REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-268/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Veljak, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, i doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SINED MATULJI d.o.o. Rijeka, Plitvička 7, OIB 37536693528, kojeg zastupa punomoćnik Alen Bilić, odvjetnik u Viškovu, protiv tuženika KENTBANK d.d. Zagreb, Gundulićeva 1, OIB 73656725926, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-299/2022-10 od 29. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-299/2022-10 od 29. prosinca 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da se proglasi nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja ovdje tuženika protiv ovršenika ovdje tužitelja, u predmetu poslovni broj Ovr-254/22 Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, a radi ovrhe na nekretninama temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-254/22-4 od 1. ožujka 2022., Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik ovlašten voditi ovrhu na nekretnini tužitelja, te da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), uslijed čega je odbio tužbeni zahtjev usmjeren na proglašenje ovrhe nedopuštenom.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. t. 2. t. 11. ZPP-a. U bitnom je istaknuo da je dostavio u spis dokaze prema kojima ovlaštene osobe nisu potvrdile situacije računa trgovačkih društava Unique d.o.o. i Keramika Dramac j.d.o.o. Nadzor investicije tuženika Tibor Tramišak naveo je da odluku o isplati ostavlja banci. Tuženik je samovoljnim i neosnovanim plaćanjem računa Unique d.o.o. i Karamika Dramac j.d.o.o. zatvorio korištenje kredita i na taj način je kredit u cijelosti iskorišten, te je došlo do dospijeća njegove tražbine. Zaključci prvostupanjskog suda su u suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu. Predložio je uvažiti žalbu.

3. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu u kojem se u cijelosti usprotivio tužiteljevim žalbenim navodima, predložio je odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj izričito upire u žalbi. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava u spisu.

7. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-254/22-4 od 1. ožujka 2022. nedopuštenom. Činjeničnim navodima tužbe tužitelj je istaknuo da su stranke zaključile Ugovor o kreditu br. 5029017350 od 27. veljače 2020., koji je ovjeren kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića pod poslovnim brojem OV-2148/2020 od 3. ožujka 2020. Predmetni ugovor o kreditu ne predstavlja ovršnu ispravu. Tužitelj smatra da sukladno odredbi čl. 4. Ugovora o kreditu tuženik može koristiti zadužnice u svrhu naplate potraživanja samo u slučaju otkaza. Tuženik nije otkazao ugovor o kreditu, a koristio je zadužnice radi naplate. Sama isplata kredita vršena je kroz ovjerene situacije (izvještaj investicijskog nadzora od 1. do 6.), čiji nadzor je obavljalo nadzorno tijelo investitora i investicijski nadzor banke (tuženika). Posljednju, 7. situaciju nije odobrio za naplatu investicijski nadzor banke, niti je nadzorno tijelo investitora ovjerilo račune priložene uz 7. situaciju. Unatoč tomu, tuženik je svojevoljno platio priložene račune trgovačkog društva Unique d.o.o. i Keramika Dramac j.d.o.o., koja društva nikada nisu obavljala radove/usluge za tužitelja. Daljnjim činjeničnim navodima tužbe tužitelj je naveo da su stranke zaključile Sporazum br. 5029017350 o zasnivanju založnog prava od 27. veljače 2020., ovjeren kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića pod poslovnim brojem OV-2146/20 od 3. ožujka 2022., koji Sporazum je ovršna isprava. Tvrdi da člankom 10. tog Sporazuma nije izričito izjavio i ugovorio da tuženik može osiguranu tražbinu iz Ugovora o kreditu prisilno naplatiti prodajom nekretnina, te da se čl. 11. Sporazuma nije izričito suglasio da se tražbina iz Ugovora o kreditu može naplatiti prodajom nekretnine iz čl. 2. Sporazuma. Ujedno, tim Sporazumom kao ovršnom ispravom stranke nisu ugovorile rok dospijeća tražbine tužitelja. Stoga, iako tuženik nije otkazao ugovor o kreditu, niti je bilo ugovoreno dospijeće kredita, ipak je pokrenuo ovršni postupak. Nadalje, tužitelj je s kupcima nekretnina zaključio predugovore o kupoprodaji, o čemu je obavijestio banku koja je izdala pismo namjere za brisanje založnih prava. Tim predugovorima o kupoprodaji utvrđeni su rokovi zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora kojim će se ugovoriti kupoprodajna cijena koja će se platiti na račun banke – tuženika, pa ugovoreni rokovi sukladno suglasnosti banke – tuženika traju i obvezuju i danas. Stoga je jasno da parnične stranke nisu datum 31. prosinca 2021. ugovorile kao dan dospijeća tražbine jer su sklopljeni predugovori o kupoprodaji odgodili ispunjenje tražbine do isplate kupoprodajne cijene na račun banke po zaključenju kupoprodajnih ugovora.

8. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu ističući da stranke sklopile ugovor o kreditu br. 5029017350 te da je čl. 4. st. 1. ugovorena mogućnost jednostranog otkaza ugovora u slučaju nastupanja otkaznih razloga, kao i mogućnost korištenja instrumenata osiguranja u slučaju da dođe do jednostranog otkaza ugovora od strane tuženika. Međutim, to nikako ne znači da je tuženik dužan jednostrano otkazati ugovor kako bi nastupilo dospijeće njegove tražbine i da je tek tada ovlašten koristiti zadužnice. Što se tiče situacije br. 7., istaknuo je da su svi fakturirani radovi (uključujući i radovi društva Unique d.o.o. i društva Keramika Dramac j.d.o.o.) izvršeni, te da je jedini i isključivi razlog nedavanja suglasnosti za isplatu činjenica što rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole još uvijek nije pravomoćno. U konačnici, investicijski nadzor je potvrdio da su radovi obračunati sukladno izvedenom stanju i rješenju o izmjenama i dopunama građevinske dozvole. Tužitelj je čl. 10 Sporazuma br. 5029017350 o osnivanju založnog prava na nekretninama izričito pristao da se na nekretninama može neposredno provesti ovrha. Tuženik smatra da je rok dospijeća tražbine izričito ugovoren jer je obvezan rok povrata kredita 31. prosinca 2021. U odnosu na navode tužbe da je tužitelj u cilju otplate glavnice kredita zaključio s kupcima predugovore o kupoprodaji na temelju kojih se obvezao do određenog roka sklopiti glavne ugovore, tuženik je istaknuo da to nikako ne znači da je time došlo do prolongiranja roka dospijeća tražbine tužitelja. Tužitelj je trebao voditi računa da ugovore o kupoprodaji sklopi na vrijeme kako ne bi došao u zakašnjenje prema tuženiku.

9. Nakon izvedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je rok dospijeća kredita jasno određen u čl. 1. st. 1. t. f. Ugovora prema kojem cjelokupna tražbina tužitelja dospijeva na naplatu 31. prosinca 2021. Činjenica da tuženik nije tužitelju otkazao Ugovor o kreditu nije odlučna niti znači da je tuženik dužan jednostrano otkazati ugovor o kreditu kako bi nastupilo dospijeće ukupne tražbine tuženika po Ugovoru o kreditu. Ujedno, činjenica što tužitelj nije sklopio ugovore o kupoprodaji nekretnina s trećim osobama, nije produžila rok dospijeća kredita. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da tuženik ima pravo odlučiti hoće li otkazati ugovor u slučaju neplaćanja dospjelih obveza od strane tužitelja ili će pričekati da tražbina dospije u cijelosti. Osim toga, utvrdio je da je javni bilježnik na Sporazum stavio potvrdu ovršnosti pod poslovnim brojem OV-2146/2020-III i utvrdio da je tražbina postala ovršna 1. siječnja 2022. Što se tiče isplate posljednje 7. izvještajne situacije prvostupanjski sud je utvrdio da je ovlaštena osoba Tibor Tramišak, dipl. ing., potvrdio da isplata ovisi o odluci banke odnosno tuženika, a da su radovi uglavnom izvedeni, upravo od tih izvođača. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. OZ-a te je tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom odbio.

10. Zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda su pravilni, logični, u potpunosti u skladu s dokumentacijom i izvedenim dokazima u spisu te ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Tužitelj je svojstvu ovršenika u ovršnom predmetu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji rješenjem poslovni broj Ovr-254/2022 od 6. travnja 2022. upućen na pokretanje parnice protiv tuženika (tamo ovrhovoditelja) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. OZ-a. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su stranke ugovorile rok povrat kredita do 31. prosinca 2021., te da tužitelj nije izvršio ugovornu obvezu povrata kredita do ugovorenog roka, uslijed čega je tuženik pokrenuo ovršni postupak na nekretnini radi naplate dospjele tražbine. Uz Ugovor o kreditu broj 5029017350 od 27. veljače 2020. stranke su zaključile Sporazum broj 5029017350 o osnivanju založnog prava na nekretnini od 27. veljače 2020., solemniziran po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću iz Rijeke, pod poslovnim brojem OV-2146/20020, kojim su u čl. 1.1. utvrdile da su banka i korisnik kredita (tužitelj i tuženik) sklopili Ugovor o kreditu od 27. veljače 2020. temeljem kojeg postoji tražbina banke prema korisniku kredita u iznosu od 717.000,00 EUR, s načinom otplate opisanom Ugovorom o kreditu, te rokom otplate najkasnije do 31. prosinca 2021. Pored ugovorenih rokova dospijeća, tražbina iz Ugovora može dospjeti i ranije u slučaju otkaza odnosno raskida Ugovora. Odredbom čl. 11. Sporazuma određeno je da korisnik kredita, jamac platac I, jamac platac II i jamac platac III, izrijekom pristaju da se radi naplate dospjele tražbine banke po Ugovoru o kreditu iz čl. 1. Sporazuma, a nakon što javni bilježnik na Sporazum stavi potvrdu ovršnosti, neposredno na temelju tog Sporazuma protiv njih provede prisilna ovrha na njihovoj cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom, a radi potpune naplate osigurane tražbine iz Ugovora. Javni bilježnik Zoran Vrsalović je stavio potvrdu ovršnosti pod poslovnim brojem OV-2146/2020-III i utvrdio da je tražbina postala ovršna 1. siječnja 2022. (list. 30. spisa). Uzevši u obzir sadržaj Sporazuma br. 5029017350 o osnivanju založnog prava na nekretnini od 27. veljače 2020., te ostale dokaze u spisu, proizlazi da je Sporazumom, a suprotno tužiteljevim tvrdnjama, dan izričiti pristanak za provođenje ovrhe na nekretnini, zatim da su bili ispunjeni uvjeti za davanje potvrde ovršnosti u smislu odredbe čl. 36. st. 5. OZ-a, da predmetni Sporazum ima svojstvo ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. t. 5. OZ-a, te da je tuženik bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv tužitelja.

12. Podredno, ovaj sud napominje da su tužiteljevi žalbeni razlozi navedeni u žalbi protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-254/22 od 1. ožujka 2022. kojima tužitelj (tamo ovršenik) upire na to da predmetni Sporazum nije ovršna isprava, odnosno da ona nije stekla svojstvo ovršnosti pravno kvalificirani kao žalbeni razlog naveden u odredbi čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a, i iz tog razloga je tužitelj upućen na ovu parnicu, iako je riječ o žalbenim razlozima navedenim u odredbama čl. 50. st. 1. t. 1. i. 2. OZ-a o kojima se odlučuje u žalbenom postupku protiv rješenja ovrsi. S obzirom na to da je tužitelj temeljio tužbu na tom činjeničnom supstratu i da je o tome prvostupanjski sud meritorno odlučivao, to je i ovaj sud ispitao pravilnost pobijane odluke u tom dijelu.

13. Tužiteljeve tvrdnje kojima ističe da je s kupcima nekretnina zaključio predugovore o kupoprodaji, i utvrdio rokove zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora, a na temelju kojih će se kupoprodajna cijena platiti na račun banke – tuženika, pa da su sklopljeni predugovori o kupoprodaji odgodili ispunjenje tuženikove tražbine do isplate kupoprodajne cijene na račun banke po zaključenju kupoprodajnih ugovora, nemaju utjecaja na pravo tuženika da pokrene i vodi postupak prisilnog ostvarenja tražbine. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da time nije došlo do produljenja roka dospijeća kredita, jer takva volja stranaka ne proizlazi ni iz Ugovora o kreditu niti iz Sporazuma o osnivanju založnog prava na nekretnini. Stoga, suprotno tvrdnji tuženika, sklapanje predugovora o kupoprodaji (u kojem je ugovoren rok do kojeg se moraju sklopiti glavni ugovori na temelju kojih će se kupoprodajna cijena uplatiti na račun banke-tuženika), nema za posljedicu privremenu nemogućnost ispunjena tuženikove tražbine prema tužitelju, odnosno time nije došlo do produljenja roka za ispunjenje tražbine.

14. Što se tiče tužiteljevih tvrdnji da je tuženik neosnovano izvršio isplatu posljednje, 7. situacije, iako je nije odobrilo nadležno nadzorno tijelo, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je ovlaštena osoba, Tibor Tramišak, dipl. ing. potvrdio da su radovi navedeni u 7. situaciji izvedeni, dok isplata ovisi o odluci banke. Uz takve zaključke prvostupanjskog suda, napominje se da bi takve tužiteljeve tvrdnje eventualno mogle predstavljati razloge zbog kojih bi tužitelj mogao zahtijevati naknadu štete od tuženika.

15. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, te je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje o nedopuštenosti ovrhe na nekretninama.

16. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.

17. Odluka iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbama čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 7. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Veljak

Broj zapisa: 9-30867-6384f

Kontrolni broj: 01b07-8f163-1eeec

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Marina Veljak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.