REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1745/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MARIJE FISCHER-PARMAĆ, OIB 27366952511, Klek, Radalj 17, protiv 1. tuženika KLEK d.o.o., OIB 75296985765, Metković, Mlinska 42, i 2. tuženika KULA KLEK d.o.o., OIB 59449538188, Klek, Radalj 10, koje zastupa punomoćnik Andrija Boras, odvjetnik u Metkoviću, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-136/2023 od 8. ožujka 2024. i žalbi stranaka protiv rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-136/2023 od 13. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-136/2023 od 8. ožujka 2024

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-136/2023 od 13. ožujka 2024., u dijelu kojim je naloženo tužiteljici da tuženima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 32.354,67 EUR.

II. Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-136/2023 od 13. ožujka 2024., u dijelu izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika da im tužiteljica naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,38 EUR i rješava:

Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,38 EUR, u roku od 8 dana.

III. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana potvrđuje se rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-136/2023 od 13. ožujka 2024., u dijelu izreke kojim su tuženici odbijeni sa zahtjevom da im tužiteljica naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.665,57 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 3. listopada 2011. sklopljen između drugotuženika KULA KLEK d.o.o., Klek, Radalj 10, kao vjerovnika-predlagatelja osiguranja i prvotuženika KLEK d.o.o., Metković, Mlinska 42, kao dužnika-protivnika osiguranja, a na temelju kojega je u zemljišnim knjigama izvršen prijenos prava vlasništva u svrhu osiguranja odobrenog od strane prvotuženika u iznosu od 1.740.353,02 kn na ime drugotuženika, za nekretnine upisane u zk.ul.br. 1398, K.O. Slivno, kat.čest.br. 10553/31, gubi pravni učinak prema tužiteljici MARIJI FISCHER-PARMAĆ iz Kleka, Radalj 17, u dijelu u kojem je potrebno ispunjenje tužiteljičina potraživanja prema prvotuženiku KLEK d.o.o., Metković, Mlinska 42, u iznosu od 4.500.000,00 kn u roku od 30 dana od dana donošenja presude u predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-2187/2011, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena, koje teku od dana proteka roka isplate tržišne naknade za poslovni udjel tužiteljice pa do isplate. Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice da se tražbina tužiteljice namiri prodajom nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1398, K.O. Slivno, kat.čest.br. 10553/31, u naravi stambeno-turistička građevina i dvorište ukupne površine 500 m2, od toga stambeno-turistička građevina površine 196 m2, a dvorište 304 m2.

2. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud odbio zahtjev tužiteljice jer nisu ispunjene opće pretpostavke pobijanja iz odredbe čl. 66. Zakona o obaveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), s obzirom na to da tužiteljica nema dospjelu novčanu tražbinu. Tužiteljici je na temelju pravomoćne presude poslovni broj P-2187/11 isplaćena tržišna naknada za poslovni udjel za tužiteljice koja je tada i istupila iz prvotuženika. To je sud utvrdio iz Potvrde OTP banke d.d., Zadar, prijenos sredstava na račun tužiteljice u iznosu od 484.679,95 kn s opisom plaćanja da se radi o isplati naknade za poslovni udjel po presudi poslovni broj P-2187/11 Trgovačkog suda u Dubrovniku.

3. Rješenjem od 13. ožujka 2024. sud je odlučio o cjelokupnim troškovima postupka te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 32.354,67 EUR, dok su za više zatraženi iznos od 21.915,95 EUR tuženici odbijeni. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Prvostupanjski sud primjenjuje pojedine tarifne stavke Tarife koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine pravne radnje.

4. Tužiteljica je podnijela žalbu na presudu zbog svih žalbenih razloga te predlaže ukinuti podredno preinačiti pobijanu presudu. U bitnom navodi da presuda ima nedostatke jer je nije moguće ispitati. Nadalje navodi da nije jasno na koji način je podmirena tužiteljica za njen poslovni udjel jer sud u ovom postupku nije utvrdio kolika je realna vrijednost poslovnih udjela tužiteljice te je propušteno utvrditi je li tužiteljica u potpunosti obeštećena. Nadalje, žalbenim navodima ponavlja obrazloženje odluke u dijelu koji se odnosi na dospjelost tražbine. Smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer sud nije uzeo u obzir postojanje usmene pogodbe između tužiteljice i prvotuženika.

5. Tužiteljica je podnijela žalbu na odluku o troškovima postupka u bitnom navodeći da je nepravilna presuda i posljedično tome i odluka o troškovima postupka.

6. Tuženici su podnijeli žalbu pobijajući odluku o troškovima postupka u dijelu kojem nisu uspjeli, u bitnom navodeći kako je sud pogrešno primijenio Tarifu jer se primjenjuje Tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. pored toga, tuženicima neopravdano nije priznat trošak sastava podneska od 22. travnja 2012. i podneska od 27. veljače 2018. Predlaže preinačiti pobijanu odluku.

7. Žalbe tužiteljice na presudu i rješenje nisu osnovane, dok je žalba tuženika na odluku o troškovima postupka djelomično osnovana.

8. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužiteljica. Ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu stranaka, utvrdio je da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Nije ostvarena bitna povreda postupka. Nadalje, iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno stajalište prvostupanjskog suda je pravilno, iako pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o ne/ dospjelosti tražbine nije pravilno. Međutim, to nije odlučno u situaciji kada tražbina tužiteljice više ne postoji i jednako je valjalo primijeniti materijalno pravo. 9. Predmet spora je zahtjev na pobijanje dužnikovih pravnih radnji (čl. 66. - čl. 71. ZOO-a), i to Sporazuma radi osiguranja tražbine prijenosom vlasništva nekretnina prvo tuženika sklopljenog 3. listopada 2011. s drugotuženikom radi osiguranja iznosa od 1.740.553,02 kn. Tužiteljica tvrdi da je Sporazum sklopljen u namjeri da je se onemogući u namirenju njenih potraživanja, odnosno u ostvarivanju njenih prava kao člana prvotuženika tako da joj se onemogući pravo na isplatu tržišne vrijednosti poslovnog udjela.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu 23. siječnja 2012. te je tužbenim zahtjevom tražila utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 3. listopada 2011. sklopljen između drugotuženika Kula Klek d.o.o., kao vjerovnika-predlagatelja osiguranja i prvotuženika Klek d.o.o., kao dužnika-protivnika osiguranja, koji je 4. listopada 2011. potvrđen od javnog bilježnika Vlade Nikolića iz Metkovića, pod poslovnim brojem OV-5733/2011 (dalje: Sporazum). Podredno je stavljen zahtjev na pobijanje dužnikovih pravnih radnji u smislu odredbe čl. 66. - čl. 71. ZOO-a, i to Sporazuma radi osiguranja tražbine prijenosom vlasništva nekretnina prvo tuženika sklopljen 3. listopada 2011., s drugotuženikom radi osiguranja iznosa od 1.740.553,02 kn, za koje tužiteljica tvrdi da su poduzete u namjeri da se onemogući tužiteljicu u namirenju njenog potraživanja na isplatu tržišne vrijednosti poslovnog udjela prilikom istupanja kao člana iz trgovačkog društva Klek d.o.o. Odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-1941/2022 preinačena je prvostupanjska odluka i odbijen je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti Sporazuma. Predmet je vraćen prvostupanjskom sudu, radi donošenja odluke o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu na pobijanje tuženikovih pravnih radnji o čemu prvostupanjski sud nije bio odlučio. Nije sporno da je tijekom ovog postupka tužiteljici (na temelju pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-2187/2011 od 18. travnja 2016.) isplaćena tržišna naknada za njen poslovni udio u prvotuženiku (Klek d.o.o.) u iznosu od 484.679,95 kn, čime je tužiteljica istupila iz društva, u smislu odredbe čl. 421. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09; dalje: ZTD). Utvrđeno je da je isplata provedena prijenosom sredstava na račun tužiteljice u iznosu od 484.679,95 kn s opisom plaćanja da se radi o isplati naknade za poslovni udjel po presudi poslovni broj P-2187/11, 22. kolovoza 2018., dok je iznos od 82.134,00 kn s opisom plaćanja da se radi o isplati kamate po presudi poslovni broj P-2187/2011 proveden 14. rujna 2018.

11. Žalbenim navodima tužiteljica ne spori da joj je isplaćena tražbina na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-2187/2011 koja se odnosi na utvrđenu tržišnu naknadu za njen poslovni udio u prvotuženiku (Klek d.o.o.) Isplatom naknade tužiteljica je istupila iz društva. Žalbeni navodi u smislu da sud nije utvrđivao „pravu vrijednost“ njenog poslovnog udjela te da je postojao usmeni dogovor između nje i prvotuženika, o vrijednosti udjela, žaliteljica je isključivo mogla iznositi u parničnom predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P-2187/2011 (istupanje tužiteljice iz društva i isplata naknade). U konkretnom postupku pobijanja dužnikovih pravnih radnji takvim žalbenim navodima nema mjesta jer se to odnosi na odluku kojem je tužiteljica istupila iz društva i njenim zahtjevom za naknadu vrijednosti poslovnog udjela.

12. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji uređeno je čl. 66. - čl. 71. ZOO-a, i to: „Članak 65. ZOO-a glasi: Na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Članak 66. ZOO-a glasi: Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (st. 1.) Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (st. 2.).“

13. Dakle, prema toj zakonskoj odredbi nije odlučno kada je tražbina nastala, jer dikcija zakona glasi „i bez obzira kada je nastala“ pa stoga tražbina može nastati i nakon što je poduzeta pravna radnja koja se pobija s time da dospjelost tražbine kao jedne od općih pretpostavki za pobijanje mora biti ispunjena (tako i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1233/2021-2). Tražbina tužiteljice je dospjela tijekom ovog postupka, pravomoćnošću presude poslovni broj P-2187/2011 (istupanje tužiteljice iz društva i isplata naknade), i tražbina je prestala tijekom ovog postupka jer je isplaćena naknada (22. kolovoza 2018.).

14. Nepravilno prvostupanjski sud navodi kako tražbina tužiteljice nije nastala za vrijeme trajanja ovog postupka niti dospjela (točka 22. prvostupanjske odluke). Suprotno tome, prvostupanjski sud isto navodi da je tražbina tužiteljice dospjela tijekom ovog postupka, također i prestala tijekom ovog parničnog postupka. Na to ukazuje i žaliteljica u žalbi. Međutim, unatoč proturječnosti u dijelu obrazloženja, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je tražbina tužiteljice prestala isplatom i da tužiteljica kao vjerovnik ne može više tražiti ispunjenje.

15. Kako tužiteljica nema više tražbinu prema prvotuženiku time nije ispunjena jedna od općih pretpostavki za pobijanje pravne radnje između prvo i drugotuženika. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje su: tražbina dospjela za isplatu, insolventnost dužnika, pravna radnja dužnika i oštećenje vjerovnika i njegovo namirenje. Za uspješno pobijanje dužnikove pravne radnje moraju kumulativno biti ispunjene opće pretpostavke iz čl. 66. st. 1. i st. 2. ZOO-a, što je u konkretnom slučaju izostalo. Također, tuženici su tijekom postupka ukazivali da tužiteljica nije dokazivala niti insolventnost tuženika (stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost tražbine), a kako nema već prve opće pretpostavke za pobijanje, to je pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

16. Stoga je valjalo primijenjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

17. U odnosu na odluku o troškovima postupka iz pobijanog rješenja valjalo je djelomično potvrditi i djelomično preinačiti odluku jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U vrijeme donošenja prvostupanjske odluke na snazi je bila Tarifa „Narodne novine“ broj 138/23. Tarifnim brojem 52. Tarife određuje, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tarifnim brojem 54. Tarife je određena vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

18. Tuženicima pripada parnični trošak na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, i to na ime troška sastava odgovora na tužbu u visini od zatraženog iznosa od 1540 bodova prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 30. travnja 2012., 1. ožujka 2018., 4. lipnja 2018., 2. srpnja 2018., 1. srpnja 2021., 24. veljače 2022. i 14. prosinca 2023. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, svaki od po 1540 bodova prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 23. prosinca 2021. u visini od 770 bodova prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, trošak za sastav žalbe od 19. ožujka 2012. na rješenje poslovni broj P-70/2011 u visini zatraženih 770 bodova, trošak na ime sastav žalbe na presudu pod poslovnim brojem P-606/16 u visini zatraženih 1925 bodova, trošak na ime za sastava žalbe na presudu poslovni broj P-63/21 u visini traženih 1925 bodova. Također, tuženicima je valjalo osnovano priznati trošak sastava podneska od 22. travnja 2012. u visini od 25 bodova prema Tbr. 8. t. 4. Tarife. i 27. veljače 2018. u visini od 770 bodova prema Tbr. 8. t. 3. Tarife, dakle sveukupno 18505 bodova koje valjalo pomnožiti s jedan bod 2,00 EUR tako da u tom dijelu trošak tuženika iznosi 37.010,00 EUR. Na to je valjalo zbrojiti plaćenu pristojbu u iznosu od 321,85 EUR (na tužbu), pristojbu na žalbu od 30. listopada 2018. u iznosu od 636,60 EUR, i pristojbu na žalbu od 11. travnja 2022. u iznosu od 636,60 EUR, tako da ukupan trošak tuženika iznosi 38.605,05 EUR. U preostalom dijelu nije osnovan trošak tuženika jer je previsoko zatražen. Stoga je valjalo potvrditi pobijano rješenje za iznos od 32.354,67 EUR, djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka i priznati tuženiku daljnji iznos troška u iznosu od 6.250,38 EUR (38.605,05 EUR - 32.354,67 EUR) i potvrditi dio odluke kojim su tuženici odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za iznos od 15.665,57 EUR.

19. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a.

Zagreb, 7. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-30867-58044

Kontrolni broj: 0cb45-77182-3fa1d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.