REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-460/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., …, OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici D. T. i J. T., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. d.d., Z., …, OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici I. R. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. i partneri d.o.o. iz Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-13/2022-2 od 26. siječnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-1535/2021 od 23. svibnja 2022., u sjednici održanoj 7. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.313,59 kuna kao i zatezne kamate koje na iznos od 16.335,72 kuna teku od 1. siječnja 2011., do isplate, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.187,89 kuna kao i zakonske zatezne kamate koje na iznos od 20.029,58 kuna teku od 1. siječnja 2016., do isplate, pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.625,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je odbijen zahtjev za parnični trošak u iznosu od 625,00 kuna sa zatraženim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom žalba tuženika je djelomično uvažena kao osnovana, a djelomično je odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda preinačena pod točkom I. izreke, tako da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 18.313,59 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 20.029,58 kuna od 1. siječnja 2016. do 21. prosinca 2020., te pod točkom III. izreke tako da je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2314/2023-2 od 23. kolovoza 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-13/2022-2 od 26. siječnja 2023. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:
„Od kada teče zastarni rok za potraživanje ispunjenja obveze ukoliko rok za ispunjenje te iste obveze nije određen ispravom kojom je utvrđeno postojanje same obveze?
Predstavlja li obračun zastarjelog duga, izrađen od samog dužnika, ujedno i odricanje od zastare?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i djelomično preinači drugostupanjsku presudu i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu jubilarne nagrade za 2010., a sporna je zastara potraživanja.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tuženik 4. studenog 2010., donio odluku kojom se obvezuje tužitelju za 30 godina rada isplatiti Jubilarnu nagradu u iznosu od 16.173,00 kuna,
- da je tuženik 11. studenog 2015., donio odluku kojom se obvezuje tužitelju za 35 godina rada isplatiti Jubilarnu nagradu u iznosu od 19.992,00 kuna, uz naznaku da će se Jubilarna nagrada isplatiti u roku od 30 dana od dana uplate povećanja temeljnog kapitala iz točke III. 5. Prijedloga predstečajne nagodbe, a potvrdom od 19. studenog 2020., je potvrdio da tužitelju duguje Jubilarnu nagradu za 2015., u neto iznosu od 15.992,00 kuna,
- da je tuženik 17. prosinca 2020., izvršio izračun Jubilarne nagrade iz 2010., u kojoj je navedeno da je dospjela na naplatu 26. studenog 2010. te izračun Jubilarne nagrade iz 2015., koja je dospjela na naplatu 26. studenog 2015.,
- da je tuženik 23. srpnja 2018., izvršio isplatu neoporezivog dijela Jubilarne nagrade za 2010., odnosno 31. srpnja 2018., isplatu neoporezivog dijela Jubilarne nagrade za 2015.,
- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku od 14. veljače 2014., određeno sklapanje predstečajne nagodbe te da je tužitelj prijavio tražbinu po osnovi jubilarne nagrade iz 2010., u postupku predstečajne nagodbe,
- da je rješenje u postupku predstečajne nagodbe postalo pravomoćno 28. veljače 2014., a ovršno 5. ožujka 2015.,
- da je generalni direktor tuženika 24. prosinca 2012., dao izjavu kako sklapanje predstečajne nagodbe neće utjecati na tražbine radnika te je 12. ožujka 2013., u postupku predstečajne nagodbe naznačio obveze, između ostalog i po jubilarnim nagradama za 2010.
10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO), čl. 62. st. 6. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, - dalje: ZR) i čl. 139. ZR prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu jubilarne nagrade za 2010. i 2015. Pri tome primjenom čl. 220. ZOO i čl. 240. st. 1. i 2. ZOO otklanja prigovor zastare navodeći (u odnosu na jubilarnu nagradu za 2010.) da s obzirom na to da je tuženik izdao potvrdu kojom potvrđuje da tužitelju duguje predmetnu jubilarnu nagradu, a 17. prosinca 2020., je dostavio izračun jubilarne nagrade iz 2010. te je 23. srpnja 2018., izvršio uplatu neoporezivog dijela jubilarne nagrade za 2010., smatra da potraživanje tužitelja utuženo 21. prosinca 2020., za preostali, nepodmireni dio jubilarne nagrade, nije u zastari. Nadalje navodi da je tuženik dopisima naknadno priznao zastarjelu obvezu pa se smatra da se odrekao zastare.
11. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na jubilarnu nagradu za 2010. i za zatezne kamate tekuće na jubilarnu nagradu za 2015. Taj sud smatra da je u odnosu na jubilarnu nagradu za 2010., nastupila zastara potraživanja, jer je tuženik potvrdom od 2. travnja 2013., priznao dug prema tužitelju pa od potvrde od 2. travnja 2013. zastara ponovno počinje teći te je do podnošenja tužbe sudu 21. prosinca 2020., protekao zastarni rok od 5 godina (zastara je nastupila 2. travnja 2018.) iz čl. 139. ZR. Nadalje, drugostupanjski sud ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik izdao potvrdu 2020., kojom potvrđuje da tužitelju duguje jubilarnu nagradu, koja bi se mogla smatrati priznanjem duga, budući da se potvrda od 17. prosinca 2020., odnosi samo na izračun visine jubilarne nagrade u bruto i neto iznosu, ali da ne sadrži izjavu o priznanju duga s osnova jubilarne nagrade iz 2010. Nadalje, taj sud smatra da se odredba čl. 245. ZOO primjenjuje i na prijavu u postupku predstečajne nagodbe pa kako je rješenje u postupku predstečajne nagodbe postalo pravomoćno 28. veljače 2014., a ovršno 5. ožujka 2015., od ovršnosti tog rješenja 5. ožujka 2015., do podnošenja tužbe 21. prosinca 2020., protekao je zastarni rok od 5 godina.
12. Prema odredbi čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08), dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a prema st. 2. istog članka ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvan sudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.
13. Dakle, ako rok ispunjenja obveze nije određen, dužnik pada u zakašnjenje tek kad ga vjerovnik pozove na ispunjenje obveze. Bez poziva na ispunjenje dužnik ne pada u zakašnjenje.
14. U situaciji kada rok ispunjenja nije određen, a vjerovnik je podnio tužbu radi ispunjenja obveze, tražbina je dospjela podnošenjem tužbe, a zastarni rok počinje teći istekom roka za dobrovoljno ispunjenje tražbine koja je utvrđena pravomoćnom presudom budući da je vjerovnik podnošenjem tužbe ujedno i prekinuo tijek zastarnog roka koji počinje teći podnošenjem tužbe sudu.
15. Stoga odgovor na prvo pitanje glasi:
Kada rok za ispunjenje obveze nije određen ispravom kojom je utvrđeno postojanje same obveze, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu odnosno od utuženja pa ako ga je vjerovnik pozvao tužbom na ispunjenje obveze, zastarni rok počinje ponovno teći nakon isteka roka za dobrovoljno ispunjenje pravomoćnom presudom utvrđene tražbine.
16. Međutim, iz utvrđenja nižestupanjskih odluka ne proizlazi da rok za ispunjenje nije određen, a i sam tuženik u dopisu od 17. prosinca 2020., kojim je izvršio izračun Jubilarne nagrade iz 2010. je naveo da je tražbina dospjela na naplatu 26. studenog 2010., pa od odgovora na prvo postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora.
17. Prema odredbi čl. 220. st. 1. ZOO pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare.
18. Tužitelj u reviziji navodi da izračun jubilarne nagrade od 17. prosinca 2020., predstavlja odricanje od zastare.
19. Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da se potvrda od 17. prosinca 2020., odnosi samo na izračun visine jubilarne nagrade u bruto i neto iznosu, dakle, riječ je o tuženikovom obračunu jubilarne nagrade za 2010.
20. U odluci revizijskog suda broj: Revr 874/12-2 od 18. kolovoza 2015., navedeno je sljedeće:
"Pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da obračun razlike plaće koji je izdao tuženik ne predstavlja priznanje duga koje bi imalo za posljedicu odricanje od zastare prema odredbi čl. 366. st. 1. ZOO.
Naime, priznanje duga mora biti takvo da ne ostavlja sumnju u volju stranke da prizna dug, jer volja stranke mora biti izražena na jasan i nedvojben način. Obračun razlike plaće predstavlja tek matematički izračun kolika bi plaća tužitelja bila kada bi imao pravo na povećanje plaće od 50%. Iz takvog obračuna ne proizlazi nedvojbena volja tuženika da prizna navedeni dug.".
21. Iz navedene odluke revizijskog suda proizlazi da obračun plaće ne predstavlja priznanje duga pa analogno tome niti obračun jubilarne nagrade koji predstavlja tek matematički izračun jubilarne nagrade bez jasno izražene volje za priznanje duga također ne predstavlja priznanje duga koje bi imalo za posljedicu odricanje od zastare prema čl. 220. st. 1. ZOO.
22. Stoga odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi:
Obračun zastarjelog duga, izrađen od samog dužnika, ne predstavlja priznanje duga koje za posljedicu ima odricanje od zastare ako obračun predstavlja tek matematički izračun duga bez jasno i nedvojbeno izražene volje dužnika da prizna dug.
23. Budući da u ovom konkretnom predmetu potvrda od 17. prosinca 2020., predstavlja tek (matematički) izračun jubilarne nagrade za 2010., bez jasno izražene volje dužnika da prizna dug, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da navedena potvrda ne predstavlja priznanje duga prema čl. 220. st. 1. ZOO koja bi za posljedicu imala odricanje od zastare.
24. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 139. ZR kada je zaključio da je nastupila zastara potraživanja na ime jubilarne nagrade za 2010.
25. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 7. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
