Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-829/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, OIB: …, protiv tužene M. M. iz R. N., M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu Z. S. - B. B. u S., radi plateža, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2547/2020-23 od 30. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2547/2020-23 od 30. prosinca 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 177.858,31 kuna/23.605,85 eura[1] zajedno sa zatraženim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude i troškova parničnog postupka (točka I izreke) te je naloženo tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 14.062,50 kuna /1.866,41 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II izreke).

2. Presudu pobija tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže presudu preinačiti i zahtjev tužitelja prihvatiti te tuženicu obvezati na naknadu parničnog troška tužitelju odnosno podredno istu ukinuti i vratiti predmet u tom dijelu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužena osporava navode žalbe te predlaže da sud drugog stupnja istu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu utuženog iznosa s naslova isplaćenih nepripadnih mirovina tuženoj u periodu od 17. rujna 1997. do 30. studenog 2009.

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je pravomoćnim rješenjem KLASA: 141- 02-13/01/:OB:03106919854, URBROJ: 341-15-05/3-13-001746 od 29. siječnja 2013. utvrđeno da su tuženici u razdoblju od 17. rujna 1997. do 30. studenog 2009. nepripadno isplaćivana invalidska mirovine te da joj je s te osnove isplaćen sveukupni iznos od 177.858,31 kn. Isto tako nije sporno da sukladno odredbama čl. 166. st. 1. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18. i 115/18., dalje: ZMO) i čl. 166.-170. ZMO tužitelj ima ovlaštenje da utvrđuje visinu i pravo na povrat nepripadno isplaćenih sredstava mirovine te u sudskom postupku potraživati povrat plaćenih nepripadno isplaćenih mirovina po pravilima vračanja stečenog bez osnove.

7. Pošavši od utvrđenja da tužitelj ima pravo zahtijevati vraćanje nepripadno isplaćene mirovine tek od trenutka konačnosti, odnosno pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno davanje ne pripada tuženoj, da prema odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 u daljnjem tekstu: ZOO-a) tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare te da prema odredbi čl. 214. st. 1. ZOO- a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, da je pravomoćnost tužiteljeva rješenja, kojim je utvrđeno da tuženoj ne pripada isplata invalidske mirovine u ukupnom iznosu 177.858,31 kuna nastupila 6. ožujka 2013., kada je nastupila i konačnost istog rješenja a da je tužba u ovom predmetu podnesena 20. svibnja 2020. sud prvog stupnja utvrdio je ista podnesena po proteku zastarnog roka od pet godina te prigovor zastare tužene ocijenio osnovanim u cijelosti s time da tužitelj tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao da bi, prije podnošenja tužbe 20. svibnja 2020., zastara bila prekinuta u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a. Posljedično navedenom sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužitelja.

8. S utvrđenjem o osnovanosti prigovora zastare potraživanja tužitelja slaže se i ovaj sud drugog stupanja.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

10. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju raspoloživih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno u pogledu poduzimanja radnji od strane tužitelja kojima bi zastara bila prekinuta. Naime, tužitelj je u prilog takvim svojim tvrdnjama dostavio u spis dva dopisa kojima poziva tuženu na uplatu predmetnog dugovanja a koji dopisi prilažu listu 46-49 spisa. Međutim radi se o dopisima od 14. veljače 2019. i od 30. rujna 2019. kada je već nastupila zastara predmetnog potraživanja. Stoga istima nije, suprotno mišljenju tužitelja, moglo doći do prekida zastare.

11. Naime, prema odredbi čl. 168. ZMO pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za 5 godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, a zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata. Kako je, a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju rješenje tužitelja kojim je utvrđeno da tuženoj ne pripada isplata invalidske mirovine u ukupnom iznosu 177.858,31 kuna, postalo pravomoćno i konačno 6. ožujka 2013. kojeg dana je počela teći zastara prava na povrat nepripadne isplate invalidskih mirovina, zastara predmetnog potraživanja nastupila je 7. ožujka 2018., dakle prije upućivanja dopisa tužitelja tuženoj od 14. veljače 2019. i od 30. rujna 2019. odnosno prije pokretanja postupka u ovoj pravnoj stvari.

12. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1. ZPP) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).

13. Slijedom iznesenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 6. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.