Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1757/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K. M., F., OIB: …, zastupane po punomoćnici I. Š., odvjetnici u Z., protiv ovršenika A. osiguranje d.d. Z., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Odvjetničkom društvu G. & partneri d.o.o. u Z., P. Z. I.., radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-850/2023-3 od 15. svibnja 2023., dana 6. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika A. osiguranje d.d. Z., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-850/2023-3 od 15. svibnja 20223. pod toč. I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 23. ožujka 2023. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5187/2020 od dana 25. studenog 2022. (toč. I. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka (toč. II. izreke). Konačno, odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka (toč. III. izreke).

2. Protiv tog rješenja pod toč. I. i II. izreke žali se ovršenik, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20-dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Pobijano rješenje sadrži valjane razloge o sadržaju i ocjeni predloženih dokaza, čime se odluka može ispitati pa u postupku nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao niti odredba čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer ovršenik nije nezakonitim postupanjem onemogućen u raspravljanu, kao ni odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP na koje određeno ukazuje ovršenik u svojoj žalbi je uopćeno upućuje bez objašnjenja u čemu se sastoji prekoračenje.

5. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

6. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

7. Iz obrazloženja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

-da je ovršenik protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5187/2020 od dana 25. studenog 2022. i presude Županijskog u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-197/2022 od dana 01. veljače 2023. (kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5187/2020 od dana 25. studenog 2022.) podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije, čime je ispunjen prvi uvjet za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i to onaj propisan odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ u vezi s čl. 210. st. 2. OZ

-da se za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće

-da ovršenik navodi da je ovrhovoditelj fizička osoba slabog imovnog stanja, a slabo imovno stanje ovrhovoditelja obrazlaže time što u parničnom postupku u kojem je donesena ovršna isprava sud nije pozivao ovrhovoditelja na plaćanje sudskih pristojbi dok nikakve druge dokaze o slabom imovnom stanju ovrhovoditelja ovršenik nije podnio

-da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju, a ovršenik nije dokazao da je ovrhovoditelj oslobođen od plaćanja sudske pristojbe

-da je ovršenik priložio zamolbu Policijskoj postaji P. za dostavom podatka o tome da li je ovrhovoditelj evidentiran kao vlasnik motornog vozila, Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. za dostavom podatka o tome da li ovrhovoditelj ima vrijednosnice, dionice, obveznice, trezorske, blagajničke i komercijalne zapise, certifikate o depozitu, odnosno da li ima vrijednosnice na računima, Lučkoj upravi P. za dostavom podatka o tome da li je ovrhovoditelj evidentiran kao vlasnik broda, jahte, plutajućeg objekta, nepomičnog odobalnog objekta, brodice ili tih objekata u gradnji, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za dostavom podatka o tome je li ovrhovoditelj u radnom odnosu ili korisnik mirovine te Odjelu za katastar Poreč od. za dostavom podatka o tome ima li ovrhovoditelj u svom posjedu nekretnine na području Republike Hrvatske

-da je ovršenik priložio dopis Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. od dana 20. ožujka 2023. iz kojeg je razvidno da mu je navedeno tijelo odbilo dostaviti tražene podatke, međutim ničime nije dokazao i da su mu druga tijela (Policijska postaja P., Lučka uprava P1., Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Odjel za katastar Poreč) odbila dostaviti tražene podatke o ovrhovoditeljevoj imovini, radi čega nisu bili ispunjeni uvjeti da bi sud postupio sukladno čl. 232. st. 3. ZPP.

8. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja zaključuje da ovršenik nije podnio nikakav dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da imovina ovrhovoditeljice nije dostatna za eventualni povrat prenesenih sredstava u slučaju uspjeha ovršenika sa revizijom, dakle da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, čime nije ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ, dok ispunjenje uvjeta propisanog čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ nije dostatno za odgodu ovrhe, pa odbija prijedlog ovršenika i odlučuje kao pod toč. I. i II. izreke.

9. Takav zaključak, kao pravilan, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10. Prema čl. 210. st. 1. OZ, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je st. 2. istog članka propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. tog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ).

11. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje jedne od pretpostavki iz toč. 1.-11. navedene odredbe.

12. Dakle, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje jedne od pretpostavki iz toč. 1.-11. navedene odredbe.

13. Ovršenik razloge za odgodu ovrhe temelji na činjenici da je ovrhovoditeljica fizička osoba slabog imovnog stanja što dokazuje navodima da ovrhovoditeljica u parničnom postupku nije bila pozvana na uplatu sudskih pristojbi te dostavlja dopis Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. od dana 20. ožujka 2023. iz kojeg je razvidno da mu je navedeno tijelo odbilo dostaviti tražene podatke, dok ne dostavlja dokaz da su mu i druga tijela (Policijska postaja P., Lučka uprava P1., Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Odjel za katastar Poreč) odbila dostaviti tražene podatke o ovrhovoditeljevoj imovini.

14. Za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Ovršenik nije dostavio dostatne dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditeljica ne bi bila u mogućnosti nadoknaditi štetu, kao npr. da ovrhovoditeljica nema imovine, ne ostvaruju prihode, da joj je računi blokirani i sl., pa da bi iz toga proizlazila vjerojatnost nemogućnosti nadoknade štete.

15. Točni su žalbeni navodi da je ovršenik u svom prijedlogu za odgodu prijenosa naveo da je zatražio i dostavu drugih podataka o imovini ovrhovoditeljice, te je priložio zamolbu za dostavom podataka Policijskoj postaji P. za dostavom podatka o tome da li je ovrhovoditelj evidentiran kao vlasnik motornog vozila, Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. za dostavom podatka o tome ima li ovrhovoditeljica vrijednosnice, dionice, obveznice, trezorske, blagajničke i komercijalne zapise, certifikate o depozitu, odnosno da li ima vrijednosnice na računima, Lučkoj upravi P1. za dostavom podatka o tome je li ovrhovoditeljica evidentirana kao vlasnik broda, jahte, plutajućeg objekta, nepomičnog odobalnog objekta, brodice ili tih objekata u gradnji, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za dostavom podatka o tome da li je ovrhovoditelj u radnom odnosu ili korisnik mirovine te Odjelu za katastar Poreč. za dostavom podatka o tome ima li ovrhovoditeljica u svom posjedu nekretnine na području Republike Hrvatske s time da je jedino dobio odgovor od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d.

16. Prema odredbi čl. 232. st. 3. ZPP, ako se isprava nalazi kod državnog tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu, međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da je u vezi zamolbe za dostavom podataka od Policijske postaja P., Lučke uprava P1., Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Odjela za katastar Poreč, a u vezi podnesenih zamolbi odgovoreno da se takvi podaci ne mogu dati kao i razloge zbog kojih to nije moguće, dakle, nije dokazao postojanje potrebe da sud takve isprave pribavi, a pogotovo ako se to dovede u vezu s čl. 18. st. 1. toč. 1. OZ.

17. Ovršenik osporava navedeni zaključak suda prvog stupnja pozivajući se na dostavu podataka Hrvatskog zavoda za osiguranje od 21. travnja 2023. (koju dostavlja uz žalbu), kao i na odredbe Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju tih podataka, koji predstavljaju nove činjenice i dokaze koji se sukladno izričitoj odredbu čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi ne mogu iznositi.

18. Polazeći od iznesenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da ovršenik nije dokazao vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

19. Naime, nastanak odnosno trpljenje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ocjenjuje se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja s time da je ovršenik dužan u prijedlogu za odgodu ovrhe jasno navesti kakvu bi štetu provedbom prijenosa trpio i zašto bi ista njemu bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, te potom tu odlučnu činjenicu dokazati na razini vjerojatnosti, jer se pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ ne pretpostavljaju same po sebi.

20. Provedbom ovršnog postupka ovršenik trpi realnu i očekivanu štetu do koje dolazi uslijed prisilnog izvršenja njegove obveze koja je utvrđena ovršnom ispravom, a koju nije dobrovoljno ispunio, dok bi u suprotnom ovrhovoditeljica bila dovedena u situaciju da ne može naplatiti svoju tražbinu u ovršnom postupku, što je protivno i svrsi pokrenutog postupka i načelu pravne sigurnosti, slijedom čega je sud pravilno odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe

21. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, odnosno odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

22. Ovršenik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

U Zagrebu 6. svibnja 2024.

Sutkinja:

Milena Frankić, v.r.