 16. travnja 2018. je navedena visina ugovorne kazne u iznosu od 108.567,96 kn koje su potpisali Povjerenstvo tuženika, nadzorni inženjeri, ali ne i tužitelj.

12. Dakle, kako je utvrđeno da je osnovana tražbina tužitelja u visini od 419.898,52 kn, (točka 9. ove odluke), te je pravilnom primjenom ugovorne odredbe čl. 4.2. Ugovora utvrđeno kao osnovano potraživanje tuženika s osnove ugovorne kazne u iznosu od 108.567,96 kn, to je primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a valjalo djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u točkama II., III., IV., V., VI. i VII. izreke. Valjalo je utvrditi da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 14.409,44 EUR / 108.567,96 kn i potraživanje tužitelja i tuženika prebiti ovom odlukom za iznos od 14.409,44 EUR / 108.567,96 kn, posljedično tome održati na snazi platni nalog određen u rješenju javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-23369/18 od 5. lipnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 41.320,67 EUR / 311.330,56 kn, te u preostalom dijelu ukinuti rješenje o ovrsi za iznos od 14.409,44 EUR / 108.567,96 kn.

13. U odnosu na zakonske zatezne kamate koje su priznate tužitelju od 29. siječnja 2018. nisu dani jasni razlozi u prvostupanjskoj odluci u pogledu primjene odredbe čl. 2.3. Ugovora i dokazu o dostavi računa adresu tuženika Sektora za nekretnine što je bilo i dana uputa u odluci višeg suda i Pozivu na plaćanje od 18. travnja 2018. (list spisa 459.-462.). Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i st. 3. ZPP-a i u tom dijelu preinačio odluku. Iz navedenog dopisa proizlazi da je tužitelj s danom 18. travnja 2018. pozvao tuženika na plaćanje duga dok je odredbom čl. 2.3. i 2.4. Ugovora ugovoreno da će isplata izvršiti u roku od 30 dana od dana dostavljenog računa/situacije u nadležnu službu tuženika. Time bi tužitelj pripadalo pravo na tijek zakonskih zateznih kamata s početkom od 19. svibnja 2018., pa do isplate temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima. U preostalom dijelu je valjalo ukinuti rješenje o ovrsi za tijek zakonskih zateznih kamata od 29. siječnja 2018. pa do 18. svibnja 2018. (točke II.5. i 6. ove odluke). Nadalje, kako je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja podneskom od 14. lipnja 2019. (list spisa 527.) to tužitelju osnovano pripadaju zakonske zatezne kamate za razdoblje od 19. svibnja 2018. pa do 14. lipnja 2019. na iznos od 14.409,44 EUR / 108.567,96 kn koji je ovom odlukom prebijen s glavnicom tražbine tužitelja sadržanog u platnom nalogu (točka II.4. ove odluke).

14. Budući se promijenio uspjeh stranaka u sporu, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj je uspio u sporu sa 74%, kako u osnovi tako i u visini zahtjeva, dok je tuženik uspio u sporu sa 26%.

15. Tužitelju pripada pravo na trošak 500 bodova za sastav podneska od 12. prosinca 2018. prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 9. travnja 2019. 500 bodova prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 17. rujna 2019. 500 bodova prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, trošak sastava prijedloga za prethodnu mjeru od 28. studenog 2019., 250 bodova prema Tbr. 11. točka 10. Tarife, trošak za sastav podneska od 30. prosinca 25 bodova prema Tbr. 8. točka 4. Tarife, trošak za sastav podneska od 19. veljače 2020., 500 bodova prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 29. rujna 2020., 500 bodova prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, trošak za sastav podneska od 21. prosinca 2020., 500 bodova prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak za sastav podneska od 22. ožujka 2021. 25 bodova prema Tbr. 8. točka 4. Tarife, zastupanja na ročištu od 15. travnja 2021. 500 bodova prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, trošak sastava žalbe od 4. lipnja 2021., 625 bodova prema Tbr. 10. točka 1. Tarife, trošak za sastav podneska od 19. srpnja 2023. 25 bodova prema Tbr. 8. točka 4. Tarife, zastupanja na ročištu od 12 .rujna 2023, 250 bodova prema Tbr. 9. točka 2., dakle, ukupno 4700 bodova x 15,00 kn, 1 bod iznosi 70.500,00 kn uz PDV ukupno iznos od 88.125,00 kn. Na to je valjalo priznati trošak sudske pristojbe na žalbu i presudu svaka u iznosu od 4.548,99 kn, što ukupno iznosi 97.222,98 kn. Taj iznos je valjalo umanjiti za uspjeh u sporu koji se oduzme od postotka od stranke koja je manje uspjela i od iznosa od 97.222,98 kn (48%) dobije se iznos od 50.555,94 kn. Na to je tužitelju valjalo u cijelosti priznati trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 15.000,00 kn kao neophodnim za dokazivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, tako da je tužitelju priznat kao opravdan parnični trošak u iznosu od 65.555,94 kn / 8.700,77 EUR.

16. U preostalom dijelu je valjalo odbiti tužitelja sa zahtjevom za troškovima postupka u iznosu od 68.562,31 kn kao previsoko postavljenim te tužitelju nisu priznati troškovi sastava prigovora od 16. lipnja 2020. i 17. lipnja 2020. jer se ti podnesci ne nalaze u spisu niti je tužitelj pružio dokaze da ih je predao sudu. Nadalje, tužitelju nisu priznati troškovi pristojbe na prijedlog i rješenje za prethodnu mjeru kao i predujam za provođenje provedbe rješenja prethodne mjere jer je taj postupak razdvojen u odnosu na ovaj parnični postupak te se nalaze u spisu.

17. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer je sa žalbom uspio u sporu samo u neznatnom dijelu koji se odnosi na razliku visine ugovorne kazne iz istaknutog prigovora prijeboja, u odnosu na potraživanje koje se odnosi na naknadno izvedene radove. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 7. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-30864-b05d5

Kontrolni broj: 099cf-8480b-2f119

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.