Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-14/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VD, zbog kaznenih djela iz članka 158. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog VD podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Kzd-1/2023. od 28. prosinca 2023. u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, optuženog VD i branitelja Borisa Brljačića, odvjetnika u Rijeci,

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika i optuženog VD odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kzd-1/2023. od 28. prosinca 2023. optuženi VD proglašen je krivim zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta pod točkom 1. iskorištavanjem djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. i 2. KZ/11., pod točkom 2. spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. KZ/11. i iskorištavanjem djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11. te pod točkom 3. upoznavanjem djece s pornografijom iz članka 165. stavak 1. KZ/11. pa su mu za počinjena kaznena djela utvrđene pojedinačne kazne za kazneno djelo iskorištavanje djece za pornografiju iz točke I. po članku 163. stavak 1. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz točke 2. po članku 158. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iskorištavanje djece za pornografiju iz točke 2. po članku 163. stavak 1. KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, za kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz točke 3. po članku 165. stavak 1. KZ/11. u trajanju od 8 (osam) mjeseci pa je osuđen uz primjenu članka 51. stavak 2. KZ/11. optuženi VD na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 75. KZ/11. optuženom VD je izrečena sigurnosna mjera zabrane pristupa internetu u trajanju od dvije godine, dulje od izrečene kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), žrtva se sa imovinskopravnim zahtjevom uputila u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi VD je oslobođen u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv pobijane presude žali se državni odvjetnik, optuženik osobno i po branitelju Borisu Brljačiću, odvjetniku u Rijeci.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom "da se preinači prvostupanjska presuda u točci 1. alineja 2. izreke presude i optuženika proglasi krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 163. stavak 2. KZ/11. sukladno izreci optužnice te mu nakon toga utvrdi pojedinačnu kaznu i za to kazneno djelo i potom izrekne jedinstvenu kaznu zatvora za sva kaznena djela".

2.2. Optuženi VD po branitelju Borisu Brljačiću žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno i podredno "presuda u odnosu na optužena kaznena djela preinači pravilnom primjenom kaznenog prava, primjenom pravila o konsumciji, odnosno tretirajući učine pod točkama 1. do 3. izreke prvostupanjske presude kao jedinstveno djelo, odnosno da pobijanu presudu u cijelosti preinači i izrekne žalitelju kaznu puno blažu, adekvatnu težini počinjenih djela i prouzročenih posljedica te društvenoj opasnosti samog počinitelja, odnosno kaznu koja bi bila primjerena prognozi da okrivljeni ubuduće ne dolazi u sukob sa kaznenim zakonom". Uz žalbu priložene su kopije presude Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-82/22 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-675/2008. te izvadci znanstvenih publikacija i nastavnih planova medicinskog fakulteta o preuranjenom i zakašnjelom pubertetu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, izvedbeni nastavni plan integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija medicine te knjige Psihijatrija, Tanje Frančišković, Ljiljane Moro i suradnika.

2.3. Žalbu je optuženi VD podnio i osobno zbog istih osnova s prijedlogom da se ukine pobijana presuda te vrati postupak na odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti optuženog VD putem audio video veze iz Kaznionice u Glini i branitelja Borisa Brljačića, odvjetnika u Rijeci koji je usmeno izložio navode optuženikove žalbe. Uredno izvješteni državni odvjetnik nije pristupio na sjednicu pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalbe nisu osnovane.

6.1. Kako je osobna žalba optuženika podnesena iz istovjetnih razloga kao i žalba po branitelju obje žalbe će se razmatrati kao jedinstvena cjelina.

6.2. Optuženi VD žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. smatrajući da su razlozi presude proturječni, odnosno da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno oni koji su navedeni su nejasni i proturječni i to zato što nije jasno zbog čega prvostupanjski sud smatra nespornim da je žalitelj prikrivajući svoj identitet stupio putem društvenih mreža Instagrama u kontakt sa žrtvom GD, a što je suprotno jasnom i nedvosmislenom obrazloženju prvostupanjskog suda da isto proizlazi kako iz same obrane optuženog VD koji ne spori da se dopisivao i razmjenjivao golišave fotografije i video zapise s oštećenicom kao i prema vjerodostojnom iskazu žrtve koja je navela da ju je kontaktirala osoba V, a što proizlazi iz reproduciranog CD medija pretrage s izdvojenom komunikacijom i video zapisima optuženika i djeteta žrtve GD.

6.3. Također, ne radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz razloga što je sud odbio prijedlog obrane za provođenje novog psihijatrijskog vještačenja te da nije interpretirao i ocijenio dokumentaciju koja se odnosila na psihijatrijsko psihološku ekspertizu provedenu po privatnim vještacima. Međutim, takvo navođenje da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka nije osnovano iz razloga što se sadržajno ustvari u žalbama osporava vjerodostojnost psihijatrijskog vještačenja kojeg je provela psihijatrica Nadica Buzina, Psihijatrijske bolnice Vrapče pa će se o tome drugostupanjski sud očitovati u odnosu na pobijanje osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.4. Za svoja utvrđenja prvostupanjski je sud naveo jasne argumente i obrazloženje je razumljivo i postoje svi razlozi o odlučnim činjenicama kojima je dokazana ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda.

6.5. Iako se doista prvostupanjski sud nije osvrnuo na dokumentaciju koja je predana u kazneni predmet 17. studenog 2023. godine, a radilo se o informatičkom vještačenju OD te psihijatrijsko psihološkoj ekspertizi MD i HD te dr. BD jer navedena dokumentacija nije niti pročitana pa prema tome nije postala dokaz u ovom kaznenom predmetu, a niti je to izričito na raspravi zahtijevao optuženik već je njihov prijedlog bio da se provede novo psihijatrijsko vještačenje koji dokazni prijedlog je odbijen, a obrazloženo je isto u presudi prvostupanjskog suda pod brojem 3.1., jer je vještakinja na raspravi odgovorila na sva pitanja i dala razloge i objašnjenje nalaza, pa se ne radi o bitnoj povredi iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. u vezi sa člankom 318. ZKP/08. Naime, sam žalitelj navodi da je vještakinja odgovorila na sva postavljena pitanja, a za što je sud smatrao da su sva sporna pitanja objašnjena te da eventualne pogreške u imenima djevojke koju je optuženik upoznao nema utjecaja na konačno mišljenje, a nema niti u odnosu na priloženu dokumentaciju drugih stručnjaka, koji ne osporavaju ubrojivost optuženika pa nije bilo potrebno primijeniti članak 318. ZKP/08.

6.6. Stoga nije u pravu žalitelj optuženik kada navodi da bi bila počinjena bitna povreda postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i članka 468. stavak 3. ZKP/08., a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nisu nađene povrede.

6.7. Državni odvjetnik se žali zbog povrede kaznenog zakona smatrajući da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon kada je dva posebna istovrsna kaznena djela okvalificirao kao jedno kazneno djelo i za njega izrekao jednu kaznu, a radilo se o optuženju da je tražio od žrtve djevojčice da si u spolovilo ugura prste i olovku pa je tražio da isto snimi i da mu pošalje pa je on te video zapise i pohranjivao, a zatim da je nakon što je primio od djeteta dva video zapisa koja je ona izradila i na kojima se vidi eksplicitni prikaz kako pas kućni ljubimac liže njezino spolovilo fokusirano na spolovilo iste video zapise pohranio na vanjskom tvrdom disku marke te da je time povrijeđena odredba članka 52. stavak 2. Kaznenog zakona.

7. Međutim, prvostupanjski sud nije smatrao da se radi o produljenom kaznenom djelu iz članka 52. stavak 2.KZ/11. i kaznena djela koja predstavljaju napad na spolne ili druge slobode se ne mogu pravno označiti kao produljena, već je ispravno prvostupanjski sud pod točkom 15. svog obrazloženja naveo da se radi o jednom osnovnom kaznenom djelu iskorištavanja djece za pornografiju kada je tražio od djeteta da mu snima dječju pornografiju, pribavljao ju je i pohranjivao na svoj tvrdi disk i to slike koje su bile vezane za prikazivanje guranja prsta i olovke u analni otvor i trljanje spolovila djeteta pa potom i dvije snimke koje mu je dijete proslijedilo na kojima je vidljivo da pas liže djetetovo spolovilo.

8. Prvostupanjski sud kada navodi da se radi o jednom kaznenom djelu iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. KZ/11. jer se radi o jednoj radnji, slikanju djevojčice koja trlja spolovilo, gura si predmete u analni otvor te joj pas liže spolovilo, a koje snimke su dostavljene optuženiku i koji je upravo iskoristio dijete za pribavljanje takvih snimki i sačuvao ih na svom tvrdom disku.

9. Optuženik se također žali zbog povrede kaznenog zakona, ali smatrajući da je trebalo sva kaznena djela za koja je navedeno da su počinjena tijekom veljače i 25. veljače 2021. smatrati da se radi o jednom kaznenom djelu, odnosno da se radilo o postojanju instituta prividnog stjecaja ili konzumcije, a kako je to i prikazano u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-675/08., na koju se poziva.

9.1. Međutim, odluka donesena po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, odnosila se na razdoblje prije izmjene kaznenog zakona gdje nije u članku 52. stavak 2. KZ/11 bilo izričito navedeno da se ta kaznena djela ne mogu pravno označiti kao produljena, jer je do izmjene kaznenog zakona došlo i mora se primjenjivati kazneni zakon u vrijeme počinjenja djela, a to je veljača 2021. kada je počinjeno ovo kazneno djelo i za koje vrijedi kazneni zakon iz 2011. godine. Stoga nije u pravu žalitelj, optuženik, koji navodi da se radi o konzumciji kaznenih djela, odnosno prividnom stjecaju ili da je bilo potrebno u odnosu na sva kaznena djela smatrati da se rade o produljenom kaznenom djelu, jer je ispravno prvostupanjski sud, a kako je i naveo u uvodu presude na ova kaznena djela primijenio Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.).

9.2. Ujedno, žalitelj optuženik je priložio i presudu Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja 13 Kzd-82/2022. u kojem je optuženik proglašen krivim da je učitao odnosno spremio ukupno deset videosnimaka na kojima su prikazana ženska djeca u dobi do pubertetske dobi i seksualnom eksplicitnom ponašanju i seksualnim aktivnostima s odraslim muškim osobama pa su tako navedeni datumi od 21. srpnja 2020. do 4. ožujka 2021. time su pravni opis i pravna kvalifikacija jednog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. u vezi članka 163. stavak 1. KZ/11.

10. Međutim, ovako dostavljena presuda nije u konkretnom slučaju identična činjeničnom supstratu ovog kaznenog postupka u kojem je stavljeno na teret da je optuženi VD stupio direktno u kontakt sa žrtvom, djetetom, tražio od nje da fotografira grudi, spolovilo, stražnjicu, analni otvor te da mu takve fotografije šalje pa ih je on pospremio, a potom određenog dana da je zatražio od nje da se zadovoljava, trlja spolovilo, stavlja prste i olovku u analni otvor, snima i šalje takve slike njemu pa mu je poslala i dva video zapisa u kojima se vidi da pas kućni ljubimac liže njezino spolovilo što je također pohranio na svom vanjskom tvrdom disku, te djetetu prikazivao svoje spolovilo i kako se zadovoljava diranjem svog spolovila te slao fotografije svog spolovila.

11. Stoga, skidanje dječje pornografije i pohranjivanje nepoznatih dječaka i djevojčice na svoj vanjski tvrdi disk je drugačije od počinjenja ova četiri kaznena djela koja se optuženom VD stavljaju na teret pa se stoga ne može uspoređivati da se radi o jednom kaznenom djelu ili konzumciji tih djela.

11.1. Također nije u pravu žalitelj optuženik kada navodi da je prvostupanjski sud dvije kazne izrekao za isto kazneno djelo, točkom 15. obrazloženja prvostupanjske presude, gdje se navodi da je sud posjedovanje i pribavljanje videozapisa uz ostale videozapise pribavljene dana 25. veljače 2021. označio kao jedno kazneno djelo pa se zato sudi dva puta, po istom članku za video zapise u istom vremenskom razdoblju od iste oštećenice. Međutim isto je suprotno stvarnom stanju stvari gdje je prvostupanjski sud i to vrlo jasno u obrazloženju, ali i u izreci prvostupanjske presude naveo da je za točku 2., dakle za ponašanja od 25. veljače 2021. sudio za dva kaznena djela i to kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. KZ/11. i za kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, pa se ne radi o istom djelu nego o dva djela. Time nije povrijeđen kazneni zakon kako se to u žalbi ističe.

12. Žalitelj optuženik navodi da je nevođenje jedinstvenog kaznenog postupka je od značaja za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari jer da se protiv njega trenutno vode još četiri postupka i to pred Općinskim sudom u Rijeci Kzd-14/2022., Općinskim sudom u Karlovcu, Kzd-7/2023., Općinskim sudom u Sisku Kovm-27/2023. i Županijskom sudu u Zagrebu Kzd-15/2022. za istovrsna kaznena djela počinjena putem interneta u razdoblju od rujna 2020. do lipnja 2021. godine. U pravu je žalitelj optuženik da će se jedinstveni postupak u pravilu provesti ako je ista osoba okrivljena za više kaznenih djela i da o spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka što je u ovom konkretnom slučaju predloženo spajanje predmeta koji se vodio na Općinskom sudu u Rijeci sa predmetom koji se vodi na Županijskom sudu u Zagrebu, međutim odlučeno je da se isti predmeti neće spojiti, jer je predmet pred Općinskim sudom u Rijeci u poodmakloj fazi i pred završetkom.

12.1. Međutim, suprotno stajalištu optuženika ne radi se o pravu optuženika na vođenje jedinstvenog postupka nego o obvezi da se jedinstveni postupak u pravilu provodi za istu osobu za više kaznenih djela, ali da o tome odluku donosi prvenstveno do podizanja optužnice državno odvjetništvo koje je nadležno za provođenje jedinstvenog postupka. U kasnijoj fazi postupka može odlučivati sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka, no protiv tog rješenja kojim je određeno ili kojim je odbijen prijedlog za spajanje nije dopuštena žalba. Tako da tim nevođenjem jedinstvenog postupka za sva ostala kaznena djela koja se stavljaju na teret optuženiku pred Općinskim sudom u Rijeci, Općinskim sudom u Karlovcu i Općinskim sudom u Sisku nije povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, jer se radi se postupovnoj odluci suda.

12.2. Državni odvjetnik i optuženik se žale zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja time da državni odvjetnik smatra da kada je optuženik od djeteta žrtve primio i pohranio na tvrdi disk svojeg računala dva video zapisa koja je ona izradila i na kojima se vidi eksplicitni prikaz kako pas kućni ljubimac liže njezino spolovilo, izveo pogrešan zaključak da time nisu ispunjena obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. KZ/11. Državni odvjetnik smatra da je stav suda kako kazneno djelo iz članka 163. stavak 2. KZ/11., u vidu modaliteta posjedovanja dječje pornografije, se ne može počiniti na kvalifikatoran način, što nije točno jer tako nije navedeno u prvostupanjskoj presudi.

12.3. Naime, prvostupanjska sud objašnjava težinu djela i ocjenjuje može li se konkretno ponašanje smatrati ponižavajućim pa dovodi to u pitanje jer je potrebno naročito narušavanje dostojanstva žrtve, trpljenje koje prelazi neizbježnu patnju pri kaznenim djelima i prelazi taj minimalni stupanj težine. Iz tog razloga je ispravno prvostupanjski sud u točci 15., naveo da optuženik nije tražio od žrtve djeteta da se snima, pa time nije žrtvu dovodio u posebno ponižavajući položaj. U odnosu na slanje ovih video zapisa iako žalitelj optuženik navodi da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka jer da prvostupanjski sud polazi samo od pretpostavke da se na snimci vidi jedan pas koji se nalazi na profilnim slikama žrtve te da sud nije mogao zaključiti da se doista radi o žrtvi oštećenici, a što je ustvari osporavanje pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim isto nije osnovano iz razloga što iz same obrane optuženika, a koja je navedena pod točkom 6. obrazloženja pobijane presude vrlo iscrpno na stranici 9. obrazloženja prvostupanjske presude, proizlazi da on nije tražio niti odobrio pošiljanje video zapisa od oštećenice, a iz čega proizlazi da se optuženik branio da nije nagovarao oštećenicu i žrtvu da to čini sa svojim psom, međutim ne osporava se da je to bila snimka oštećenice i njenog psa koji je njemu dostavljen, a kojeg je na koncu i pohranio.

12.4. Time nije u pravu državni odvjetnik da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer da slanje video zapisa gdje djetetovo spolovilo liže pas kućni ljubimac,a koje je potom pohranjeno na tvrdi disk optuženika nije kazneno djelo počinjeno na osobito ponižavajući način, a u žalbi državni odvjetnik ne ističe kakav i koji je to osobito ponižavajući način.

12.5. Također, nije u pravu niti žalitelj optuženik kada navodi da je "zlonamjerno optuživanje multipliciranjem kaznenih djela i to za svaki klik putem elektroničkih uređaja što je prvostupanjski sud bespogovorno prihvatio" i što je suprotno upravo jasnom utvrđenju prvostupanjskog suda da se radi o osnovnom kaznenom djelu članka 163. stavak 1. KZ/11., a koje je tako i u činjeničnom opisano kao eksplicitni prikaz kako pas kućni ljubimac liže spolovilo od djeteta, a koja slika je fokusirana na spolovilo pa pohranjeno na vanjskom tvrdom disku optuženika koja dva video zapisa je poslala žrtva djevojčica GD, a nakon što je optuženiku prije toga poslala izrađene video zapise putem društvenih mreža, a koje je optuženik video zapise, dakle više njih pohranio na svoj vanjski tvrdi disk. Time upravo suprotno žalbenim navodima optuženika da "samo jedan klik mišem je jedno kazneno djelo" je suprotno onomu što je presuđeno pod točkom II. i što je obrazloženo ispravno i jasno u prvostupanjskoj presudi.

12.6. Žalitelj optuženik smatra da nije vjerodostojan nalaz i mišljenje Klinike za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičku psihijatriju dr. Vlado Jukić, jer da je vještačenje trebalo povjeriti stručnjaku koji se bavi adolescentima te da je to razlog što su dijagnoze koje su postavljene žalitelju manjkave pogotovo dijagnoza pedofilije i dijagnoza poremećaja ličnosti narcističkog tipa, a žalitelj je to potkrijepio izvodima iz članaka: " Preuranjeni i zakašnjeli pubertet" CD, kopijom izvedbenog nastavnog plana o kolegiju psihijatrije te isječkom knjige psihijatrija Tanje Frančišković i Ljiljane Moro uz dostavljena mišljenja akademika BD te mišljenje psihologinje HD, procjena psihološkog stanja VD u vrijeme počinjenja kaznenih djela dr. ED, psihijatrijske ordinacije iz Rijeke te nalaza i mišljenja prim.dr.sc. PD, Klinike za psihijatriju Rijeka koje vještačenje je učinjeno za potrebe kaznenog postupka protiv optuženika koji se vodio u Rijeci, ali koji ne dovode u pitanje ispravan zaključak Nadice Buzine, psihijatrice da optuženi ZD ne boluje od duševne bolesti niti se radi o osobi nedovoljnog duševnog razvitka, a nisu nađeni znakovi nekakvog organskog moždanog oštećenja, jer to proizlazi i iz svih po optuženiku dostavljenih nalaza i mišljenja koja je zatražio od privatnih psihijatara i psihologa, odnosno prema nalazu i mišljenju koje je urađeno za potrebe Općinskog suda u Rijeci. Također, niti u tim dodatnim analizama ne bi bilo utvrđeno da se ne radi o natprosječno inteligentnoj osobi već se osporava da nema narcistički poremećaj za koji i vještakinja Nadica Buzina navodi da se radi o osobi kojoj su dijagnosticirali poremećaj ličnosti narcističkog tipa i pedofilični poremećaj prema kriterijima za osobu koja se može smatrati pedofilom pa je to i osnovano obrazloženo, a također nije sporno ni prema ostalim mišljenjima i zaključcima da se radi o osobi koja shvaća vlastito postupanje i vlada svojom voljom te da ne postoje uvjeti za preporuku bilo koje psihijatrijske mjere sigurnosti.

12.7. Osporavanje optuženika da se radilo o produljenom adolescentnom razdoblju kako to navode u privatnim nalazima psihijatar i psiholog i da je isto utjecalo na njegovo ponašanje, međutim na pitanje o adolescenciji vještakinja Nadica Buzina je na raspravi osnovano pojasnila da se adolescencija završava sa dvadeset jednom godinom gdje neke osobe mogu kasniti, a neke mogu i ranije završiti sa adolescencijom, da se isto procjenjuje individualno no da u vrijeme počinjenja djela je optuženik imao dvadeset i četiri godine te da u to vrijeme nisu dijagnosticirani elementi koji bi doveli u pitanje ispitanikovu intelektualnu i voljnu sposobnost pa stoga niti produljena adolescencija. U odnosu na postavljenu dijagnozu poremećaja ličnosti ispravno je vještakinja po pravilima struke i iz svog zvanja objasnila da se radi o poremećajima koji mogu biti više vrsta, a da se dijagnoza uvijek postavlja na osnovu dominantnih simptoma, a što je u ovom konkretnom slučaju kod optuženika narcističko obilježje. Također je psihijatrica na raspravi pojasnila da se postavila dijagnoza pedofiličnog poremećaja obzirom na to da se ispitanik nije branio šutnjom te je tijekom psihijatrijskih intervjua iznosio određenu psihopatologiju te da postoji u predmetu vrlo obilan materijal koji govori u prilog ponašanja koje se može označiti kao pedofilni poremećaj. Naime, teškoća postavljanja ove dijagnoze je kada ispitanik dolazi prvi put, brani se šutnjom, negira psihopatologiju i nema drugih podataka koji bi proizlazili iz predmeta kao brojni pristupi žrtvama koje su ispod petnaest godina.

13. Pozivanje u žalbi da je vještakinja navela drugo ime djevojke i dob s kojom je optuženik bio u vezi, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost cijelog nalaza i mišljenja, a koji je i potvrđen drugim nalazima i mišljenjima upravo u dijelu da se radi o osobi koja je bila sposobna shvatiti vlastito postupanje i vladati svojom voljom. Također, nije u pitanju kao nepotpuno utvrđeno činjenično stanje da sud nije proveo kombinirano psihijatrijsko psihološko vještačenje po forenzičarima, analitičarima za adolescentno vještačenje u cilju kako bi se procijenila psihodinamika pojavnosti žalitelja jer je sud smatrao da je u potpunosti utvrđeno činjenično stanje. Stoga kako sud smatra da nije bilo potrebe za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice pribaviti dodatni nalaz i mišljenje od osobe koja raspolaže posebnim stručnim znanjem ili vještinom već da je to obavljeno psihijatrijsko psihologijskim vještačenjem Kliničke bolnice Vrapče nije bilo potrebe za dodatnim vještačenjem.

14. Također, prvostupanjski sud ne smatra da je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili proturječan sam sa sobom ili s utvrđenim okolnostima, a manji nedostaci kao ime bivše djevojke optuženika i njezina dob se otklonilo ponovnim ispitivanjem vještakinje na raspravi. Stoga nije u pravu žalitelj optuženik kada navodi da su dijagnoze koje su postavljene optuženiku manjkave i da je manjkav vještački nalaz gdje se minoriziraju manje pogreške u pisanju, iako je u obrazloženju nalaza vještakinja navela da se upravo na zajedničkom sastanku psihijatara forenzičara, dakle, u konziliju usuglasio zaključak i mišljenje. Stoga se ustvari žalba osvrće na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje iako žalitelj optuženik smatra da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je žalitelj "doveden u neravnopravni položaj".

15. Nije osnovano osporavanje pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja da sud nije mogao zaključiti da je dobivao snimke djevojčice oštećenice tijekom veljače 2021. jer da se radilo samo o kontaktima jednog jedinog dana 25. veljače, a kako proizlazi i iz posebnog izvješća kriminalističke analize gdje se navodilo pod brojem datoteka broj 6 sa datumom 25.2.2021., ali žalitelj optuženik gubi iz vida da je upravo oštećenica iskazivala o njihovim kontaktima, načinu kako su se razgovarali i vremenu u kojem se što dešavalo, a što je sud vrlo jasno obrazložio i time doveo u vezu personalni dokaz sa dokazima koji proizlaze iz kriminalističke analize video zapisa. Optuženik dovodi u pitanje je li sud trebao utvrđivati da su snimke zaslona izvršene s e- mail adrese [adresa elektroničke pošte] i da se na njima nalaze poruke i video zapisi već da se radilo o naredbi danih uređaju, u ovom slučaju mobitelu, jer da je isti isključivo putem Instagram aplikacije pristupao, iako je prvostupanjski sud vrlo jasno optuženika VD proglasio krivim da je putem kreiranih profila na društvenoj mreži Instagram stupao u kontakt sa djetetom GD te tražio od nje da slika svoje grudi, spolovilo, stražnjicu i analni otvor te mu takve fotografije pošalje putem društvene mreže što je ona činila pa je on i to pohranjivao, prema tome nije u pravu žalitelj optuženik da je sud nestručno utvrdio da su snimke zaslona izvršene s e- mail adrese [adresa elektroničke pošte] te se niti ne radi o povredi.

16. Također, nije u pravu žalitelj optuženik kada navodi da je pogrešno utvrđeno njegovo saznanje o životnoj dobi oštećenice, a sam žalitelj u žalbi iznosi da je bio svjestan da se radi o osobi mlađoj od osamnaest godina te da je oštećenice nalazio prema objavljenim slikama ili prema naznačenoj dobi u opisu profila, ali i sam oštećenica je navela da misli da mu je rekla da ima dvanaest godina.

17. Naime, suprotno stavu žalitelja optuženika prvostupanjski sud je pod točkom 14. obrazloženja pobijane presude osnovano naveo da osim što je djevojčica rekla da misli da je rekla optuženiku da ima dvanaest godina, njezina prijateljica LD je navela da na svim profilima Facebooku, Snapchatu, je pisalo da GD ima trinaest godina, a i sam optuženik je naveo da je pretraživao djecu na društvenim mrežama radi komunikacije i razmjene fotografija i video zapisa, a sud kao notornu činjenicu opisuje oblik tijela djeteta GD i zaključuje da se radi o djetetu ispod petnaest godina.

18. Osporavanje optuženika da sud nije kvalificiran i osposobljen da ocjenjuje radi li se o djetetu ili odrasloj osobi, nije osnovano, jer ispravno prvostupanjski sud ocjenjuje ne samo izgled tijela djevojčice već i njezinu odjeću sa dječjim motivima te to dovodi u vezu da se radi o optuženiku koji je student šeste godine medicine i koji je do tada morao položiti osnovni predmet kao što je anatomija.

19. Stoga, prvostupanjski sud nije pogrešno utvrdio činjenicu da je optuženik znao životnu dob žrtve GD, djevojčice u razdoblju ispod petnaest godina te da je prvo tražio ciljanu skupinu djevojčica, jer to i proizlazi iz same obrane optuženika kao i obrazloženje i iznošenje obrane, ponavljanje u žalbi da nije odgovorio djevojčici na njezin upit hoćeš li da se "snimim s pesom kak mi liže pičku" već da je odgovorio da na neko drugo pitanje, što je međutim suprotno utvrđenju da je primio ta dva video zapisa i ista pohranio.

20. Ne radi se o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju kada sud analizira obranu optuženika, smatra pojedine dijelove obrane kontradiktornima, što i jasno obrazlaže i da neke izjave optuženika nisu logične kao npr. da osobama koje ga ucjenjuju šalje svoje eksplicitne fotografije izlažući se time upravo javnoj objavi istih.

21. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni jer da je trebalo utvrditi počinjenje jednog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. KZ/11. te da je za to trebalo utvrditi pojedinačnu kaznu, a potom izreći jedinstvenu kaznu zatvora za sva ta kaznena djela dok optuženik smatra da je neopravdano sud za ista kaznena djela izrekao različite visine kazne te da nije otegotna okolnost upornost i značajna kriminalna volja te da utvrđene kazne i jedinstvena kazna neće postići specijalnu prevenciju. Optuženik u žalbi navodi da je optuženik uklopljen u pozitivnu i zdravu porodičnu sredinu, a optuženik se i žali zbog izrečene sigurnosne mjere jer je ona suprotna obvezi da se sav poslovni život i komunikacija obavljaju putem interneta.

22. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja ocjenjuje da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju pojedinačnih kazni zatvora imao u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti djela te ih je u dostatnoj mjeri cijenio pa tako i one istaknute u žalbi. Pri tome optuženik se ne može pozivati da je prvostupanjski sud neosnovano za isto kazneno djelo iz članka 163. stavak 1. KZ/11. za točku 1. i za točku 2. izrekao različite kazne zatvora jer se radi i o različitom modalitetu počinjenja kaznenog djela te poticanju djeteta na sudjelovanje u snimanju dječje pornografije te time i pribavljanju sebi dječje pornografije pa je adekvatno cijenjeno da se radi o težem kaznenom djelu iz članka 163. stavak 1. KZ/11. navedenog u točci 2., a kako je to osnovano obrazložio prvostupanjski sud.

23. Naime, prvostupanjski sud je osnovano kao olakotno cijenio da je optuženi VD neosuđivana osoba, mlađe životne dobi te da je izrazio žaljenje i kajanje što je žrtvu i njenu obitelj doveo u ovakvu situaciju dok mu je otegotna okolnost iskazana upornost i značajna količina kriminalne volje pri počinjenju većeg broja kaznenih djela na štetu žrtve djeteta koje je bilo u dobi od dvanaest godina. Međutim, nije u pravu ni državni odvjetnik kada navodi da se trebalo raditi o nekom drugom kaznenom djelu za kojeg ga je sud trebao presuditi te da je uslijed toga trebala biti drugačija i jedinstvena kazna jer je prvostupanjski sud osnovano utvrdio pojedinačno kazne zatvora te u uz primjenu članka 51. stavak 1. KZ/11. na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti osudio ga na jedinstvenu kaznu.

23.1. Zbog navedenog Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su optuženiku za svako pojedino kazneno djelo utvrđene primjerene kazne te izrečena odgovarajuća jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci. Ovako odmjerena kazna dostatna je i primjerena da se njome izrazi odgovarajući prijekor društva prema takvim počiniteljima, a ujedno i utječe na svijest optuženika o krajnjoj neprihvatljivosti vlastitog ponašanja te upozori druge građane da se klone činjenja sličnih kaznenih djela.

23.2. Prvostupanjski je sud osnovano, na temelju članka 75. KZ/11, izrekao optuženiku sigurnosnu mjeru zabrane pristupa internetu jer je isti počinitelj koji je kazneno djelo počinio putem interneta, a brojnost djela, kao i drugih postupaka u tijeku za istu vrstu kaznenih djela ukazuju na postojanje opasnost da će zlouporabom interneta ponovno počiniti kazneno djelo. Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju članak 75. KZ/11 sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost da će ponovno počiniti kazneno djelo i time neće neopravdano dugo onemogućavati optuženika u obavljanju poslova putem interneta kako se navodi u žalbi optuženika.

24. Kako su time navodi podnesenih žalbi neosnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić